Jim Kelly (1946 - 2013)

Ne mogu da vjerujem šta se dešava. U roku od par dana napustila su nas dva velikana borilačkog filma. Jim Kelly za mene je bio posebno bitan jer je njegov Williams i razlog zašto sam se zainteresovao za ovu vrstu filmova. Nadam se da više neće biti postova ovim povodom.

                        R.I.P

Lau Kar Leung (1936-2013)

   
“It’s too late. We don’t need stuntmen any more. We have computers.”
Lau Kar Leung

                                            R.I.P.

Crystal Fist (1979)

Ji zhao

Režija: Hua Shan

Koreografija: Yuen klan

Uloge: Billy Chong, Simon Yuen, Chu Tiet Wo

Jedna od zanimljivijih, mada prilično skrajnutih, pojava kung fu filma sa kraja sedamdesetih bio je Willy Dozan, poznatiji kao Billy Chong. Iako je ovaj Indonežanin kineskog porijekla pokazivao izuzetan talenat kada su udaračke i atletske sposobnosti u pitanju, nikada do kraja nije ispunio svoj puni potencijal, te je ostao upamćen samo kao jedan od imitatora Jackie Chana – doduše, vjerovatno najbolji. U vrijeme najveće popularnosti Jackie Chanovih filmova producenti su tražili glumce koji bi svojim izgledom, ali i fizičkim predispozicijama, podsjećali na njega. Formula je bila slična kao kod Bruceploitationa – generičke chopsocky komedije sa Jackievim klonom prodati kao Jackiev film.

Nazivi filmova, kao što su Jackie vs. Bruce to the Rescue i slični, dovoljno govore za sebe. Naravno, Bruceploitacije su bile fenomen za sebe, ali i u slučaju Jackieploitacija (shaolin_drunkard™) izašao je ogroman broj naslova koje su eksploatisale Jackiev lik, posebno nakon što je završetkom saradnje sa Yuen Woo Pingom prešao u Golden Harvest. To je period kada su kung fu komedije dostigle svoj vruhunac popularnosti, pa se čak i Shaw Brothers poveo za trendom pokušavajući da od Gordon Liua naprave komičara. Rezultat sa filmovima kao što je Crazy Shaolin Disciples i sličnim bio je prilično razočaravajući. 

U sve to se Billy Chong, svojim fizičkim predispozicijama i činjenicom da je zaista ličio na Jackiea, sjajno uklapao. Hongkonški producetni su ga pronašli u Indoneziji gdje je zajedno sa Chen Kuan Taiem radio na HK-indonežanskoj koprodukciji Karate Sabuk Hitam (Karate Black Belt), te nakon što su se uvjerili da imaju material za novog Jackie klona, odmah mu ponudili ugovor za glavnu ulogu u filmu Crystal Fist.

Priča počinje kada mladi Wen (Billy Chong) dolazi u lokalnu školu borilačkih vještina u nadi da će naučiti kung fu kako bi osvetio smrt oca. Međutim, umjesto lekcija iz kung fua, bacaju ga u kuhinju gdje upoznaje starog kuvara (Simon Yuen) za kojeg počinje da odrađuje prljave poslove, usput trpeći razna poniženja. Pošto je Wen meta maltretiranja i učenika u školi, kuvar se vremenom sažali na njega i počinje da ga podučava borilačkim vještinama.  

 

Za to vrijeme, glavni negativac, Gospodar Yen (Chu Tiet Wo) i njegovi pomoćnici, slijepi i gluvi majstor (Addy Sung, Brandy Yuen), u potrazi su za kuvarom jer ih je u duelu obogaljio. Oni upadaju u sve škole koje praktikuju tehniku Orlove Kandže bezuspješno tražeći starog kuvara koji ne izlazi iz svoje kuhinje. Wen, nakon izvjesnog vremena, dok još nije usavršio svoje tehnike, upada u tuču sa pijanim Rusem (Alexander Grand), što koriste loši momci koji prepoznaju stil Orlove Kandže, hvataju ga, isprebijaju i prilično unakaze, ali on ne odaje ko mu je učitelj. Takav unakažen, vraća se učitelju koji, napokon, pristaje da ga ozbiljno podučava svojim vještinama. Tokom treninga ga maksimalno maltretira, ali iz svega toga Wen izlazi transformisan kako fizički tako i mentalno. Kuvar mu otkriva da je Gospodar Yen ubio njegovog oca u duelu uz pomoć tehnike Dvostrukog Feniksa, koju je moguće savladati, ali samo uz veliki napor. Na kraju, usavršava posebnu tehniku Shadow Eagle Claw ili Sjenku Orlovu Kandže i kreće u obračun sa lošim momcima.

Na planu akcije, Crystal Fist je možda za nijansu slabiji od svojih uzora Snake in the Eagles Shadow i Drunken Mastera, ali je sve to nadoknađeno Billy Chongovim sjajnim atletskim sposobnostima. Braća Yuen ovdje samo nastavljaju ono što su započeli sa Jackiem – komični elementi inkorporirani u intenzivnu akciju koja, iako na prvi pogled ne odstupa od tadašnjih standarda, izgleda mnogo zanimljivije. Zapravo, jedino što akciju u ovom filmu čini inferiornom u odnosu na uzore je glavni negativac. Hwang Jang Lee je, naravno, mnogo bolji u odnosu na Chu Tiet Woa, mada je i on sasvim solidan, posebno u posljednjoj borbi sa Blly Chongom. Njegovi slijepi i gluvi pomagači Addy Sung (momak sa nesrazmjernim crtama lica koji se često pojavljuje u Jackievim filmovima) i Brandy Yuen (sin Simona Yuena i jedan od članova Yuen klana) su sjajni u paru i mnogo upečatljiviji kao negativci od glavnog antagoniste. Billyju je ovo bio debitantski film i daleko je od Jackieve harizme, mada je na njegovom nivou kada su akrobacije u pitanju.Yuen klan je bio zadužen i za komične segmente kojih ima sasvim dovoljno u filmu, kao i standardnog glupiranja i slapsticka.

Crystal Fist se ni na planu priče ne trudi da bude previše originalan potpuno preuzimajući koncept Snake in the Eagle's Shadow. Nije slučajno što je Simon Yuen angažovan da reprizira ulozu starog učitelja - kuvara. Stari učitelj baziran na njegovom liku iz Yuen Woo Pingovih filmova se podrazumijevao u chopsocky komedijama, i nakon Simonove smrti koji je taj lik odigrao u petnaestak filmova, naslijedili  su ga debeljuškasti glumci stasom slični njemu: Fan Mei-Sang (Magnificent Butcher), Lau Yat Fan ili Wang Long koji je glumio Godfrey Hoovim filmovima (Shaolin Drunken Monkey, Snake Strikes Back) i slični. Iako su u pitanju bile varijacije učitelj - prosjak - kuvar, u principu se radilo o istom liku kojeg je Simon Yuen uspostavio u Snake in the Eagles Shadow i Drukern Masteru kroz karikaturu Beggar Soa. Simon Yuen se vratio ulozi Beggar Soa po treći put u Yuen Woo Pingovom filmu Dance of The Drunk Mantis (1979), u kojem učenika igra još jedan njegov sin Yuen Shun Yi (Sunny Yuen). Ulogu je reprizirao i u The Story of Drunken Master (1979), gdje ovaj put trenira djevojku (Sharon Yeung Pan Pan). Posljednji put se pojavio u World of Drunken Master (1979), doduše, samo u prologu. Film je režirao Joseph Kuo, a mladog Beggar Soa je igrao Li Yi Min. Osim Simona Yuena, Beggar Soa je glumio i Philip Kwok u Chang Chehovom Ten Tigers of Kwantung, kao i Lau Kar Leung u kratkoj epizodi njegovog filma Heroes of the East, gdje Gordona Liua uči pijani stil. Gordon Liu je par godina kasnije, takođe, igrao mladu verziju Beggar Soa u Shaw Brothers produkciji Young Vagabond (1982). U vrijeme svoje najveće popularnosti, Simon Yuen je imao skoro 70 godina i već ozbiljno načet bolešću, tako da mu je dubler u većini akcionih scena bio njegov sin Brandy Yuen. Brandy je bio najbolji akrobata u porodici i Yuen Woo Ping je, zapravo, preko njega usavršio mnoge neobične borilačke tehnike: od raznih akrobacija, različitih pijanih stilova do goofy komedije (u The Miracle Fightersima Brandyja uspijeva da ugura u bocu).

Crystal Fist koristi istu formula kao i Of Cooks and Kung Fu (1979), u kojem je Simon Yuen kuvar, a još jedan Jackiev klon, Jacky Chen Shao Lung (razlikovao se samo po slovu u prezimenu), u glavnoj ulozi. Korejac Elton Chong iako nije ličio na Jackiea bio je talentovan komičar i odgovor na trend poznatog cut and paste reditelja Godfrey Hoa. Za imitiranje Jackiea u porodici Yuen, bio je zadužen Shun Yi Yuen, koji je to sjajno obavio u Dance of the Drunken Mantis. Uz Jackieve klonove i Simona Yuena, Jackieploitacije su obilovali neobičnim borilačkim stilovima – od popularnog Pijanog stila, do žabljih, magarećih i sličnih kreativnih parodija na tradicionalne životinjskih stilove.

Iako čak i fanovi kung fu filmova pretpostavljaju da je Pijani stil izmišljotina Jackie Chana i braće Yuen, zapravo se radi o autentičnom stilu koji i dan danas ima svoje pristalice. Prema jednoj od legendi, stil potiče od Liu Qizana, čuvenog majstora  borilačkih vještina iz vremena Dinastije Sung. Nakon što je u pijanom stanju ubio čovjeka, Liu je otišao u manastir i postao monah kako bi se oslobodio krivice. Međutim, uprkos monaškoj zakletvi, ni u okviru zidina hrama nije mogao da se oslobodi stare navike ispijanja velikih količina vina. Jednom prilikom je uhvaćen u pijanom stanju, monasi su pokušali da ga izbace iz hrama, ali njegova vještina je bila toliko dominantna u odnosu na ostale monahe da ih je sve sa lakoćom savladao. Nakon što se otrijeznio i shvatio šta je uradio, usavršio je svoje pokrete i razvio sistem koji će postati poznat kao Pijani stil. Druga legenda vezana je za “Osam pijanih besmrtnika”. Priča kaže kako su se pijani besmrtnici jednom prilikom toliko napili da su razbjesnili bogove mora sa kojima su ušli u sukob iz koga su zahvaljujući Pijanom stilu izašli kao pobjednici. Postojali su i vještački stilovi bazirani na Pijanom stilu koji su korišćeni isključivo na filmu i televiziji. Najpopularniji od svih filmskih stilova, Pijani Majmun, koji je demonstriran u desetinama filmova, baziran je na rutinama iz ostalih sistema i vjerovatno je kreiran od strane Yuen Woo Pinga i njegove ekipe. Vremenom, stil se razvijao, napredovao, te podijelio na razne varijante kao što su: Pijana Pesnica, Pijana Orlova Kandža, Pijana Bogomoljka i Pijani Mač. Svi ti stilovi su inkorporirani u akcione koreografije mnogih kung fu komedija.

 

Upravo ono što je najviše povezivalo te filmove je koreografija Yuen klana, koji su, na samo njima svojstven način, uvijek znali da izbalansiraju slapstick i akciju. Kada direktno nisu bili zaduženi za akciju, mnogi su ih kopirali, pa je u tih par godina od Drunken Mastera do gomile njegovih imitacija, akciona koreografija napredovala kako po kreativnim rješenjima tako i intenzitetom barem za jednu brzinu. Npr. ako uporedite akciju posljednjih filmova koje je Jackie Chan radio za Lo Weia, u odnosu na, samo par godina kasnije snimljeni, Dragon Lord, koju su radili Jackie Chan i Corey Yuen pod uticajem Yuen clana, razlika je ogromna. Uporedo sa ovim filmom, braća Yuen su snimili čitavu seriju chopsocky komedija (Drunken Tai Chi, Shaolin Drunkard, The Magnificent Fighters), bez Jackievih klonova, ali sa mnogo više otkačenih likova i situacija koje su kasnije rado reciklirali u svojim filmovima.

Billy Chong

Billy Chongovi sljedeći filmovi nastavili su da eksploatišu Jackiea (Super Power) ali i Sammo Hunga (Kung fu Zombie i Kung Fu from Beyond the Grave), kao odgovor na Encounter of the Spooky Kind. A Fist Full of Talons (1983), iako zvuči kao kopija nekog westerna, bio je posljedni Billyev kung fu film u Hong Kongu i vjerovatno posljednja Jackieploitacija uopšte. Jackie Chan sa Projectom A, kojeg je snimio iste godine, započeo je drugu fazu svoje karijere sa modernim akcijašima i kung fu komedije su otišle u istoriju. Iako su većina Jackie Chanovih klonova završili zaboravljeni, sa Billy Chongom to nije bio slučaj; nakon kratke karijere u Hong Kongu, vratio se kući gdje je ostao vrlo aktivan i danas snima filmove, ali pod svojim originalnim imenom Willy Dozen.

Crystal Fist je režirao Hua Shan, najpoznatiji kao reditelj kasne faze Shaw Brothersa, koji  je uspio da iza sebe ostavi neke od značajnih naslova: To Kill a Jaguar, Flying Guillotine 2, Usurpers of Emperor's Power. Zanimljivo da je 1978. režirao Dynamo, jedan od boljih Bruceploitationa sa Ho Chung Taom u ulozi Bruce Leeja.

Na tržištu postoji nekoliko izdanja ovoga filma istog kvaliteta. Ground Zero je izbacio DVD Secrets of Billy Chong, Vol. 1, na kojem se uz Crystal Fist nalazi i Kung Fu Zombie.Tu je i američki Bonzai sa originalnim hongkonškim naslovom Jade Claw, kao i izdanje Xenona. Sve su to isti VHS transferi čuvenog distributera Ocean Shores, tako da nije bitno koju verziju nabavite.

The Iron Monkey (1977)

Tie hou zi

Režija: Chen Kuan Tai

Koreografija: Chan Muk Chuen, Chen Kuan Tai

Uloge: Chen Kuan Tai, Kam Kong, Chi Kuan Chun

Većini fanova azijske akcije na pomen Iron Monkeya prva asocijacija je Yuen Woo Pingov film iz 1993. sa Donnie Yenom u glavnoj ulozi, koji je eksplozivnom koreografijom obilježio taj period hongkonške akcije. Međutim, legenda o čeličnom majmunčetu imala je još ranije priličan broj inkarnacija, kako na filmu tako i u mnogobrojnim serijama. Manje poznati Iron Monkey iz 1977., sa Chen Kuan Taiem u glavnoj ulozi, možda nije toliko spektakularan na planu akcije kao Pingov film, ali u svim drugim elementima može da se nosi sa najboljim kung fu produkcijama svog vremena. 

Kod Pinga, priča je smještena u periodu Wong Fei Hungovog djetinjstva, vjerovatno iz razloga da bi se dobilo na autentičnosti. Poznato je da je mladi Hung učio za travara i dosta vremena provodio sa ocem, putujući po južnoj Kini u sakupljanju raznih plodova. Travar Iron Monkey se sjajno uklapa u priču – danju doktor i travar, noću maskirani osvetnik koji mladog Wong Fei Hunga (kojeg u filmu glumi djevojčica) uči tajnama spremanja bilja, ali i borilačkim vještinama. Taiev film polazi od drugačije premise – Iron Monkey (Chen Kuan Tai) je lutalica i kockar koji vrijeme provodi po kafanama stalno upadajući u nevolje, sve dok mu Mančurianci ne pohvataju i pobiju porodicu zbog njihovog šurovanja sa Ming lojalistima. On pod srećnim okolnostima bježi i utočište pronalazi u Šaolinu, gdje počinje učiti kung fu.

Na početku nije baš najbolje prihvaćen od ostalih učenika, između ostalih i glavnog među njima (Chi Kuan Chun), ali je vrlo uporan  i vremenom zadobija njihovo povjerenje, te dobija šansu da trenira individualno posebnu tajnu tehniku. Tehnika se zove Majmunska Pesnica i prema majstoru koji ga podučava (Chan Muk Chuen) radi se o stilu koji je izuzetno teško savladati, ali onaj ko u tome uspije postaje nepobjediv.

Nakon što je usavršio tehniku, pridružuje se Qing armiji i brzo napreduje kroz činove u nadi da će doći do Generala (Kam Kong) koji je odgovoran za smrt njegove porodice. Da bi se dokazao, mora da se obračunava i sa Ming lojalistima, što on i čini sve do trenutka kada mu narede da uništi Šaolin. On odbija naređenje i kreće u osvetu likvidirajući jednog po jednog oficira, sve do posljednjeg duela sa Generalom.

I bez budžeta i raskošnih kostima i setova Shaw Brothersa, Chen Kuan Tai je pokazao da je u stanju da napravi kvalitetan kung fu film sa gomilom sjajno koreografisane akcije. Na početku filma, uz tipičnu demonstraciju različitih tehnika, gledamo borbu pravog majmuna i orla kao simbola dva stila (Monkey Fist i Eagle’s Claw). Tehnika Orlove Kandže u filmovima je, po pravilu, rezervisana za loše momke, tako je i u ovom slučaju – majstor Orlove Kandže je glavni negativac Kam Kong (inače u stvarnom životu majstor taekwondoa).

 

 Chan Muk Chuen

Zahvaljujući Taivevoj kretivnosti i dobrom poznavanju borilačkih vještina (koreografiju radio zajedno sa Chan Muk Chuenom) dobili smo jednu od najboljih demonstracija Monkey kung fua na filmu.U nekoliko borbi, Chen Kuan Tai koristi three section stuff  i motku, mada najčešće u rukama drži koplje sa kojim se i najbolje snalazi. Kada ne koristi oružje nema goffy pokreta, skakutanja i majmunisanja kao kod Ching Siu Tungovog Monkey Kung Fua ili nekih Godfrey Hoovih filmova (Fist of Golden Monkey), što filmu daje ozbiljan ton i čini ga mnogo zanimljivijim za gledanje. Njegov majmunski stil je zaista elegantna i ozbiljno koreografisana akcija. Još jedna pozitivna stvar je pravolinijska priča skoro bez humora, što je prava rijetkost u ovakvim filmovima gdje majmunski stil uglavnom služi kao pokretač za razne komične situacije. Scene treninga Taia sa Chan Muk Chuenom su sjajne, ali izgleda kao da su neki dijelovi izbačeni iz Xenonove verzije koju ja imam u trajanju od 90 minuta. 

Glumačka ekipa je vrhunska; uz Chen Kuan Taia u glavnoj ulozi i Leung Kar Yana u još jednoj ulozi negativca, tu je Chi Kuan Chun (Taiev kolega iz perioda saradnje sa Chang Chehom), Kam Kong (slijepi monah iz Master of the Flying Guillotine) Wilson Tong (Daggers 8, Snake Deadly Act) i Chan Muk Chuen (Crippled Masters, Monkey Fist, Floating Snake).

Chen Kuan Tai

Chen Kuan Tai je glumio u skoro svim ključnim Chang Chehovim filmovima sedamdesetih i, uz Ti Lunga i Davida Chianga, postao je jedno od zaštitnih lica Shaw Brothers produkcije. Jedini je u svojoj generaciji Shaw Brothers glumaca trenirao borilačke vještine što mu je pomoglo da dobije prvi ugovor sa studijom. Iako je početkom sedamdesetih potpisao za SB i odradio neke manje uloge, npr. u filmu Vengence! (1970), sveprisutni Ng See Yuen ga je nagovorio da zaigra u njegovoj nezavisnoj produkciji The Bloody Fists (1972), gdje je igrao Japanca Okagawa Takeoa, kao antagonistu Chan Singu. Zanimljivo da je Chen Kuan Taia u nekim scenama zamijenjivao glumac pod maskom, koji je angažovan pošto je Tai još bio pod ugovorom u SB, te je morao da snima u isto vrijeme i za njih, a NG-eva produkcija jednostavno nije imala vremena ni novca da ga čeka. The Bloody Fists je u okviru žanra, u pravom smislu riječi, bio revolucionaran film. Važio je za prvi hongkonški borilački film sniman na lokacijama (do tada se snimalo skoro isključivo u studijskim enterijerima) i prvi koji je koristio prave poznavaoce borilačkih vještina – praksa koju će par godina kasnije preuzeti većina reditelja. Takođe,The Bloody Fists je bio prvi film u kojem je za koreografiju bio zadužen, tada anonimni, Yuen klan (Yuen Woo Ping i njegova braća). 

Nakon uspjeha sa Ng See Yuenom, Shaw Brothers mu je odmah ponudio glavne uloge u filmovima koji su pratili formulu The Bloody Fistsa – punch and block akcijaši bez tramplolina i fantastičnih elemenata. Radilo se o vrlo komercijalnim naslovima u režiji Chang Cheha Boxer from Shantung i njegovom nastavku Man of Iron. Bilo je to vrijeme opšte pomame za Bruce Leejem i velike popularnosti filmova koji su se trudili da pobjegnu od wuxia konvencija.
Po uzoru na The Big Bossa, dobili smo moderniji pristup kako vizuelno (borci su izašli iz tradicionalnih kostima, nosili su kratke frizure i moderna odjela) tako i u borbama gdje više nije bilo mačeva i dugog oružja, već su se borci oslanjali isključivo na noge i pesnice.
Chen Kuan Tai je do kraja dekade radio sa većinom SB reditelja – od pomenutog Chang Cheha na njegovom "Šaolinskom krugu" (Heroes Two, Man from the Monastery), Lau Kar Leunga (Challenge of the Masters, Executioner From Shaolin), do reditelja koji nisu isključivo bili vezani za kung fu filmove poput Kuai Chi Hunga (Killer Constable) ili Ho Meng Hua i njegove serije filmova o letećim giljotinama (The Flying Guillotine). Kuan Tai nije, kao mnogi, nakon raskida ugovora sa Shaw Brothersom prekinuo sve veze sa produkcijom i svoju sreću potražio negdje drugdje, već je nastavio povremeno da igra za SB, uporedo radeći na svojim projektima na Tajvanu. Prva režija na Tajvanu mu je upravo bila The Iron Monkey, da bi sledeće godine snimio kung fu komediju ponovo u Monkey kung fu stilu Invincible Monkey Fist (1978).

Chi Kuan Chun

Chi Kuan Chun je od prvog filma u kojem se pojavio, Men from the Monastery (1974), pa do posljednjeg za SB, The Naval Commandos (1977), bio vezan isključivo za reditelja Chang Cheha. Iz tog perioda, najpoznatiji je po ulogama Hung Hsi Kuana (osnivača Hung Gar stila kojeg je i Chun praktikovao) iz "Šaolinskog kruga" (Shaolin Temple, The Shaolin Avengers) u kojima mu je partner bio Alexander Fu Sheng. Taze nakon što je snimio, komercijalno vrlo uspješni, Shaolin Temple, Chi Kuan Chun na poziv upravo Cheha odlazi na Tajvan gdje snima Showdown at the Cotton Mill (1978), nastavak filma The Shaolin Avengers, koji je originalno trebao da bude snimljen za Shaw Brothers. Film je producirala Chang Chahova nezavisna kompanija, Cheung Nin, sa sjedištem na Tajvanu, koja je bila kratkog daha i nakon ovog filma se i ugasila. Par godina kasnije, Cheh je za SB napravio rimejk Showdown at the Cotton Milla, pod nazivom Two Champions of Shaolin. Iako se radilo o Venoms filmu, nezavisna produkcija Cotton Milla sa Chunom je bila mnogo kvalitetnija. Chi Kuan Chunov pristanak da pređe na Tajvan i radi u mnogo siromašnijim uslovima je bitno uticao na dalji nastavak njegove karijere. Za razliku od Chen Kuan Taia ili Ti Lunga, koji su dolazili i vraćali se na Tajvan kako bi tezgarili u pauzama angažmana za SB, on je do kraja zlatnog doba kung fu filma ostao vezan za nazavisne producentske kuće. Zanimljivo da je nakon napuštanja Shaw Brothersa dobio ponudu glavnih rivala iz Golden Harvesta. Naime, Sammo Hung se pripremao za snimanje filma Warriors Two i tražio je glumca sa atletskim predispozicijama, te je u Chunu vidio idealno rješenje za jednu od glavnih uloga. Međutim, Chi Kuan Chun je već bio pod ugovorom na Tajvanu i angažman sa Golden Harvestom je propao. Uloga je na kraju pripala Casanova Wongu. U tom periodu, 1977-1982. Chi Kuan Chun je snimio priličan broj filmova, neke od njih je režirao i producirao (u međuvremenu je osnovao svoju filmsku produkciju Champion Film Company), ali se čini da nikada do kraja nije ispunio svoj puni potencijal.

Majmun Sami -  Majstor Tai Shing Pek Kwara

Nije slučajno što je Chen Kuan Tai toliko insistirao na majmunskim tehnikama u svojim filmovima, pošto je sam bio majstor Tai Shing Pek Kwara ili Monkey kung fua. Zanimljiva je legenda o porijeklu tog stila.Tai Shing je zapravo lik mudrog majmuna Sun Wu Kunga iz najčuvenije kineske epske priče Journey to the West, napisane u 16. vijeku. Tokom vremana termin Tai Shing je postao sinonim za Monkey kung fu, tehniku koju je stvorio izvjesni Kau Sze u vrijeme Qing dinastije. Legenda kaže da je Kau Sze kao vladin oficir poslat da prebaci određenu količinu zlata na jug, međutim, nešto je zabrljao, ušao u sukob sa vojskom i naređeno je njegovo hapšenje.Nakon što je uhapšen, Kau Sze je poslat u zatvor blizu šume prepune majmuna. Pošto je bio stručnjak za Tei Tong (udarački sjeverni stil), stražari mu nisu predstavljali problem u pokušaju bjekstva, ali, prema legendi, majmuni jesu. Morao je pronaći način kako da im se suprotstavi, pa je sve vrijeme zarobljeništva kroz mali otvor u ćeliji posmatrao majmune i proučavao njihovo ponašanje. Otkrio je da majmuni posjeduju određene karakteristike u borbi: brzo kretanje, valjanje po zemlji, nagle pokrete i nepredvidive napade. Uvidio je mnoge sličnosti između Tei Tong tehnike i majmunskih pokreta, te je odlučio da ih kombinuje u nešto što je nazvao Tai Shing kung fu, odnosno Monkey kung fu. Kau Sze je, nakon pažljivog proučavanja, kategorisao Monkey kung fu u pet glavnih stilova: pijani stil, izgubljeni, kameni, drveni i uspravno majmunče.

 Sun Wu Kung

Pek Kwar, vrlo popularan sjeverni stil, svoje korijene je vukao još iz vremena Minga. Dugo je podučavan u vojsci zbog svoje praktičnosti, insistiranje na tjelesnoj koordinaciji sa naglaskom na treningu gornjeg dijela tijela, ramena i pesnica. Pek znači "udarac koji lomi ruku", dok Kwar označava "zamah prvog udarca". Najčuveniji majstor Pek Kwara u Kini bio je Kan Wing Kuai, kojem je ta tehnika bila dio porodične tradicije On je usavršio 128 jedinstvenih formi Pek Kwara, koje su uključivale korišćene raznih vrsta oružja. 

Kada je Kau Sze pušten iz zatvora, otišao je u posjetu Kan Wing Kuaiu. Međutim, Kan je u međuvremenu preminuo i ostavio svom sinu Sigung Kan Tak Hoiu da nastavi tradiciju. Kau Sze je u znak poštovanje prema preminulom majstoru odlučio da Kan Tak Hoia stavi pod svoju zaštitu i nauči ga Tai Shingu. Singung Kan Tak Hoi je kombinujući Tai Shing i Pek Kwar stvorio Tai Shing Pek Kwar, koji se i danas praktikuje.

Izvorište priče o Iron Monkeyu je, upravo, Tai Shing, mada prema jednoj od legendi zaista je postojao maskirani osvetnik (nešto kao kineska verzija Robina Huda) koji je krao od Qing zavojevača i oteto vraćao potlačenom narodu.

Već sam na početku pomenuo da su snimljene razne verzije legende o čeličnom majmunu. Sve je počelo sa filmom Iron-Monkey (1955) i njegova dva nastavka (Story of Iron Monkey) koje je radio Wu Pang, najpoznatiji po seriji filmova o Wong Fei Hungu, najdugovječnijem serijalu u istoriji hongkonške kinematografije. Uslijedio je The Iron Monkey (1977) i njegov nastavak Iron Monkey Strikes Back (Duel at Tiger Village). Sljedeće godine se pojavila ženska verzija priče sa Lady Iron Monkey ili Ape Girl (1978). Chen Kuan Thai se liku čeličnog majmuna vratio filmom The Real Iron Monkey. U međuvremenu je Yuen Woo Ping snimio svoju verziju, a njega je par godina kasnije pratio prilično neuspješan nastavak Iron Monkey 2 (1996), opet sa Donnie Yenom u glavnoj ulozi.

S obzirom da je nakon ovog filma režirao još nekoliko manje zapaženih naslova, te da se ponovo vratio Shaw Brothersu gdje nikada nije ponovio uspjeh kao iz perioda sa Chang Chehom, The Iron Monkey je bio jedan od posljednjih velikih filmova Chen Kuan Taia. Obavezna preporuka svim fanovima žanra.

Izdanje Xenona je prilično loše, sive boje i užasan dubbing su opšta mjesta kad je ovaj distributer u pitanju. Američki DVD pod nazivom School of Shaolin je zapravo prepakovano Xenon izdanje.