Shen wei san meng long
Režija:
Joseph Kong Hung
Koreografija: Bruce Le
Uloge: Dragon Lee, Bruce Le, Bruce Lai
Uloge: Dragon Lee, Bruce Le, Bruce Lai
U moru Bruceploitationa The Clones of Bruce Lee se izdvaja po
tome što se u njemu pojavljuju čak tri Bruce Lee klona: Dragon
Lee, Bruce Le i Bruce Lai.
Nakon uspjeha prvih Bruce Leejevih filmova tržište za kung fu
filmove je procvjetalo. Distributeri sa zapada pohrlili su u Hong Kong kako bi
nabavili jeftine borilačke filmove, posebno one koji su imali neke veze
sa Bruce Leejem. Bruce je bio najveća akciona zvijezda u Aziji i na dobrom putu
da pokori ostatak svijeta. Međutim, njegova prerana smrt je šokirala sve, a
filmsku industriju Hong Konga ostavila bez glavne zvijezde i marketinškog mamca
broj jedan. Trebalo je na brzinu pronaći nekoga ko će zauzeti njegovo mjesto,
što je u tom trenutku izgledalo kao nemoguća misija. Pokušaj Golden Harvesta sa
Jimmy Wang Yuom, zvijezdom filmova One-Armed Swordsman, kao i Shaw Brothersa
nešto kasnije sa Davidom Chiangom nije uspio. Nijedan od njih nije bio ni blizu
Bruceovih fizičkih sposobnosti, a pogotovo ne njegove harizme i scenske
pojavnosti.
Rupa stvorena Bruceovim odlaskom je otvorila prostor
nezavisnim producentima koji su vidjeli potencijal za zaradu i pokrenuli
serijsku proizvodnju filmova koji su eksploatisali njegov lik i djelo
(vremenom nazvani Bruceploitationi). Prvi talas Bruceplotationa započeo je u
velikom stilu godinu dana nakon Bruceove smrti 1974., otprilike kada je i Carl
Douglas izbacio svoj legendarni hit “Everybody was Kung Fu Fighting”. I zaista,
sredina sedamdesetih bio je vrhuncu kung fu ludila u Hong Kongu. Gomila
anonimusa, statista, kaskadera, sa pseudonimima koji su ličili na Bruce Lee,
pokušali su da iskoriste trenutak i, kao u Douglasovoj pjesmi:” They were chopping
them down and everybody knew their part”, u nadi da će se proslaviti kao “novi Bruce
Leejevi”. Jedini kriterijum bio je da glumac fizički podsjeća na Brucea, te da
zna da se bije, mada se i to u nekim slučajevima zanemarivalo. Npr. Bruce Leung
čak i za one koji smatraju da svi ljudi u Aziji izgledaju isto, nikako nije
ličio na Brucea. Ipak, uspio je da se provuče i snimi nekoliko filmova kao
lažni Bruce.
Postojale su produkcije koji su reciklirale priče originalnih Bruce Leejevih filmova, prije
svega Fist of Furya i nezavršenog The Game of Deatha. Ne treba da čudi što su prve
eksploatacije bile vezane za The Game of Death, koji je imao nekoliko prikvala i nastavaka mnogo prije nego što se uopšte pojavio kao završen proizvod. Njegov producent Raymond Chow
dugo nije znao šta da radi sa snimljenim materijalom kako iz Bruceovog nedovšenog filma tako i iz
ranijih produkcija, pa su počele da kruže priče da li materijal uopšte
postoji, da li su ga možda zaplijenile trijade ili je jednostavno uništen? The Game
of Death, sa originalnim snimcima, pojavio se tek 1978. godine kao kombinacija originalnog filma (Bruceov sparing sa Dan Inosantom, Ji Han Jaeom i Kareem Abdul-Jabbarom), snimaka Bruceovih prethodnih
filmova i dosnimljenog materijala. Doduše, u film je ubačeno svega jedanaest minuta originalnih snimaka sa Bruce Leejem. Tokom snimanja korišćena su čak trojica dublera čiji je zadatak bio da ga
zamijene u borbama.
Neki od Bruceploitationa su se bavili Bruceovom biografijom
i eksploatisali misteriju vezanu za njegovu smrt. Takvih filmova je,
vjerovatno, bilo najviše i prilično su kreativno tumačili Bruceov život i
uzroke smrti. Zajedničko im je bilo, uz vrlo male budžete i lošu produkciju, što
su pokušavali da se reklamiraju kao Bruce Leejevi filmovi sa autentičnim snimcima
(osim u par izuzetaka, to nije bilo tačno), otkrivali detalje o stvarnim razlozima Bruceove smrti (što takođe nije bilo istina), i što se publika zaista
"upecala" na reklamu te pohrlila u bioskope. Na stranu kvalitet, činjenica je da su
neki od ovih filmova postigli ogroman komercijalni uspjeh sedamdesetih i bili čak mnogo
gledaniji od originalnih Bruceovih filmova.
Jedan od najambicioznijih filmova te vrste bio je Ng See Yuenov
projekat Tower of Death, koji je pokušao da iskoristi ponovo interesovanje za
Bruce Leeja izlaskom oficijelnog The Game of Deatha. Film je distribuisan i kao
Game of Death 2, a glavnu ulogu Billy Loa, Bruceovog brata, igrao je Korejac Kim Tai Jung. On je,
uz Yuen Biaoa, bio dubler u Bruceovim borilačkim scenama i u originalnom The Game of Death, a ovdje je reprizirao ulogu
Billy Loa. Ostatak ekipe je bio zaista vrhunski. Glavnog negativca je igrao
Hwang Jang Lee, dok je koreografiju radio Yuen Woo Ping. Od autentičnog Bruceovog
materijala iskopano je nekih sedam minuta sa setova U Zmajevom Gnijezdu, kao i par
krupnih kadrova Bruceovog lica iz drugih filmova. Vrhunac filma bio je finalni
obračun između Kim Tai Junga i Hwang Jang Leeja, koji je sjajno koreografisao Yuen
Woo Ping. Tower of Death je bio superiorniji u odnosu na The Game of Death, a među
fanovima i danas važi za jedan od najboljih Bruceploitationa.
Posljednja kategorija su bili filmovi koji su pokušavali da
se na razne apsurdne i bizarne, ali i komične načine igraju Bruce Leejevim likom. Sigurno
jedan od najbizarnijih bio je The Dragon Lives Again, u kojem Bruce (igra ga Bruce
Leung) umire i odlazi u podzemni svijet gdje sreće Drakulu, James Bonda,
Zatoichia, Clint Eastwooda i mnoge druge mitske i stvarne likove iz svijeta popularne kulture. Trejler za ovaj film se završava natpisom – this is not a dream.
U tu kategoriju spada i The Clones of Bruce Lee iz 1977. u režiji Josepha Konga. Pomenuo sam da se u
filmu pojavljuju tri glumca koji igraju Brucea: Dragon Lee, Bruce Le i Bruce
Lai. Pojavljuje se i četvrti - Bruce Thai, doduše, ne u ulozi kloniranog Bruce Leeja, već jednoj od
sporednih rola, vjerovatno kastovan kao rezerva, u slučaju da zafali Bruceova.
Film počinje smrću pravog Bruce Leeja, kojem profesor Lucas, koji radi za tajnu organizaciju
SBI, uzima DNK-a kako bi u laboratoriji klonirao nove Bruceove. Kloniranje
je uspjelo i klonovi (klovnovi) su nazvani vrlo maštovito: Bruce Lee Jedan (Dragon Lee),
Bruce Lee Dva (Bruce Le), i Bruce Lee Tri (Bruce Lai). Njih trojica su potpuno
pod kontrolom profesora preko uređaja za kontrolu uma, a trener borilačkih
vještina im je niko drugi do Bolo Yeung. Interesantan detalj je da vježbaju uz muzičku temu Eye of
the Tiger iz Rokyja. Već sam pisao kako su se u to vrijeme u Hong Kongu odnosili prema
konceptu autorskih prava, pogotovo kad je muzika u pitanju: vjerovatno da nije
bilo nezavisne hongkonške ili tajvanske produkcije koja bar jednom nije pozajmila neku poznatu melodiju.
Nakon što su naučili borilačke vještine, Bruce-klonovi su podijeljeni
u timove i poslati na tajne misije. Dragon Lee dobija zadatak da prati filmskog
producenta koji se sumnjiči za šverc narkotika. Iako producent ne zna pravu
namjeru Dragona, za svaki slučaj želi da ga likvidira, i to ispred filmskih
kamera. Ipak, Dragon Lee lako izlazi na kraj sa njih. Za to vrijeme Bruce Le i
Bruce Lai se udružuju u namjeri da zaustave ludog naučnika Dr. Nyea, koji pravi
bronzane ratnike sa ciljem da osvoji svijet. U isto vrijeme, bavi se švercom
narkotika i proizvodi neku vrstu biološkog oružja. Bronzani ratnici su očigledna posveta Joseph Kuovom klasiku 18
Bronzeman. Reditelj Joseph Kong Hung (Joseph Velasco) je par godina kasnije snimio još jedan mnogo inferiorniji film na
ovu temu Bruce and The Shaolin Bronzemen.
U misiji im se pridružuje Bruce Thai, ali oni umjesto da love ludog naučnika, odlaze na plažu gdje se kupaju i druže sa golišavim djevojkama.
Nakon što su se okupali, klonovi shvataju da je vrijeme da se malo uozbilje i pronalaze
sklonište Dr. Nyea. Ipak, bronzani ljudi su nadmoćni i jedini način da
ih savladaju je otrovna biljka koju moraju pojesti. Srećom, bronzani to čine sa
velikim zadovoljstvom jer je biljka vrlo ukusna, i svi redom umiru. Iako su odradili sve zadatke, profesoru to nije dovoljno, pa ih
preko uređaja za kontrolu uma manipuliše i gura jedne na druge. Borba između
klonova Dragon Leeja i Bruce Leja je
sigurno najbolja u filmu, međutim, prije nego se međusobno poubijaju,
profesorove asistentkinje u posljednjem trenutku isključuju uređaj i klonovi
dolaze sebi. Kada shvate šta im se
desilo, udružuju se u borbi protiv zlog profesora i njegovih ljudi na čelu sa
Bolom.
U filmu postoji dosta akcije koja je prilično jednodimenzionalna. Dragon Lee i Bruce Le su sjajne
atlete, međutim, izgleda da koreografija nije bila prioritet Josepha Konga. Poznato
je da su se ovakve produkcije završavale za nedelju - dvije i orkestriranje
ozbiljne akcije bi samo koštalo dodatnog vremena i novca. Bruce Le, koji je
radio koreografiju, sigurno je bolje izvodio borilačke scene ispred kamera nego što ih je osmišljavao iza njih. Ono što imamo od koreografije je imitiranje pokreta Bruce Leja; kombinaciju
njegove karakteristične mimike, rada nogu, pokreta ruku i specifičnih
zvukova. Ipak, neke borbe su ispale sasvim solidne, npr. duel Bola i Dragon Leeja,
posebno Dragon Leeja i Bruce Leja, koji je jedini obračun dva Bruce Lee klona na filmu.
Priča je svakako poželjan ali ne i neophodan sastojak kung fu filmova, a to se posebno odnosi na Bruceploitacije. Scenario za film je vjerovatno pisan na licu mjesta. Dragon Lee u jednom trenutku kaže da mora da poravna račune sa filmskim producentom iako nikakve veze nema sa njim, niti je mogao da ima jer je taze kloniran. Likovi su karikaturalni bez ikakvog pokušaja karakterizacije, ali pošto se radi o klonovima, to se valjda i podrazumijeva. Podrazumijeva se i odsustvo ambicije autora da bar malo obogati priču i izbjegne naivnosti i pojednostavljivanje. Međutim, situacije u koje Bruce Leejevi upadaju iako se repetativno ponavljaju nisu nikako dosadne, čak su vrlo zabavne. Sve što izgovaraju tokom filma je nenamjerno duhovito, a na trenutke i urnebesno.
Priča je svakako poželjan ali ne i neophodan sastojak kung fu filmova, a to se posebno odnosi na Bruceploitacije. Scenario za film je vjerovatno pisan na licu mjesta. Dragon Lee u jednom trenutku kaže da mora da poravna račune sa filmskim producentom iako nikakve veze nema sa njim, niti je mogao da ima jer je taze kloniran. Likovi su karikaturalni bez ikakvog pokušaja karakterizacije, ali pošto se radi o klonovima, to se valjda i podrazumijeva. Podrazumijeva se i odsustvo ambicije autora da bar malo obogati priču i izbjegne naivnosti i pojednostavljivanje. Međutim, situacije u koje Bruce Leejevi upadaju iako se repetativno ponavljaju nisu nikako dosadne, čak su vrlo zabavne. Sve što izgovaraju tokom filma je nenamjerno duhovito, a na trenutke i urnebesno.
Dragon Lee |
Dragon
Lee kao rođeni Korejac prošao je trening u hapkidou i taekwondou prije nego što je
ušao u filmsku industriju. Navodno ga je otkrio Godfrey Ho, mada je u Koreji
prije Hoovog dolaska već uveliko glumio u kung fu filmovima. Licem je podsjećao na
Brucea, sjajno je skidao njegove pokrete, ali fizički je bio mnogo razvijeniji. Često
je pretjerivao u mimici, grimasama i
zvucima, što je više ličilo na parodiju nego na stvarno imitiranje Brucea. Karijeru je počeo sa filmom
The Last Fist of Fury (1977), kojim je skrenuo pažnji na sebe, prije svega zbog
sličnosti sa Bruceom. Za Hwa Chun Company snimio je još nekoliko filmova
(Dragon Lee vs. Five Brothers, The Magnificent) glumeći, naravno, Bruce klonove. To je
period kada su Joseph Lai i Godfrey Ho pohodili
Koreju kako bi producirali ili kupovali gotove korejske kung fu filmove, koje su
kasnije ponovo montirali i prodavali na zapadno tržište. Ubrzo su primjetili
Dragona, otkupili ga od Hwa Chun Company, te ga poveli sa sobom u Hong Kong u nadi
da će unovčiti njegovu sličnost sa pravim Bruceom.
U Hong Kongu je debitovao sa The Dragon On Fire (Enter The Three Dragons), nakon kojeg je slijedio The Clones of Bruce Lee. Zanimljivo je da su oba filma imala sličan koncept - po tri Bruce Leeja u akciji. Tada se pojavio i film The Real Bruce Lee, koji je bio pokušaj eksploatacije najranijeg perioda života Bruce Leeja. Producenti su se dokopali autentičnih snimaka Bruce Leeja iz djetinjstva i kombinovali ih sa dijelovima iz Dragon Leejevog debitantskog Bruceploitationa The Last Fist of Fury, a onda sve to montirali u cjelovečernji film. Rezultat, nešto što je trebalo da liči na kombinaciju dokumentarca i akcionog filma, bio je prilično razočaravajući.
Sljedeće godine, snimio je posljednji film svoje hongkonške
faze u režiji Godfrey Hoa i produkciji Joseph Laia The Dragon the Hero, u kojem
su mu društvo pravili John Liu, Tino Wong i Philipe Ko. Nakon relativno uspješnog izleta u Hong Kong, vratio se u Koreju, snimio još par kung
fu filmova i zauvijek nestao. Kada se gleda kompletna karijera
Joseph Laia, period prije Koreje, korejske produkcije i kasniji cut and paste
nindža filmovi, ovaj period Bruceploitationa
sa Dragon Leejem mu je sigurno bio najkvalitetniji.
Bruce Le |
Bruce Le (Wong Kin Lung) je tijelom više podsjećao na Brucea
od Dragon Leeja, ali likom nikako, pa je u filmovima često nosio čuvene
Bruceove naočare. Počeo je kao statista u Shaw Brothersu, da bi kasnije
karijeru nastavio u nezavisnim produkcijama. Svoj prvi Bruceploitation Bruce's
Deadly Fingers (1976) snimio je sa Joseph Kong Hungom i ostao Bruce klon do
kraja karijere. Bruce Le je pod rediteljskom palicom Josepha Konga snimio
najviše filmova i postao prava internacionalna zvijezda snimajući Bruceploitatione od Hong Konga, Tajvana, preko Filipina do Indije i Evrope. Zanimljivo da je
u karijeri uspio i da režira nekoliko kung fu filmova, a u jednom od njih, Challenge of
the Tiger (u kojem postoji čuvena scena borbe Bruce Lea sa bikom), udružio sa sa
Richard Harrisonom, kojem će kasnije prisjesti saradnja sa još jednim Bruceploitatorom,
Godfrey Hoom.
Bruce Lai |
Bruce Lai, čije je pravo ime Chang Yi Dao, nije se nasnimao Bruceploitacija
kao prethodnici, mada je fizički više ličio na Brucea od ostalih. Godinu dana nakon ovog filma snimio je Enter Three Dragons
(1978), u kojem mu je društvo pravio Dragon Lee i još jedan Bruce za jednokratnu
upotrebu Dragon Lea.
Jedan od glavnih negativaca u filmu je bio čuveni Bolo. Rođen je u Kantonu pod imenom Yang Sze, u mlađim danima jednako se zanimao za
dizanje tegova i borilačke vještine. Kasnih šezdesetih, napustio je Kinu i
prešao u Hong Kong gdje je nastavio da se se bavi bodi bildingom. Kao
profesionalni bilder, osvojio je prvu nagradu kao Mr Muscle Hong Kong 1970. Njegovo poznavanje
borilačkih vještina i impresivna fizička građa su mu otvorile vrata Shaw
Brothers studija, u kojem je počeo da dobija epizode u raznim filmovima. Zbog svoje građe, ali i
specifičnih crta lica, za Yang Szea su bile rezervisane
isključivo uloge loših momaka.
Nakon dvije godine napustio je SB i počeo da radi za nezavisne produkcije, u isto vrijeme gradeći karijeru bodibildera i profesionalnog
dizača tegova.
Prekretnica u njegovoj karijeri desila se kada ga je Bruce
Lee pozvao da U Zmajevom Gnijezdu igra sporednu ulogu Boloa. Na setu filma se
dodatno zbližio sa Bruceom, koji mu je davao časove Jeet Kun Doa i obećao ulogu
u njegovom sljedećem filmu. Nažalost, Bruceovom tragičnom smrću par mjeseci kasnije do nove saradnje nikada nije došlo.
Ali rodio se novi lik, Bolo, nadimak koji će Yang Sze
preuzeti kao svoje novo ime po kojem je i danas prepoznatljiv.
Bolo je novostečenu popularnost iskoristio na najbolji način
i sljedećih godina glumio u desetinama
nezavisnih hongkonških produkcija, naravno, opet loše momke u epizodnim
ulogama. Postao je jedan od najpoznatijih negativaca zlatnog doba kung
fu filma, nažalost, nikada iskorišćen na pravi način. Jedna od rijetkih prilika
gdje je u glavnoj ulozi pokazao šta zna je bio film Bolo - The Brute.
Proći će godine do trenutka kada će Amerikanci napraviti ono što hongkonški
filmaši nikada nisu - preko uloge čuvenog Chong Leeja u Krvavom Sportu svijetu
predstaviti Boloa u pravom svjetlu.
Bruce Li, Le Shao Lung (Mali Zmaj Le), u originalu Ho Chung Tao,
bio je najpoznatiji i najdugovječniji Bruce Lee klon, za čije ime se veže skoro
trideset Bruceploitationa. Porijeklom sa Tajvana, bavio se gimnastikom, pa nije imao problem da se prebaci na kung fu film. Osim atletske predispozicije, ono što su producenti prvo primijetili na njemu je izuzetna fizička
sličnost sa Bruce Leejem (mada se mnogi Bruceovi fanovi ne bi složili). Ta činjenica, uz
fizičke sposobnosti su mu odredile sudbinu - postao je Bruce Li.
Njegov The Dragon Story iz 1974. je prvi Bruceploitation koji
je postigao komercijalni uspjeh i pokrenuo bujicu koja će trajati do početka
osamdesetih. Radio je od ozbiljnih produkcija Lee Tso Nama i Ng See Yuena, do
krajnje siromašnih i bizarnih projekata tipa Bruce Lee in New Guinea ili Bruce
Lee Against Superman, gdje je igrao Catoa iz
The Green Horneta.
Bruce Li |
Fist of Fury 2 (1977) ili Chinese Connection 2, jedan je od
njegovih najuspješnijih filmova. Scena kada Bruce Li i Lo Lieh, koji igra vođu
japanskih samuraja, raspravljaju o kaliografiji pred završni obračun, spada u
jednu od najupečatljivijih završnica nekog
kung fu filma uopšte. Početkom osamdesetih, publika je već bila zasićena Bruceploitationima i Lieva karijera se polako gasi. Njegov posljednji film bio je Dragon
Force (1982), u kojem je glumio zajedno sa Bruce Baronom, gdje je u akciji protiv nindži koje su, već tada, postale
novi trend u industriji.
Bruce Leung |
Leung Siu Lung ili Bruce Leung je bio sjajan udarač ali
fizički nikako nije ličio na Brucea. Najviše filmova je snimio u period
saradnje sa Ng See Yuenom. U Bruce and the Iron Finger (1979) se udružio sa
Bruce Liem, a režiju filma je potpisao Lee Tso Nam pod pseudonimom To Lo Po.
Još jedan Korejac u ulozi Brucea Kim Tai Jong, bio je izuzetno atletski
nadaren i Raymond Chow ga je pozvao da zamijeni Brucea u akcionim scenama The Game
of Deatha. Nakon što se uvjerio u njegove kvalitete, Lee Tso Nam nije sjedio skrštenih ruku i angažovao ga je za Tower of
Death, u kojem je Kim Tai Jong bio dostojan rival Hwang Jang Leeju u posljednjem
duelu. Iako smatran za jednog od najboljih klonova, nije se previše zadržao u žanru.
Nakon Corey Yuenove američke produkcije No Retreat, No Surrender (1986), u kojoj
je igrao duha Bruce Leeja, odlučio je da se povuče iz industrije. Preminuo je
prošle godine.
U to vrijeme se i Shaw Brothers priključio trendu i 1975.
snimio film Bruce Lee and I, sa Betty Ting-Pei, Bruceovom navodnom ljubavnicom
sa kojom je kobnog dana bio u sobi. Čak je i Jackie Chan promovisan kao novi
Bruce Lee u Lo Waievoj produkciji New Fist of Fury, svojevrsnom nastavaku Fist
of Furya.
Sa početkom osamdesetih kako se smanjilo interesovanje za
klasične kung fu filmove, sa njihovim podžanrom Bruceploitationima desilo se
isto.
Nakon tragične smrti Bruce Leejevog sina Brandona,1993. godine, ponovo se javilo interesovanje za Bruceovu
ostavštinu. Američki reditelj Rob Cohen snimio je film Dragon: The Bruce Lee
Story, baziran na biografiji koju je napisala Bruceova žena Linda. Bruca je
igrao Jason Scott Lee, glumac porijeklom sa Havaja. Iako sa velikim budžetom i
pričom koju je potpisala Bruceova supruga, film nije dobro prošao kod publike.
Dragon Sek |
Međutim, početkom 2000. povratkom žanra na velika vrata, zahvaljujući
Ang Liu i Yang Zimou, pojavili su se i novi imitatori Bruce Leeja, među kojima je najuspješniji, a i danas je Dragon Sek. U serijalu filmova Return of Dragon,
Dragon the Master 1, i 2, i Dragon in Fury, Dragon Sek, inače veliki poštovalac
Brucea i majstor Jet Kun Doa, jako dobro se snašao u ulozi, nudeći nam
savremeni pristup Bruceploitaciji.
The Clones of Bruce Lee je producirao Dick Randall, koji je
bio nešto kao američka varijanta Josepha Laia. Randall je producirao i prepakivao razne bizarne
azijske eksploatacije, a najpoznatiji je po tome što je otkrio čuvenog patuljka Weng Wenga na Filipinima i od njega napravio akcionog heroja. Reditelj Joseph Kong Hung se specijalizovao za Bruceploitatione i uglavnom je sarađivao se Bruce Lejem sa kojim je snimio desetak filmova, a radio
je i sa Bruce Liem na još jednom bizarnoj produkciji Bruce Lee in New Guinea.
Na kraju,The Clones of Bruce Lee je zanimljiv kao koncept koji je mogao
da preraste u dobar proizvod da se na njemu malo više poradilo. Producent i reditelj očigledno nisu imali tu
ambiciju. Ipak, film nije loš (naravno, u odnosu na ostale Bruceploitatione koji
su kategorija za sebe), radi se o sasvim solidnom, zabavnom, i na momente vrlo duhovitom filmu, pod uslovom da volite ovakve filmove i spustite vaše kriterijume na minimum.
Ovi bruceploitation su nabrzinu snimljeni filmovi(ili djelomicno montirani od vec postojecih filmova, sto je majstorski radio Godfrey Ho), uglavnom bez prevelikih ambicija, samo da bi skupili novac na zapadnom trzistu koje je tada trazilo novog Brucea Leeja. Meni je susjed iz Njemacke donosio takve filmove na videokazetama, a ja sam ih doslovno gutao bez obzira sto su bili sinhronizirani a ja nisam znao jezik. Najdrazi mi je bio Dragon Lee, zbog djecacke fasciniranosti bilderskom muskulaturom. Pravi Bruce Lee se vjerojatno okrece u grobu kad vidi koreografiju ovih filmova, jer je on borbe zelio prikazati realisticnje, bez zamrsenih tehnika udaraca i blokova koje se pojavljuju u ovim filmovima (on je umijece borbe zelio procistiti od svega sto je smatrao neucinkovitim u stvarnoj situaciji, i stvoriti savrseno ekonomican stil borbe.. premda su oni koji su naprimjer gledali pokojnog majstora Ehsana Shafiqa mogli vidjeti kako u realnoj borbi mogu vrlo dobro prolaziti i nesvakidasnji udarci kakvi se ne koriste bas precesto u kontaktnim borilackim sportovima). Ja iance jako volim ove eksploatacije Brucea Leeja.
ReplyDeleteShang-Chi
Da. Većina njih uopšte nije prikazivana u Hong Kongu, već je distribucija išla direktno na zapadno tržište.
ReplyDeleteProblem je što su ovakvi filmovi napravili lošu uslugu žanru, jer je tržište bilo preplavljeno njima, i ljudi koji bi bili zainteresovani za žanr pogledali bi par ovakvih filmova i razočarali bi se, bez da se upoznaju sa mnogo kvalitetnijim produkcijama.
Ps. Detaljno sam se bavio Godfeyem u jednom od prethodnih postova. Jako zanimljiva priča sa dosta nepoznatih detalja, a posebno je zamršen taj odnos između njega, Josepha Laia i Thomas Tanga - ako je ovaj posljednji uopšte postojao.
Poceo sam citati tvoje prethodne postove, namjeravam ih sve procitati, jer sam odusevljen golemim znanjem i detaljnom analizom kung fu filmske industrije.
DeleteDa, ti su filmovi bili namijenjeni prvenstveno zapadnom trzistu, spomenuti Godfrey nije ni namjeravao svoje filmove pustit u domacu distribuciju posto se oni kosooki tamo dobro raspoznaju (Kinezi od Korejanaca i sl.) pa mu filmovi nebi bas prosli, a posebno oni s bijelim ninjama.
Inace odlican post si napisao o bruceploataciji, saznao sam mnogo novih stvari.Imas pravo, vecina tih filmova nisu bili (objektivno) kvalitetni bez obzira sto ih mi (subjektivno) volimo. Ali ima solidnih poput Fist of Fury 2, Bruce Lee: The Man The Myth, ili Tower of Death od Ng See Yuena koji je kako si rekao bolji of Game of Death Od Roberta Clousea. Ovaj Clouse se nije bas iskazao nakon Leejeve smrti, ocito je Bruce bio kreativni umjetnik iza Zmajevog Gnijezda dok je Clouse bio samo redatelj zanatlija. Vjerojatno znas da je i na nasim prostorima sredinom 80-tih snimio jednu jugoslavensku koprodukciju Gymkata s Richard Nortonom i meni dragim Conan Leejem (koji je glumio u nezaboravnom Corey Yuenovom Ninja in the Dragon's Den s Hwang Jang Leejem i Hiroyuki Sanadom ucenikom Sonnya Chibe, a zatim i u Lau Kar Leungovim Tiger on Beat i Ludoj Misiji 5).
Shang-Chi
Hvala. Znam za Gymkatu – Jadran film producirao. Inače, Jackie je snimao Armour of God u Hrvatskoj, ima dosta scena u Zagrebu, mislim da je na Plitvicama doživio nesreću kad je pao sa drveta i zamalo poginuo. Dobro si pomenuo Conan Leeja, znam da je Cory Yuen pokušao da od njega napravi zvijezdu, ali on je rođen ili odrastao u americi i nije mogao da se navikne na kineski mentalitet.
ReplyDeleteJavi mi se na ovojomoj.mejl@hotmail.com da ti nešto predložim.
Pozz.
Da, Bozji Oklop je dijelom sniman kod nas, mislim u Zagrebu i Sloveniji, negdje sredinom 80-tih (kad sam ja rodjen, inace bih se pojavio barem kao statist :)))
ReplyDeletePoslat cu ti mail.
Pozz.
Shang-Chi
Awesomme blog you have here
ReplyDelete