Last Hurrah for Chivalry (1979)

Hao xia
Režija: John Woo

Koreografija: Fung Hak On

Uloge: Damian Lau, Wai Pak, Liu Chiang

Last Horrah for Chivalry je John Wooov omaž njegovom mentoru Chang Chehu i najboljim danima wuxia filma iz Shaw Brothers produkcije.

Jianghu je svijet borilačkih vještina u kojem vladaju posebni moralni i fizički zakoni. U bukvalnom prevodu termin označava svijet rijeka i planina, metaforično ima mnogo kompleksnije značenje. To je svijet u kojem žive heroji-mačevaoci koji slijede nepisane etičke norme i moralne principe, i gdje je viteštvo (chivalry) vrhunska vrijednost. Termin potiče iz 14.vijeka i čuvene kineske novele Shui Hu (Water Margin). U Jianghu je smješten jedan cijeli podžanr borilačkog filma koji se naziva wuxia. Xia znači čast, dok wu predstavlja viteza koji život upravlja prema xia (youxia) principima. Slična tradicija postoji u Japanu sa Bušido kodom.

Takođe u wuxia novelama se koristi termin Wulin, koji je u nekim slučajevima sinonim sa Jianghu, dok mnogo češće označava posebno društvo u kojem žive heroji unutar Jianghu univerzuma. Likovi u wuxia novelama su vitezovi lutalice koji čine dobra djela nikada ne tražeći protivuslugu i odbijajući nagrade. Pošto u Jianghu ne važe fizički zakoni, bar ne za wuxia borce, oni prkose zemljinoj teži, skaču sa bambusa na bambus, lete, i naravno, samo wuxia heroji mogu ubiti jedni druge.

Kod John Wooa Jianghu je prilično pomjeren. Radnja se odvija u svijetu koji je mračan i depresivan, ni nalik bajkovitim wuxia pričama iz filmova Yuen Chora. Moć pripada onima koji najbolje manipulišu, a autoritet se zasniva na novcu i brzini mača. Wuxia junaci su odustali od svojih principa i postali najobičniji plaćenici, a oni koji se i dalje drže ideja odanosti i časti završavaju sa mačem u leđima ili prerezanim vratom. Bordeli i kockarnice su jedini unosan biznis.

To je okvir za priču koja počinje kada na vjenčanje Kaoa (Lau Kong) upada vođa lokalnog klana Pak (Lee Hoi San), glavni rival Kaoove porodice, te pravi pokolj. Kao se izvlači i željan je osvete, ali teško povrijeđen nije u stanju da se sam obračuna sa Pakom. Dok se oporavlja kreće u potragu za najboljim mačevaocima koji će mu pomoći u eliminaciji Paka. Jedan od njih je Green (Damian Lau), lokalni mačevalac koji ima ozbiljnih problema sa zakonom, ali i alkoholom. Njega prilično lako regrutuje nudeći mu novac. Drugi je Chang (Wei Pek), jednako talentovan borac koji se odrekao mača zbog porodičnih problema. On je potpuno nezainteresovan za borbu i vrijeme provodi radeći u konjušnici i brinući se za bolesnu majku. Da bi ga pridobio, Kaou će trebati mnogo više od novca i on počinje da manipuliše. Chang biva uvučen u sukob kada ga misteriozni mačevalac (Fung Hak On) izazove i ubije nekoliko Kaovih ljudi. Nakon što ga Kao informiše kako iza svega stoji Pak, on naivno povjeruje i odluči da mu se pridruži. U međuvremenu Chang i Green polako sklapaju prijateljstvo, dok u isto vrijeme Kao planira da se dočepa mača svog gospodara. Oni se obračunavaju sa Pakom i ispunjavaju svoj dio dogovora, međutim, ne znaju Kaove prave namjere te da im najveća opasnost prijeti upravo od njega.  

Iako vizuelno i tematski mnogo bliži novotalasnim filmovima, Last Hurrah for Chivalry je očigledna posveta Wooovom učitelju Chang Chehu i Shaw Brothersu. Ključne motive svojih filmova (viteštvo, herojstvo, odanost) John Woo preuzima upravo od Chang Cheha iz njegove Heroic Bloodshed faze. Woo je počeo kao Chehov asistent u nekoliko ključnih filmova slavnog reditelja sa početka sedamdesetih (Boxer from Shantung, The Blood Brothers, The Water Margin) sve do 1975. godine, kada Cheh potpuno mijenja ekipu, a Woo počinje samostalno da radi. Taj period, sa odlaskom Lau Kar Leunga kao glavnog Chehovog koreografa i John Wooa kao prvog pomoćnika režije, smatra se posljednjim kreativnim u Chehovoj karijeri. Chang Cheh je bio izuzetno važan za istoriju žanra, sigurno najznačajniji reditelj Shaw Brothers produkcije, ali za orkestriranje akcije uvijek je bilo onih koji su bolje radili taj posao, pa je koreografije prepuštao najboljim akcionim rediteljima studija. Iako je po mnogo čemu bio ključni za razvoj borilačkog filma, ipak je spadao u reditelje koje su okruženje i produkcioni uslovi činili boljim. Nedostatak kvalitetnih saradnika i novca se najbolje osjetio kada je napustio blještavilo Shaw Brothersa, prebacio se na Tajvan, te tamo snimio niz više nego prosječnih niskobudžetnih filmova, između ostalih i Ninja in Acient China kao njegov zvanično posljednji film. Za Cheha je akciona koreografija bila samo začin dobrog filma koji je podrazumijevao, prije svega, kvalitetnu priču, bar u prvom dijelu njegove karijere, dok je za Wooa akcija bila jedan od ključnih segmenata filma i njoj je pridavao jednaku pažnju kao i drugim dijelovima produkcije.

                                                       Damian Lau i Wei Pek

Nakon rastanka sa Chehom, Woo snima svoj debitantski film, Young Dragons (1975), koji je zapao za oko Raymondu Chowu iz Golden Harvesta koji mu je ponudio ugovor. Sljedeće godine, za GH izlazi Hand of Death (1976), u kojem se po prvi put zajedno pojavljuju Jackie, Sammo (koji je bio zadužen i za koreografiju) i Yuen Biao. U međuvremenu, Woo se oprobao u komediji sa filmom Hello, Late Homecomers (1978), da bi tek sa Last Hurrah for Chivalry (1979) tematski bio na tragu onoga čime će se baviti u drugoj fazi svoje karijere.

Scenario, koji, takođe, potpisuje John Woo, je sjajno napisan. Motiv borca koji u traženju osvete polako prelazi na mračnu stranu je nešto što nismo navikli da gledamo u ovakvim filmovima. Lau Kongov lik Kao, od pozitivca se postepeno potpuno transformiše u antagonistu, čak na kraju prolazi i fizičku transformaciju, otprilike kao Anakin u Star Warsu. U istoriji wuxia žanra na prste jedne ruke mogu se nabrojati negativaci koji nisu bili potpuno jednodimenzionalni. Osim kod King Hua, eventualno kod Ching Siu Tunga (Hashimoto u Duel to the Death) te u nekim filmovima Chang Cheha za Shaw Brothers, imamo, uglavnom, stereotipne negativce koji su prikazani kroz neku fizičku karakteristiku, bijelu kosu i duge uvijene obrve (popularne Srebrne Lisice) ili tehniku koja ih čini nepobjedivim, tu i tamo izgovore po neku zanimljivu repliku i služe kao protivteža protagonisti. Kod John Wooa ništa nije crno-bijelo, nema klasične podjele na dobre i loše likove na koje smo navikli u većini wuxia produkcija. Svi likovi imaju svoje motive i žive sa posljedicama svojih odluka. Ovdje postoji nagovještaj onoga što će kasnije postati zaštitni znak Wooovih filmova, a to je motiv male bondinga između dva junaka (Changa i Greena) koje jeste često previše melodramatičan, ali u ovom slučaju to funkcioniše. Nameće se poređenje sa Chehovim junacima Ti Lungom i Davidom Chiangom – kod Wooa kasnije to će biti preslikan odnos Chow Yu Fata i Danny Leeja. Odnosi između likova, motivi herojstva, prijateljstva i izdaje će po Chehovom receptu postati ključni tematski okvir za buduće Wooove komercijalno najuspješnije filmove. 

Fung Hak On

Kada je koreografija u pitanju, nakon prilično sporog početka, u drugom dijelu filma stvari polako dolaze na svoje. Akcija se odvija postupno, međutim, kako se priča razvija ona se ubrzava i na kraju dobijamo izuzetno atraktivan i krvav završetak. Borbe su na početku snimane u srednjim planovima i dugim kadrovima, što jeste karakteristično za stare SB produkcije, ali glavni koreograf Fung Hak On nije se ograničio samo na jedan stil, pa se pred kraj film pretvara u letačku ekstravagancu sa pokretnom kamerom, brzim rezovima i naglim zumovima u službi akcije. U posljednjoj borbi imamo karakteristično letenje i korišćenje žica, vjerovatno da bi se naglasila transformacija glavnog antagoniste kao i natprirodna moć Kaievog mača. Potraga za mačem ili tajnom tehnikom koja daje moć je čest motiv u wuxia filmovima i služi kao pokretač radnje u mnogim sličnim produkcijama.

Wuxia koreografije, za razliku od kung fu akcije, su mnogo više stilizovani pokreti i operska akrobatika neko čista borilačka akcija, i sigurno su teže za orkestriranje. Fung Hak On u Last Hurrah for Chivalry ubacuje sve što je naučio iz svog dotadašnjeg koreografskog iskustva, kao i neke elemente koje preuzima iz drugih tradicija. Segmente sa mačevanjem je, očigledno, radio pod velikim uticajem japanskih Chambara filmova. Prema japanskoj legendi, kada se katana izvadi iz korica ona mora biti umočena u krv. Kod Fung Haka svako ko dodirne mač – umire. Način na koji, u par navrata, drži mač sa strane u duelu sa Koaom neodoljivo podsjeća na Zatoichia. Takođe, njegovi pokreti mnogo više liče na samuraje nego wuxia ratnike. Damian Lau i Wai Pak nisu bili trenirani borci i operetski stil akcije im je vjerovatno više odgovarao nego klasična kung fu koreografija. Sa druge strane, Fung Hak On pravi kombinaciju između ta dva stila, sa tim da je razlika u brzini i raznovrsnosti njihovih pokreta očigledna. Uz klasično mačevanje, treba izdvojiti scene borbe sa Daom (kratki mačevi sa zakrivljenim oštricama), koje su odrađene fenomenalno.

Fung Hak On je godinama bio glavni asistent Lau Kar Leungu u Shaw Brothersu, od kojeg je, vrlo moguće, pokupio ljubav prema "realnom kung fuu" pa je u prvom dijelu karijere koreografisao isključivo klasične kung fu filmove. Kasnije se pridružio John Woou u Golden Harvestu, gdje je, između ostalih, radio sa najvećim zvijezdama studija Jackie Chanom i Sammo Hungom. Osim njih sarađivao je sa svim najrelevantnijim imenima u industriji: Chang Chehom u Men From the Monastery (1974), Lau Kar Leungom u mnogim, između ostalih Challenge of the Masters (1976), Yuen Woo Pingom u Magnificent Butcher (1979), te Tsui Harkom u Zu Warriors from the Magic Mountain (1982). Iako poznat prije svega kao koreograf, Fung Hak On je u mnogim filmovima igrao negativce jer je zbog poznavanja borilačkih vještina bio idealan rival protagonista. 

Kod Wooa takođe postoji neizbježan slapstick segment; borba sa uspavanim mačevaocem koja je sjajno koreografisana pa ne remeti previše ukupnu atmosferu filma. Kao i kod Cheha i ovdje nedostaju ženski likovi. Osim Greenovog ljubavnog interesa na samom početku, ženskih likova u filmu uopšte nema. Ono čega ima su neizbježni golubovi kao Woov zaštitni znak, kao i slow motion kadrovi koje je opet preuzeo od Cheha.

John Woo se prilično kockao sa izborom glumaca pošto je glavne uloge dodijelio uglavnom početnicima (nešto slično je Chang Cheh uradio sa Venomsima godinu dana ranije). Ovo je bio debitantski film Damiana Laua, Lau Kong je imao malo iskustva u nezavisnim produkcijma i Golden Harvestu, ali i njemu je ovo prva velika uloga. Tu je bio i Wei Pek, tek pristigao iz rivalskog SB sa, takođe, malo iskustva na filmu. Iako je igrao u The Five Deadly Venoms i još nekim SB produkcijama, Wei Pak nikada nije napravio ozbiljniju karijeru i zauvijek je ostao upamćen samo kao šesti, prekobrojni Venom. Lee Hou Sang, u ulozi Paia, jedini je veteran u filmu. On je bio idealan za uloge loših momaka i jedan od rijetkih koji je zbog svoje građe sa lakoćom mogao da barata sa masivnim Guandaom.

Rizik sa debitantima se, ipak, nije isplatio jer je Last Horrah for Chivalry prošao prilično nezapaženo na blagajnama. Jedan od razloga je vjerovatno taj što su filmovi sa ovakvom tematikom bili isključivo vezivani za Shaw Brothers studio koji je još uvijek bio hiperaktivan u izbacivanju novih wuxa naslova, a i činjenica da se publika krajem sedamdesetih već pomalo zasitila sličnih filmova.

Setovi u Last Horrah for Chivalry podsjećaju na scenografije western filmova. Takođe, većina akcije se dešava u enterijerima koji vizuelno kopiraju SB stil, naravno u okviru svojih mogućnosti. Doduše, jedna od najboljih borbi u filmu između Wai Paka i Fung Hak Ona je snimljena na otvorenom. Teško je porediti produkcione uslove Golden Harvesta sa Shaw Brothersom čiji su enterijeri izgledali mnogo bogatiji, nerijetko kičasti i pretjerano blještavi, ali pošto se veliki dio filma dešava u Golden Harvestovim enterijerima, ovaj film je još jedan primjer koliko su se ta dva studija razlikovala. GH setovi su za nijansu kvalitetniji od siromašnih tajvanskih produkcija, ali John Woo je uspio da prikrije sve nedostatke i ono što je imao na raspolaganju iskoristi je do maksimuma.

Krajem sedamdesetih, Golden Harvest nije uopšte snimao wuxia filmove, tako da je pokušaj sa Last Horrah for Chivalry zapravo bio incident a ne pravilo. Nakon ovog filma, Jonn Woo je odustao od akcije i sljedećih par godina lutao je po žanrovima, da bi tek potpisom za rivalski Cinema City sa serijalom A Better Tomorrow, napravio ozbiljan komercijalni uspjeh. Ovo je bio zanimljiv obrt, pošto je Cinema City bila poznata kao produkcija koja je izbacivala, isključivo, komedije, dok su borilački i akcioni filmovi, sa izuzetkom komedija braće Hui, bili zaštitini znak Golden Harvesta. Raymond Chow će se već krajem sedamdesetih potpuno okrenuti kung fu komedijama Sammo Hunga i Yuen Woo Pinga, koje su mu bile komercijalno najisplativije, dok je wuxia i klasične kung fu filmove ostavio svojim rivalima. U vrijeme pred zatvaranje Shaw Brothersa, Cinema City je postao glavni konkurent GH, koji nije tapkao u mjestu poput SB-a, već je vrlo uspješno preuzeo njihovu formulu u pravljenju komedija. Produkciju su osnovali glumci Karl Maka, Dean Shek (poznat kao komični epizodista iz Jackievih filmova) i Raymond Wong, sa idejom da kombinacijom slapsticka, specijalnih efekata i vratolomija ponude nešto novo publici. Ispostavilo se da je najveća zvijezda studija postao čistokrvni akcioni reditelj John Woo. U konkurenciji sa njima i Golden Harvestom, koji se stalno prilagođavao novim uslovima na tržištu, Shaw Brothers početkom osamdesetih nije imao nikakve šanse. 

Za one koji nikada nisu gledali ovakvu vrstu filmova, Last Horrah for Chivalry vjerovatno nije najbolji uvod. Možda je bolje početi sa Chang Chehovim ili Yuen Chorovim opusom za Shaw Brothers, ali oni koji već imaju iskustvo sa wuxia filmovima i znaju šta ih očekuje, sigurno će uživati.