The Brave Archer (1977)

She diao ying xiong chuan
 
Uloge: Alexander Fu Sheng, Tien Nui, Ku Feng, Dick Wei
Koreografija: Robert Tai
Režija: Chang Cheh

Još jedna Shaw Brothers priča o klanovima, intrigama, zavjerama i svemu ostalom tipičnom za filmove bazirane na wuxia novelama.

Vjerovatno da ne postoji serijal wuxia novela koji je toliko eksploatisan u popularnoj kulturi kao The Legend of the Condor Heroes Jin Yonga, poznatiji kao Condor trilogija. Osim originalne novele koja je najviše adaptirana, postoje i nastavci The Return of the Condor Heroes i The Heaven Sword and Dragon Saber. Na osnovu njih je snimljeno na desetine filmova, serija, crtanih filmova, video igara. Još veći je broj savremenih wuxia novela koje se pozivaju na likove i motive iz Condor Heroes univerzuma. Wong Kar Wai je, po motivima iz novele, adaptirao priču za svoj prvi i jedini wuxia film Ashes of Time (1993), a otprilike u isto vrijeme izašao je film The Eagle Shooting Heroes, koji je parodirao likove iz novele. Jet Li glumi Chang Mo Keia u Kung Fu Cult Masteru (1993), filmu koji prati priču treće novele sa dosta motiva iz prve dvije. Naravno, tokom sedamdesetih za vrijeme kung fu buma, Yuen Chor kao ključni reditelj Shaw Brothers studija zadužen za wuxia, imao je svog udjela u popularizaciji Condor Heoresa snimivši nekoliko nastavka Heaven Sword and Dragon Sabre i The Hidden Power of the Dragon Sabre, koji su se bazirali na trećem nastavku novele. Međutim, vjerovatno najpoznatija adaptacija Condor Heroes legendi je bio serijal filmova The Brave Archer, sa Alexanderom Fu Shengom u glavnoj ulozi i režiji neizbježnog Chang Cheha.

Kuo Tsing (Alexander Fu Sheng) je siroče koje je usvojeno od grupe majstora borilačkih vještina. Oni mu prenose svoja znanja, ali nikako ne mogu da se dogovore čiji stil bi bio najbolji za njega. Vrijeme prolazi, Tsing je u međuvremenu porastao, ali nije naročito napredovao. Ispostavi se da tehnike koje je naučio nisu dovoljno dobre te mladi Tsing odluči da ih napusti i sam krene u svijet. Na putu sreće galeriju likova koji su predstavljeni kroz razne borbene stilove. Jedna od njih je Huang Yung (Tien Niu), koja je na početku maskirana i u koju se Tsing zaljubljuje. Međutim, njen otac, takođe vrhunski borac, nije oduševljen tom činjenicom pošto Tsing dolazi iz rivlskog klana. U međuvremenu, Tsing i Yung zajedno upoznaju učitelja Hunga (Ku Feng), koji mu prenosi vještinu “18 udaraca dlanom” izuzetno moćnu tehniku pomoću koje se jednim udarcem obara drveće. Takođe upoznaje ludog majstora Chaoa (Phillip Kwok) koji mu prenosi svoje vještine. Chao u svom posjedu ima priručnik koji će mu kasnije biti od pomoći. Usput stiče i neprijatelje među kojima je Ouyang Ke (Danny Lee), koji, takođe, želi da oženi Yung, ali kojeg Tsing pobjeđuje u duelu. Da bi osvojio Yong, Tsing će morati da prođe tri testa za koje mu je potrebno da još napreduje u borilačkim vještinama. Ipak, za neke od testova biće neophodno mnogo više od poznavanja borilačkih vještina.

Prvi dio filma, kao i njegov drugi i treći nastavak su bazirani na prvom dijelu The Legend of the Condor Heroes, dok se četvrti nastavak (Brave Archer and His Mate) bavi dešavanjima iz drugog dijela novele. Zanimljivo je da u četvrtom dijelu Kuo Tsinga igra Philipe Kwok, iako se u filmu pojavljuje i Alexander Fu Sheng, doduše, u epizodnoj ulozi. Postoji i peti, neoficijelni nastavak Little Dragon Maiden (1983) sa Leslie Cheungom, snimljen pred samo zatvaranje studija, koji je takođe baziran na drugoj noveli. 

Uporedo su snimane vrlo popularne Condor Heroes serije za kineske TV stanice koje su zbog svoje dužine i sporog tempa pripovijedanja (minimum 40 epizoda po serijalu) dramaturški na mnogo bolji način  obrađivale sve likove i dešavanja iz originalne priče. The Brave Archer 3 izašao je skoro tri i po godine nakon drugog, u njemu ima manje likova, manje komplikovanih zapleta, ali znatno više akcije nego u prethodna dva. Možemo samo nagađati zašto se toliko čekalo; sredina sedamdesetih je bila vrhunac hiperprodukcije Shaw Brothersa i vjerovatno od silnih filmova nisu stizali da sve realizuju. Takođe, Cheh je uveliko radio filmove sa Venomsima, koji su tada bili ubjedljivo najkomercijalniji  prozvod studija i nije bilo potrebe da se vraća na stare projekte.

The Brave Archer je snimljen u prelaznom periodu Chang Chehove karijere. Nakon što je godinu dana ranije završio "Šaolinski krug" i rastao sa svojim dugogodišnjim saradnikom Lau Kar Leungom, ideja je bila da se vrati u wuxia milje i ponovo snima filmove bazirane na novelama. Međutim, sljedeće godine režirao je The Five Deadly Venoms koji je postigao iznenađujući uspjeh na box officu i okreće se radu sa Venomsima. Naravno, i dalje će se baviti različitim temema, npr. u tom periodu snimio je istorijski Boxer Rebellion (1976) o ustanku kineskih patriota protiv stranog okupatora, te ratni film The Naval Commandos (1977), ali do kraja karijere (koji se neumitno bližio) u Shaw Brothersu Venomsi će mu ostati prioritet u odnosu na sve ostalo.

Osim par kadrova, film je sniman u potpunosti u enterijerima Shaw Brothersa i na trenutke podsjeća na atmosferu Yuen Chorovih filmova. Kod Chora kostimi i scenografija su uvijek izgledali bogatije i raskošnije nego u produkcijama drugih reditelja koji su se bavili istom tematikom. Čini se da je Cheh u ovom slučaju pokušao da kopira Yuen Chorov vizuelni stil, u čemu je donekle i uspio, iako se radi se o siromašnijoj produkciji. Naravno, osim identičnih setova, ovdje nema karakterističnih dimnih zavjesa, svjetla u različitim bojama, kao i lasera, niti romantičnih heroja i djeva koje sviraju harfe – koji su samo neki od zaštitnih znakova Chorovih filmova. Chorov wuxia je ipak bio svijet za sebe, dok je Cheh svoju yanggang formulu koristio i u wuxia okruženju – njegovi filmovi su bili manje stilizovani i mnogo nasilniji od Chorovih. Kako je vrijeme prolazilo, Chang Cheh je dobijao sve manje budžete za svoje filmove, što mu nije smetalo da i dalje bude jednako komercijalan. Ako se porede njegovi Venoms filmovi sa Heroic Bloodshead fazom iz ranih sedamdesetih, razlika u produkciji je ogromna. To je vidljivo i u ovom serijalu kad su u pitanju kostimi i scenografija; pomaka od prvog do posljednjeg dijela skoro da nema, čak bih rekao da je posljednji film u serijalu izgledao najsiromašnije. Činjenica da je kartonska scenografija za Shaw Brothers i u osamdesetim bila sasvim normalna te da na vizuelnom planu nisu mnogo odmakli od sredine šezdesetih, vjerovatno ih je na kraju koštala poraza u direktom duelu sa glavnim konkurentom Golden Harvestom, koji su u to vrijeme produkcijski bili bar nekoliko koraka ispred njih. Na primjer, posljednji film iz serijala The Brave Archer, The Brave Archer and His Mate, snimljen je iste godine kada je za Golden Harvest izašao Tsui Harkov Zu Warriors from the Magic Mountain, a izgledaju kao da su napravljeni u različitim epohama.
 

Za razliku od akcije sa početka sedamdesetih, kada su se koreografi oslanjali na Kinesku operu a zvučni efekti stvarali iluziju jačine udaraca koji su se praktično svodili na dodirivanja, stvari su se do sredine sedamdesetih ozbiljno promijenile. Pojavom punch and block stila “realnog kung fua” Bruce Leeja, kasnije tradicionalnih šaolinskih filmova Lau Kar Leunga, te Robert Taieve akrobatike, borbe su postale sa jedne strane brutalnije i realističnije, sa druge mnogo atraktivnije i brže. U The Brave Archeru imamo kombinaciju Kineske opere sa dosta akrobacija  (letenja i raznih vratolomija u vazduhu uz pomoć žice) i realistične akcije na zemlji koja je prilično dobro koreografisana. 

Inače, žice su u to vrijeme bile izuzetno tanke i zakačene sa konopce u rukama statista koji su skakali kako bi podigli glumce i stvorili iluziju letenja. One su prikrivane uglavnom vještačkim svjetlom i uglovima kamere. Tek su osamdesetih ušle u upotrebu velike rampe, koje su koreografima i statistima umnogome olakšale posao. Naravno, pošto je akciju radio Robert Tai, naglasak je na brzini i atraktivnosti što je očigledno od prve borbe. Kvantitativno, akcije možda nema toliko kao kod Lau Kar Leunga, ali je mnogo brža i dinamičnija od koreografija u prethodnim Chang Chehovih filmova. Razlog velikog uspjeha Chehovih filmova iz ove faze u velikoj mjeri su bile akcione koreografije Robert Taia, koji je do kraja iskoristio akrobatski potencijal Venomsa, naravno, uz Chang Chehov nepogrešiv njuh da na vrijeme prepozna kada je trebalo promijeniti saradnike. 

Jin Yongovu novelu je adaptirao čuveni Shaw Brothersov scenarista Ni Kuang. Specifičnost Kuangovih adaptacija je u tome što se kod njega neki elementi priče nikada ne mogu predvidjeti. Za razliku od konvencionalnih filmskih zapleta kod kojih možemo da pretpostavimo šta je sljedeće, kod njega vas stalno čeka neko novo iznenađenje, dok je kraj po pravilu nelogičan. Problem je što ne postoji klasična naracija sa početkom, zapletom i krajem, već sve ide ukrug. Npr. u drugom dijelu filma ključne stvari se razrješavaju oko sredine filma i imamo atiklimaktičan kraj. Onda kreće nova priča koja jeste povezana sa prethodnom, ali sa uvođenjem novih likova i zapleta, gubi se veza sa glavnim tokom priče. Adaptacije wuxia novela podrazumijevaju veliki broj likova koji se, kako priča ide prema kraju, progresivno smanjuju, da bi se na kraju završilo obračunom protagoniste i antagoniste.Tu formulu sa završnim obračunom u ovom slučaju, nažalost, nemamo, ali kako radnja odmiče, broj likova se smanjuje i priču je lakše pratiti. Naravno, svako malo uskaču novi likovi da nam još malo zagorčaju život, ali se do tada već isčistila situacija ko su glavni likovi (ko kosi), a ko su samo sporedni (ko vodu nosi).

 

U The Brave Archeru “vodu nosi” Ti Lung, kojeg ćete teško primjetiti ako se dobro ne koncentrišete. Nameće se logično pitanje zašto je jedna od najvećih zvijezda studija tog perioda pristao da se pojavi u kameo ulozi? Odgovor je da su glumci u SB potpisivali višegodišnje ugovore sa studiom i radili za mjesečne plate, te da su premije dobijali po snimljenom filmu. Činjenicu da jednog Lo Lieha ili, u ovo slučaju, Ti Lunga u nekim filmovima gledamo kako samo prolijeću kroz kadar, možemo objasniti željom za lakom dodatnom zaradom.

The Brave Archer je „ko je ko” kada su u pitanju glumci SB sa kraja dekade. S obzirom na broj likova koji se pojavljuju u filmu, produkcija je vjerovatno morala angažovati skoro sve glumce i statiste koje je imala pod ugovorom. Većina njih su na početku filma najavljeni preko on screen teksta, pa tu vidimo neke poznate likove koji nam kasnije promaknu. Između ostalih, u filmu se pojavljuju: Dick Wei, Wang Lung Wei , Danny Lee, Ku Feng, Li Yi Min, Chan Shen, Fan Mei Sheng, Kara Hui  i već pominjani Ti Lung.

Dick Wei (vjerovatno najgora vesternizacija nekog kineskog imena) spadao je u red standardnih negativaca Shaw Brothers produkcije. Nije bio poznat kao, recimo, Lo Lieh ili Cheng Yi, ali svako ko je pogledao desetak kung fu filmova iz sedamdesetih, sigurno je zapamtio njegovu facu. Bio je u grupi glumaca sa borilačkim pedigreom; prije nego što se počeo pojavljivati u filmovima radio je kao taekwonado instruktor u tajvanskoj vojsci (kao Hwang Jang Lee). Na filmu je debitovao kao statista u jeftinim tajvanskim produkcijama, zatim  prelazi u SB gdje počinje ozbiljnije graditi karijeru. Tek kada je napustio Shaw Brothers i započeo saradnju sa Sammo Hungom (The Prodigal Son), njegov talenat do kraja dolazi do izražaja. Ipak, najpoznatiji je po ulogama negativaca u filmovima Jackie Chana, sa kojim se povezao na Sammovu preporuku. Iz tog perioda je najpoznatiji kao vođa pirata i glavni antagonista u Jackievom Projektu A.

Takođe u filmu igraju skoro svi Venomsi, čak i “prekobrojni “ Wai Pak, osim Sun Chiena koji se pojavljuje u drugom dijelu filma. Phillip Kwok glumi ludaka sa sivom perikom kod koga je priručnik i koji podučava borilačkim vještinama mladog Kuo Tsinga, dok se u sporednim ulogama pojavljuju Lu Feng, Chiang Sheng, Lo Meng i Wai Pak.

Chang Cheh je u četiri filma iz serijala The Brave Archer ubacio većinu zapleta i podzapleta sa galerijom likova iz dvije ogromne novele koji bi teško stali i u seriju. To nije mala stvar, vjerovatno je oborio rekord Chang Peng Yia i sličnih niskobudžetnih wuxia produkcija, i na tome mu se mora odati priznanje. Naravno, o nekom jasnom pričanju priče i razvoju likova nema govora. Ipak, takav pristup nameće furiozan ritam koji uz sjajnu akciju i solidne efekte nudi ljubiteljima ovakvih filmova sasvim dovoljno zabave.

Na tržištu postoji Ground Zero DVD izdanje na kojem je izbačeno bar 15 minuta filma, kao i novije izdanje Media Blasters / Tokyo Shock od 116 minuta sa dodacima. Ako kupujete ili već skidate sa neta (što je vjerovatnije), skinite ovo drugo.

The Five Deadly Venoms (1978)

Wu du

Režija: Chang Cheh

Koreografija: Robert Tai

Uloge: Sun Chien, Philip Kwok, Lu Feng, Lo Meng, Chiang Sheng

 

The Five Deadly Venoms je jedan od najpopularnijih filmova posljednje faze Shaw Brothersa i zvjezdani trenutak za treću generaciju Chang Chehovih štićenika poznatih kao Venomsi.

U prethodnom postu sam se raspisao o Venomsima, kung fu akrobatama koji su obilježili posljednje godine Chang Chehove karijere u SB. Postoje dvije verzije kako je došlo do njihovog okupljanja. Prema prvoj, dok je na lokacijama na Tajvanu snimao Naval Commander (1976), Chang Chehu su zapali za oko talentovani kaskaderi taze pristigli iz tajvanske opere. Po verziji jednog od Venomsa, Phillipa Kwoka, susret se desio nešto ranije, na setu filma Shaolin Avengers, gdje je sa Fu Shengom radio kao statista. Primijetio ga je Robert Tai koji ga je preporučio Chang Chehu, a ovaj mu dao šansu da zaigra sporednu ulogu već u sljedećem filmu Marco Polo (1975). Kako god bilo, svima je ponuđeno da potpišu ugovore sa Shaw Brothersom i  pođu u Hong Kong sa Chehovom ekipom. Šansa da žive u Clearwater Bayu i snimaju za tada najvećeg producenta u Aziji nije se mogla odbiti. Originalnu ekipu su činili: Philip Kwok, Chiang Sheng, Lu Feng i Robert Tai iza kamere. Kasnije su im se pridružili Sun Chien i Lo Meng. 

Prvi projekat na kojem su svi zajedno radili na Tajvanu bio je Shaolin Temple, sa tada mladom zvijezdom u usponu, Fu Shengom u glavnoj ulozi. Slijedili su Chinatown Kid, Life Gamble i Heaven and Hell, gdje su igrali razne sporedne uloge, ali još uvijek nedovoljno profilisane. Chang Cheh je bio impresioniran njihovim akrobatskim sposobnostima te je zatražio od Ni Kunga da razvije scenario isključivo za njih. Da bi sve izgledalo atraktivnije, pobrinuo se Wing Chun majstor Leung Ting, koji je bio savjetnik Chang Cheha za akciju. Predložio je tradicionalnu kung fu priču u kombinaciji sa detektivskim zapletom. Chehu se isprva ideja nije svidjela, ali je na insistiranje Leung Tinga, Roberta Taia i prije svega Ni Kunga, na kraju pristao. Scenario se pretvorio u cjelovečernji film pod nazivom The Five Deadly Venoms. Nakon neočekivanog uspjeha filma, ništa više nije bilo isto za simpatične kaskadere sa Tajvana koji su preko noći od statista i epizodista iz Chehovih filmova postali istinske zvijezde.Venoms fenomen je rođen. 

Lo Meng

Lo Meng- dečko sa zlatnom rukom. Fizički najjači i najdominantniji Venom. Bio je majstor To Chi Gunga. Često glumio priglupe likove. Najpoznatiji po Žapcu iz The Five Deadly Venoms i Golden Arm Kidu iz Kid with the Golden Arm. Nije imao atletske sposobnosti kao ostali iz ekipe, isključivo je koristio ručne tehnike, što je jedan od razloga zašto u filmovima gine prije završnog showdowna. 

Sun Chien

Sun Chien – najbolji udarač u ekipi. Prvi put se pojavio u Chinatown Kidu i ostao dio Venomsa do kraja. Dosta vremena je proveo u Koreji gdje je usavršio taekwando. 

Lu Feng – u filmovima uglavnom glumio negativce. Pohađao tajvansku operu zajedno sa Chiang Shengom i Philipom Kwokom. Zaštitni znak mu je bila bradica. Nakon odlaska Roberta Taia, preuzeo je ulogu glavnog koreografa zajedno sa Philipom Kwokom. 

Lu Feng

Chiang Sheng – glavni komičar i zabavljač te najbolji akrobata u ekipi. U The Five Deadly Venoms glumi učenika u potrazi za ostalim Venomsima ili hibrid Venoma. Dobio je nadimak "Cutie-Pie" kao najvoljeniji član Venomsa. Tragično preminuo 1991. godine. 

Chiang Sheng

Philip Kwok – u većini filmova igrao glavnog junaka. Majstor sjevernih stilova, kombinacije akrobatike i upotrebe raznovrsnog oružja. Zadužen za sve vrste oružja. Kao mali radio kao stolar i nesrećnim slučajem ostao bez par prstiju (u filmovima to jako dobro prikriva). Uz glumu, uglavnom je bio zadužen i za koreografiju.

Philip  Kwok

Wei Pai – šesti (prekobrojni) Venom. Pojavio se samo u par filmova, između ostalih i kao Zmija u The Five Deadly Venoms. Kasnije prešao u Golden Harvest gdje je snimio Last Hurrah for Chivalry u režiji Johna Wooa.

Wei Pai

Sun Chien, Philip Kwok, Lu Feng, Lo Meng i Chiang Sheng, pojavili su se zajedno u ukupno četrnaest filmova (sedam zvaničnih), od The Chinatown Kid i Heaven and Hell, do House of Traps, koji je posljednji zvanični Venoms film. Ovdje ne računam filmove koje su snimani na Tajvanu, niti one u kojima se pojavljuju dvojica,eventualno trojica Venomsa.

Venoms filmovi su predstavljali svojevrsnu treću kanonsku fazu Chang Chehove karijere, ispostaviće se najpopularniju. Prva faza su bili Heroic Bloodshed filmovi sa Jimmy Wang Yuom i, nešto kasnije, Davidom Chiangom i Ti Lungom kao glavnim junacima; druga je Šaolinski krug sa motivima iz šaolinske mitologije koju je obilježio Alexander Fu Sheng; i treća, posljednja Venoms faza, sa grupom tajvanskih akrobata sa kojima će postići ogroman uspjeh.

Prije Venoms fenomena, Chang Cheh je preko svojih filmova svijetu predstavio novu generaciju yanggang heroja. Prevod ovog termina bi bio heroji, ali ne klasični wuxia mačevaoci koji koriste Chi energiju kako bi skakali po bambusima i jednom rukom savladavali kompletnu armiju, već istinski heroji bez natprirodnih moći sa kojima se publika zaista mogla poistovijetiti. Najbolji primjer takvog heroja bio je Jimmy Wang Wu u One-Armed Swordsmanu, koga su naslijedili Ti Lung i David Chieng. Odnos između glavnih junaka je bila centralna tema njegovih filmova u kojima nije bilo mjesta za romantične priče i ljubavne intrige oko kojih su nastajali zapleti wuxia filmova. Ipak, Chang Cheh nije potpuno zanemario likove iz romantičnih wuxia novela, čemu svjedoči Golden Swallow (1968), koji je bio nastavak King Huovog Come Drink With Me i u kome je Cheng Pei Pei reprizirala svoju ulogu. Takođe u Blood Brothers (1973), postoji ljubavni odnos između Ti Lunga i Ching Li i upravo je ženski lik taj koji pokreće radnju. Serija ovih filmova (kasnije nazvanih Heroic Bloodshed) ne samo da je pokrenula trend već potpuno redefinisala žanr borilačkog filma. Kada su drugi reditelji od njega preuzeli wuxia zastavu, zajedno sa svojim dugogodišnjim koreografom Lau Kar Leungom okrenuo se drugim tememama i otpočeo produkciju serije filmova koji su Šaolin i jedan dio kineske tradicije po prvi put približili gledaocima.

Od 1974. godine, Chang Cheh je prebacio svoju bazu na Tajvan i osnovao Chang's Film Company, koja je zapravo bila samo ogranak Shaw Brothers produkcije. Cheh je bio najkomercijalniji reditelj studija i imao je potpunu slobodu u odabiru teme i saradnike za sljedeće projekte. Prve produkcije nove kompanije su bile adaptacije kantonskih šaolinskih legendi Heroes Two (1974) i Five Shaolin Masters (1974), borilački filmovi koji su se fokusirali na stilove južnog Šaolina, prije svega Hung Fist i Wing Chun. Presudnu ulogu u izboru ovih tema je imao njegov tadašnji koreograf i desna ruka, Lau Kar Leung. Cheh, kao rođeni Šangajac, znao je vrlo malo o tradiciji Šaolina, ali je Lau Kar Leung u njoj vidio sjajnu priliku da se popularizuje herojski dio kineske istorije koji do tada uopšte nije ekranizovan. Ovaj period u njegovoj karijeri je ostao poznat kao Šaolinski filmski krug. Cheh je u isto vrijeme obrađivao istorijske teme koje su bile poznate i van granica njegove domovine u filmovima Marco Polo (1975) i Boxer Rebellion (1976). Boxer Rebellion je zbog teme (pobuna kineskih nacionalista protiv stranih zavojevača) a i vremena kada je nastao (kulturna revolucija u Kini), pretrpio ozbiljno cenzurisanje na Tajvanu i u Hong Kongu. Nažalost, posljedica toga je da je originalni snimak nestao i da nikada nismo vidjeli director's cut ovoga filma. Nakon neprijatnosti sa Boxer Rebellion Cheh se okreće lakšim temema, što će se ispostaviti kao vrlo mudar potez, te snima The Five Deadly Venoms. Ipak, iako laka tema u odnosu na Chehove ambicioznije projekte, priča je prilično komplikovana zbog detektivske misterije sa previše nepoznatih.

Učitelj na samrti (Dick Wei) poziva svog posljednjeg učenika Yang Tieh (Chiang Sheng) i naređuje mu da nađe i likvidira njegove bivše učenika koji su osramotili klan. Drugi zadatak mu je da pronađe i zaštiti blago klana na koje su se ostali učenici nameračili. Učenici (Venomsi) su dobili nazive po svojim smrtonosnim kung fu tehnikama:

Zmija (Wei Pai) – majstor borilačkih vještina koji koristi tehniku Zmije (slično kao Jackie Chan u Snake in the Eagle’s Shadow)

Žaba (Lo Meng) – imun i na najsnažnije udarce zbog izuzetno otporne kože. Izuzetno jak, savija metal bez problema. Njegova koža je neprobojna za mačeve, koplja i drugo oružje, ali je isto tako vrlo ranjiv na nepoznatom mjestu.

Gušter (Philip Kwok) – vrlo pokretljiv, prkosi zemljinoj teži, pentra se i odskače od zidova sa lakoćom, što koristi kao svoju prednost u borbama.

Škorpion (Sun Chien) – najsmrtonosnija od svih tehnika, udar nogama imitira udarce škorpionovog repa.

Stonoga (Lu Feng) – toliko brze ručne tehnike da izgleda kao da ima hiljadu ruku. Njegovi udarci lome kosti.

                                      Možda izgledamo glupo, al' se dobro bijemo

Venomsi su podučavani u različitim vremenskim periodima i ne poznaju jedni druge. Neki se poznaju pod maskama, ali većina ne. Njihovi stilovi su ostali tajna, njihovi identiteti takođe, kao i razlog zbog čega se kriju pod maskama. Ono što im je zajedničko je želja da se dokopaju učiteljevog blaga. Skidaju maske tek kada im se otkrije identitet. Jedini koji ne skida masku do kraja filma je Škorpion. Maske i nisu najsrećnije izabrane, posebno se to odnosi na Žabčevu masku, mada se njima niko od ekipe ne može pohvaliti.

Iako ga je učitelj učio svih pet stilova, Yang nijedan nije usavršio do kraja pa nije u stanju sam da im se suprotstavi. Zbog toga, mora da se udruži sa jednim od Venomsa kako bi ostale zaustavio u namjeri da otkriju gdje je skriveno blago. Potragu komplikuje činjenica da nema pojma kako izgledaju, ne zna kako se zovu ni gdje da ih pronađe. On dolazi na ideju da potraži rizničara blaga (Ku Feng), koji bi im privukao pažnju. Ali, prvo mora da nađe način kako da otkrije njihove identitete kako bi mogao da procijeni kome može da vjeruje a kome ne.  

U međuvremenu, Zmija i Stonoga u neuspješnom pokušaju krađe blaga ubijaju rizničara, Škorpion se odjednom pojavljuje i pronalazi mapu koja vodi do blaga. Vremenom saznajemo koji od Venomsa rade zajedno, koji znaju tajni identitet drugih, kao i njihove namjere sa zlatom. Pošto su Zmija (Wai Pak) i Stonoga (Lu Feng) loši momci, a Žabac (Lo Meng) dobar, lako je zaključiti da je Philip Kwok Gušter ili Škorpion, i to vrlo brzo otkrivamo. Ipak, misterija na kraju ostaje da li je Škorpion korumpirani sudija (Wang Lung Wei) ili činovnik (Sun Chien). Svi dokazi upućuju na sudiju. Nakon što Žabac uhvati Stonogu, Zmija podmiti sudiju kako bi podmetnuo Žapcu ubistvo rizničara. Žabac je uhvaćen i biva izložen gnusnom mučenju što ni njegova otporna koža neće moći izdržati. Na kraju, Yang se mora udružiti sa Gušterom u borbi protiv loših momaka Zmije i Stonoge. 

Standardni kung fu filmovi imaju običaj da nabacaju gomilu likova kako bi imali dovoljno filera između akcionih scena, što ovdje nije slučaj. Intriga igra mnogo važniju ulogu u filmu od borbi, ali to ne znači da nedostaje akcije. Ima je sasvim dovoljno, posebno u posljednjoj trećini filma kada Venomsi počnu da otkrivaju identitete. Ipak, fokus je na likovima, njihovim odnosima i spletkama. Zmija i Stonoga se poznaju, ali ne znaju identitete Škorpiona, Guštera i Žabe. Gušter i Žaba se takođe poznaju, ali ne znaju ostale Venomse. Svaki lik ima jedinstvene osobine, karakteristike i slabosti. Likovima pojedinačno je posvećeno dovoljni pažnje, svi imaju svoje motive, ali su takođe vrlo misteriozni. To je za detektivski zaplet dobro, pa skoro do kraja nemamo pojma ko je na čijoj strani. Lik Škorpiona je svima potpuno nepoznat i otkriva svoj identitet tek na kraju filma.

The Five Deadly Venoms je jedan od rijetkih SB kung fu filmova koji se dešava u fantazi setingu u stilu wuxia filmova.To je omogućilo mnogo fantastičnije scene borbe sa upotrebom žica i trapolina i zanimljiv miks fantastičnih elemenata i kung fua. Na primjer, jedan od likova (Gušter) se pentra po zidovima i prkosi zemljinoj teži, što nikada nećete naći u klasičnim kung fu filmovima. Zbog toga, za razliku od kasnijih produkcija u Venoms serijalu, ovaj film se oslanja mnogo više na trampoline i žice. Pošto je prisutna kombinacija jednog i drugog, nikada niste sigurni da li će se borba voditi u vazduhu ili će biti prizemljena. Zapravo, mnogo toga je zavisilo i od kompetentnosti glumaca i njihovih fizičkih sposobnosti. Kako je serijal napredovao, kreativna upotreba oružja i uticaj koreografije iz Pekinške opere (u ovom slučaju Fu Sheng tajvanske) je bio sve očigledniji.

Za koreografiju zaduženi Robert Tai, koji se još uvijek privikavao na saradnju sa Chehom, unosi svoj dobro poznati intenzitet u akciju. Prethodno je kod Cheha radio na filmovima The Brave Archer (1977) i Chinatown Kid (1977) zajedno sa koreografom Lee Ka Tingom, koji ga je uvodio u posao i popunjavao rupu u prelaznom periodu nakon Lau Kar Leungovog odlaska. The Five Deadly Venoms je zapravo bio prvi film na kojem je Tai potpuno samostalno radio koreografiju. Ovaj film je snimljen tri godina nakon Chehovog rastanka sa Leungom, i Robert Tai je donio mnogo više operetskog stila u akciju, uz kombinaciji sa filmskim kung fuom koji se prilično razlikovao od tradicionalnih Leungovih postavki. Uz mnogo intenzivniju akciju te korišćenje trampoline i žica, po kojima je Tai poznat, promjena koreografa se odrazila pozitivno i na način kako je nastajala akcija. Naime, za razliku od Leunga koji je držao sve pod svojom kontrolom i kod koga su improvizacije bilo koje vrste bile nemoguće, kod Taia su Venomsi bili ne samo izvođači ispred kamera već su učestvovali u osmišljavanju akcije te postali sastavni dio koreografske ekipe iza kamera. Phillip Kwok je zbog svojih kreativnih rješenja sa oružjem vrlo brzo potpisan kao Taiev pomoćnik na filmu The Daredevils (1979), takođe Lu Feng i Chiang Sheng su u filmovima Shaolin Rescuers (1979), The Kid with the Golden Arm (1979), kao akrobate imali veliki dio zasluga u orkestriranju akcije. Nakon što su sa Taiem dobro izučili zanat u velikom studiju, Phillip Kwok i Lo Meng su kasnije postali vrlo traženi koreografi u nezavisnim produkcijama. Phillip Kwok je radio koreografiju sa Ching Siu Tungom na A Chinese Ghost Story, kao i na kultnom Hard Boiled, u režiji John Woa, da bi vrhunac karijere doživio kao jedan od koreografa James Bonda u Tommorow Never Dies. Može se reći da je saradnja Roberta Taia i Venomsa, kada je koreografija u pitanju, sasvim sigurno jedan od najkreativnijih perioda u istoriji Shaw Brothers produkcije i prava je šteta što su zajedno radili na samo šest filmova.

Već sam pomenuo da u filmovima Lo Meng često gine ranije kako bi se otvorio prostor za akrobate među Venomsima. Lo Meng i Sun Chien su sjanji borci, ali ni blizu atletske superiornosti Lu Fenga, Chiang Shenga i Philipa Kwoka, koji su prošli rigorozan operski trening. Ovi koji su gledali veliki broj Venoms filmova, sigurno su primijetili da u završnim borbama uglavnom ostaju njih trojica. Wei Pai je očigledno najslabija karika ekipe kada je akrobatika u pitanju. Kada je on u akciji, uglavnom gledamo krupne planove sa dosta rezova, kako bi se što više prikrili njegovi nedostatci. 

Chiang Sheng sa svojim prepoznatljivim humorom uspijeva da balansira nešto mračnije momente u filmu (npr. mućenje Žapca koje je prikazano vrlo eksplicitno). Philip Kwok, zajedno sa Sun Chienom, pokuša sve vrijeme da odgonetne ko je ko. Kwokov lik je vrlo dinamičan za razliku od Chien Suna koji je sve vrijeme prilično rezervisan, ali obojica kao glavni protagonisti nose film. Sa druge strane, Lu Feng sa svojom prepoznatljivom bradicom, koja će mu postati zaštitni znak, idealan je za ulogu negativca. Lo Meng voli da pokazuje torzo i ovdje je često bez majice. Istina je da nije imao mnogo prostora da demonstrira svoje borilačke sposobnosti, ali je scena mučenja svakako najupečatljivija u cijelom filmu. Ulogu Zmije u originalnom scenariju je trebala igrati žena (navodno Lily Li), ali je Chang Cheh ostao dosljedan svom principu da u filmovima glume isključivo muškarci. To je dalo priliku Wei Paiu da se pridruži Venomsima. Wei je i kasnije igrao u par filmova kao Venom sve dok nije prešao u Golden Harvest, ali ni tamo nije ostavio dublji trag.

Scenografija je klasično Shawovski raskošna, doduše, ne toliko kičasta kao u njihovim wuxia filmovima. Ako se ne varam, The Five Deadly Venoms je prvi Chan Chehov film koji je sniman kompletno u Shaw Brothers studiju, što će mu u sljedećim godinama postati praksa. Shaw Brothersovi setovi ostavljaju utisak velikog ali ipak zatvorenog prostora. Kada gledate slike Shaw Brothersovog Movietowna u Clearwather Bayu, oni su uz enterijere imali priličan broj setova na otvorenom, jedan od njih se nalazio i u samom centru filmskog studija, međutim, uglavnom su koristili zatvorene prostore koji su glumili eksterijere. Očigledno je da se Cheh trudio da što više mijenja lokacije, pa nemamo stalno ponavljanje istih enterijera, što je stara boljka Shawsa. Takođe, kostimi su vrlo upadljivi, tako da, iako sve vrijeme pod maskama, svaki glumac izgleda drugačije. Kostimi sa jarkim bojama su još jedan detalj koji je preuzet iz Pekinške opere kako bi se likovi na sceni mogli razlikovi jedni od drugih.

 

Na kraju, iako će mnogima detektivski dio priče biti možda nerazumljiv i na trenutke konfuzan, ne postoji bolji uvod u kung fu akciju Shaw Brothersa od The Five Deadly Venomsa. Obavezno pogledati.