The Shadow Whip (1971)

Ying zi shen bian

Režija: Lo Wei 

Koreografija: Simon Chui Yee Ang

Uloge: Cheng Pei Pei, Ku Feng, Yueh Hua

 

Žene ratnice su bile standardni dio repertoara mandarinskog i kantonskog filma od samih početaka hongkonške kinematografije. Naslanjajući se na tradiciju Pekinške opere, ali i wuxia literature u okviru koje je postojao jedan čitav podžanrn nuxia novela sa ženskim likovima, heroine su na filmu, uglavnom, imale dualističku muško-žensku prirodu i predstavljane su kao ratnice ili ljubavni interes heroja. Šezdesetih godina Shaw Brothers i njegov najveći rival još uvijek živući Catay studio, koji će par godina kasnije Raymond Chow transformisati u Golden Harvest, u velikim su količinama štancovali adaptacije novela sa ženama u glavnim ulogama. Posebno pojavom “Nove ere” Shaw Brothersa, likovi heroina su postali toliko popularni da je većina glavnih uloga u wuxia filmovima bila upravo rezervisana za njih. Međutim, tek sa King Huom koji je vjerovatno pod uticajem Chang Chehovih junaka, mada su tu uticaji dvosmjerni, u Come Drink With Me, A Touch of Zen i The Fate of Lee Khan, uobličio prototip žene-xia ratnice, dobili smo heroine u pravom smislu riječi. Preko noći su se u ulogama wuxa heroina pojavile buduće zvijezde Cheng Pei Pei, Lily Ho, Ching Li, Ciao Chia, Chin Ping, Shih Szu i mnoge druge koje su obilježile taj period SB akcije.

 

U isto vrijeme, Chang Cheh preko One-Armed Swordsmana uvodi princip yanggang – muškog herojstva, u kojem imamo tragičnog ratnika u liku Jimmy Wang Yua, i stvari počinju da se mijenjaju. Međutim, heroine su još izvjesno vrijeme dominirale na velikom platnu, otprilike sve do početka sedamdesetih, kada je trend počeo da opada pojavom Bruce Leeja i Chehovih Heroic Bloodshed filmova u kojima su ženske heroje zamijenili muški. Najpoznatija heroina wuxa filma tog perioda bila je Cheng Pei Pei, a njen posljednji film za Shaw Brothers i na neki način kraj ere xia ratnica The Shadow Wip, u režiji čuvenog Lo Weia.

Jedna od predrasuda vezana za reditelja Lo Weia je da je većim dijelom svoje karijere pravio užasne filmove, te da nije snimio ništa bitno sve dok mu se nije posrećila saradnja sa Bruce Leejem, a kasnije i sa Jackie Chanom. To naravno nije tačno, jer je u svojoj dugoj i plodnoj karijeri napravio priličan broj solidnih filmova, zapravo uz Chang Cheha i Ching Konga bio je najvažniji reditelj Shaw Brothersovih wuxia filmova sa kraja šezdesetih. The Shadow Whip je, kao i u slučaju Cheng Pei Pei, njegov posljednji film za Shawse, nakon kojeg je prešao u rivalski Golden Harvest i u mnogo lošijim produkcionim uslovima snimio dva niskobudžetna filma sa tada anonimnim momkom tek pristiglim iz Amerike pod imenom Bruce Lee. Nakon uspjeha ovih filmova, mnogo toga će se promijeniti kako u Weievom životu tako i u industriji. Međutim, ostaje činjenica da je ipak u jednom dijelu nepravedno oklevetan, vjerovatno i zato što je imao sreću da radi sa najvećim zvijezdama hongkonškog filma. Priče kako je vrijeme na setovima provodio uglavnom spavajući ili kladeći se na konjske trke, te da je bio potpuno nezainteresovan za Bruceve ideje tokom snimanja, ali i da je kasnije sve zasluge pokušao da prisvoji za sebe pa je Bruce čak potezao nož na njega, vjerovatno su tačne, mada, teško bi bilo ko bio previše motivisan na rad kada sa raskošnih produkcija Shaw Brothersa spadnete na memljive radničke barake i tajlandske bordele, gdje je sniman The Big Boss. Ogroman uspjeh sa Bruceom mu je omogućio da se potpuno osamostali, osnuje svoju kompaniju, te da vrlo brzo regrutuje još jednu buduću zvijezdu Jackie Chana, sa kojim će tek imati probleme. Ipak, njegov opušteni pristup režiji je mnogo bolje funkcionisao sa resursima koje je imao u Shaw Brothersu. To je bilo više nego očigledno nakon što je napustio SB i bez podrške velikog studija, na siromašnim budžetima i vrlo limitiranim tehničkim mogućnostima pravio filmove koji su izgledali daleko skromnije. Sve to ne mijenja činjenicu da Wei uopšte nije bio loš reditelj, te da je The Shadow Wip jedna od boljih wuxia avantura snimljenih za Shaw Brothers sa početka sedamdesetih. 

Cheng Pei Pei igra mladu Yun koja je od svog ujaka Fanga (Tien Feng) naučila tehniku shadow wipa (biča sjenke), koja podrazumijeva mlataranje ogromnim bičem za bikove. Ona na početku filma u gostionici upotrijebi svoj bič, što zainteresuje Honga (Ku Feng), misterioznog stranca u potrazi za njenim ujakom koji je prije 15 godina optužen za ubistvo i krađu dijamanata, te odluči da je prati. Hong je majstor borilačkih vještina koji, između ostalog, može da hoda po snijegu ne ostavljajući tragove. Hong pronalazi ujaka sa kojim organizuje duel, međutim, Fang uspijeva da pobjegne. U gostionici se pojavljuje još jedan misteriozni mačevalac Wong (Yueh Hua) koji takođe želi da sazna istinu o biču. Wang je u istoj misiji kao i Hong, ali motivi su im drugačiji. Dok Hong želi dijamante, Wang traži čovjeka koji mu je pobio porodicu a koji se takođe služi tehnikom Shadow Wipa. Wang pomaže Yun u borbi sa banditima i stiče njeno povjerenje. Pošto Yun udara bičem kao Feng, Wang sumnja da je on njen učitelj.  Za to vrijeme gostionica postaje vrlo prometno mjesto. U i oko nje se pojavljuju razni sumnjivi tipovi, odmetnici, kriminalci i slični sa istom namjerom – da se dokopaju dijamanata. Kako to da su svi čekali 15 godina i odjednom navalili u gostionicu nije objašnjeno. U svakom slučaju, svi jure Fenga koji živi povučeno sa Yun i krije istinu šta se zaista dogodilo prije 15 godina. Prije nego što Yun sazna pravi razlog Fangovog skrivanja i otkrije istinu o svojoj porodici, moraće da se obračuna sa gomilom bandita ali i da se suoči sa par iznenađenja iz prošlosti. 

Ova klasična Shawovska priča spada u filmove sa manje zapetljanom dramatrugijom nego inače. Iako bi mogli reći da film, prije svega, duguje harizmatičnoj Pei Pei, činjenica je da je ovo sjajno ispričana priča koja nema dosadnog momenta od početka do kraja. Snimljen po Ni Kuangovm predlošku bez komplikovanog zapleta i mnogo nepoznatih, za razliku od mnogih adaptacija wuxia novela koje ponekad znaju da smaraju nepotrebnim razvlačenjem, nudi jednostavnu priču u ograničenom vremenu od samo 78 minuta konstantno ispunjenih akcijom. 

Ni Kuang je savremeni autor koji se spacijalizovao za scenarije borilačkih filmova. Iako je nekoliko njegovih priča i ranije adaptirano u filmove, prvi originalni scenario sa kojim je postigao uspjeh bio je The One-Armed Swordsman. Ubrzo nakon toga zamijenio je Chang Cheha na mjestu glavnog scenariste studija, dok se Cheh posvetio isključivo režiji. Iako je većinu svojih scenarija napisao za Shaw Brothers, nije imao ekskluzivni ugovor što mu je omogućavalo da radi i za druge produkcije. To je obilato koristio i sarađivao sa mnogima izvan studija, uključujući Huang Fenga i Sammo Hunga između ostalih. Kuang je u svojoj karijeri napisao preko 500 scenarija što je vjerovatno apsolutni rekord kada je filmska industrija u pitanju.

Koreografija je old school u najboljem smislu te riječi. Standardno skakutanje po krovovima je neizbježno, mada, većina akcije se dešava bez upotrebe trampolina na otvorenim lokacijama ili u gostionici. Nakon čuvene scene u gostionici iz King Huovog Come Drink With Me, gostionice, kafane i drumske mehane su postale uobičajena mjesta za orkestriranja borilačkih scena. Razlog zašto su baš one čest seting za akciju vjerovatno ima i dublju pozadinu pošto su operske trupe, koje su preteče savremene filmske akcije, svoje predstave, uglavnom, igrale u gostionicama. Jedan od najboljih akcionih scena u The Shadow Whipu upravo se odigrava u gostionici. 

Pei Pei dominira u svim akcionim sekvencama, a posebno u onima koje uključuju bič. Kao bivša balerina, sa lakoćom je savladavala pokrete koje su od nje zahtijevale komplikovane koreografije, doduše, ovdje to i nije bilo neophodno jer, uglavnom, barata bičem i baca strelice. Bič pruža dosta mogućnosti za kreativno osmišljavanje akcije, što je u ovom slučaju moglo biti iskorišćeno na bolji način. Koreografiju nije radio majstor za oružja Tong Gai, koji bi sigurno unio mnogo više kreativnosti u mlataranje bičem, ali i ovako imamo par zanimljivih situacija. Na primjer, Yun uz pomoć biča sa lakoćom podiže jednog od negativaca i  koristi ga kao štit od strelica, ili bičem može da izbije mač iz ruke jednog bandita te da ga zabije u stomak drugom. Cheng Pei Pei je koristila bič i u filmu Whiplash, koji je snimila par godina kasnije za Golden Harvest u mnogo skromnijim produkcijskim uslovima. Bič kao oružje se pojavljuje i u The Invincible Eight, Weievoj prvoj režiji takođe za Golden Harvest, kao i u još jednom filmu iz GH produkcije tog perioda The Fast Sword (1971), u kojem je kao koreograf debitovao mladi Sammo Hung.

Bian (Bič) je tradicionalno kinesko kratko oružje. Dijeli se na dvije vrste: kruti, koji su napravljeni  za direktan udarac i fleksibilni bičevi, koji imaju veći domet ali se koriste na specifičan način kako bi bili efikasniji. Bian je u vrijeme Han Dinastije pravljen od čelika, bio je dug do dva metra i za njega je bila neophodna posebna vještina. U wuxia filmovima Bian se često natapao raznim otrovima, pa su žrtve umirale od jednog udarca nakon njihovog dejstva.

Za akciju zaduženi Simon Chui Yee Ang, od početka “Nove ere” Shaw Brothersa, bio je koreograf studija i u tom periodu glavni konkurent dolazećim nadama Lau Kar Leungu i Tong Gaiu. Njegova koreografija bila je jednako brza kao kod konkurenata, ne mogu reći i kreativnija, jer Gaia je u tom segmentu bilo teško nadmašiti, ali svakako jednako intenzivna. Chui je, iako iskusniji, u mnogim elementima kopirao Gaia, posebno u upotrebi gadgeta koji su uvijek davali novu dimenziju akciji, a koje je Tong Gai prvi uveo kao standard u SB filmove. Ipak, glavna zamjerka akciji je underckracking. Neki filmovi iz ovog perioda su potpuno upropašćeni pretjeranim ubrzavanjem borbi (primjer su mnoge tajvanske wuxia fantazije). U ovom slučaju, iako je u par situacija underckraking više nego očigledan, Chui nekako uspijeva da ga drži pod kontrolom ili, bolje rečeno, da ne pređe granicu. 

 

Ku Feng i loši momci

Cheng Pei Pei karijeru je započela kod King Hua u Come Drink with Me (1966), koji je do danas ostao najvžaniji film u njenoj karijeri i jedan od najbitniji u istoriji žanra. Slijedio je nastavak Golden Swallow (1968) baziran na liku iz originalnog Huovog filma, kojeg je nakon velikog uspjeha One-Armed Swordsmana (1967) režirala nova velika zvijezda SB studija Chang Cheh. Osim kod Hua i Cheha, Cheng Pei Pei je igrala kod Ho Meng Hua, koji je, prije nego što je počeo da eksperimentiše sa hororom i eksploatacijama, snimio nekoliko kvalitetnih wuxia filmova (The Jade Raksha, Lady Of Steele i The Lady Hermit). Takođe je igrala i u seriji wuxia filmova Lo Weia The Golden Sword (1969), Raw Courage (1969), Dragon Swamp (1969), Brothers Five (1970) i na kraju The Shadow Whip (1971). Nakon The Shadow Wipa napustila je studio, udala se i emigrirala u Ameriku, međutim, par godina kasnije vratila se u Hong Kong, ali ne u SB, već rivalski Golden Harvest (običaj Reymonda Chowa da preuzima SB zvijezde) te snimila dva moderna kung fu akcijaša: Kung Fu Girl, u kojem je Lo Wei pokušao da je predstavi kao žensku varijantu Bruce Leeja iz Fist of Furyja, i Whiplash, kojeg sam već pominjao. Zanimljivo da je u Kung Fu Girl glavni statista bio mladi Jackie Chan i vrlo je moguće da ga je upravo na ovom filmu Wei prvi put upoznao.

Formulu uspostavljenu sa Cheng Pei Pei pratili su mnogi sa više ili manje uspješnim kopijama ženskih heroina koje su u sljedećim godinama prodefilovale kroz produkciju.

Prije svih, Lily Ho (u crnačkom žargonu ime zvuči jako zanimljivo), koja je bila jedna od najveći zvijezda Shaw Brothersa šezdesetih, vrlo aktivna i tokom sedamdesetih.  Prvu glavnu ulogu dobila je u wuxia akciji The Knight Of Knights (1966), za koju je Chang Cheh napisao scenario. Oprobala se i u špijunskim trilerima Angel With the Iron Fists (1966) i nastavku The Angels Strikes Again (1968). Nastupala je u najpoznatijim filmovima studija tog vremena, uključujući The Water Margin (1972), The 14 Amazons (1972), Intimate Confessions of a Chinese Courtesan (1972). Kao i mnoge koleginice, odlučila je da se penzioniše na vrhuncu karijere. 

Chin Ping se takođe u produkciji zadržala kratko, ali je to nije spriječilo da se pojavi u priličnom broju filmova, između ostalih: The Bells Of Death (1968), Killer Darts (1968), Vengeance Is A Golden Blade (1969), The Twelve Gold Medallions. Sa tada najvećom zvijezdom produkcije, Jimmy Wang Yuom, igrala je u Chang Chehovom debitantskom filmu The Tiger Boy, kao i u The Magnificent Trio i Trail of the Broken Blade. 

Ching Li se pridružila studiju 1967. glumeći uglavnom u wuxia filmovima i dramama, najviše kod Chang Cheha (Boxer From Shantung, Blood Brothers) koji je bio dobar prijatelj sa njenim ocem, takođe poznatim glumcem Ching Miaom. U filmovima Duel Of Fists i The Angry Guest, partneri su joj bili David Chiang i Ti Lung. Nakon saradnje sa Chehom nastavila je da se pojavljuje u wuxia fantazijama Yuen Chora. 

Shih Szu je bila, ako ne najpopularnija, onda sigurno najljepša od svih wuxia heroina. Bila je najmlađa u grupi novih nada studija, a pošto je pohađala balet proglasili su je novom Cheng Pei Pei. Vrlo brzo je dobila uloge u filmovima The Rescue iz 1971, a zatim sljedeće godine The Lady Hermit (u kome se pojavljuje zajedno sa Cheng Pei Pei) i nastavku The Black Tavern (1972). Oprobala se i u kung fu filmovima The Thundebolt Fist (1972) i The Champion (1973). Zajedno sa Lo Liehom i Davidom Chiangom, glumila je u SB koprodukcijama Supermen against The Orient i Legend of the 7 Golden Vampires. Shih Szu je postala prva žena koja je na velikom platnu bacala giljotine u The Flying Guillotine 2 (1978), filmu koji je jedva završen. Na pola produkcije zamijenjen je reditelj, dok je glavni glumac Chen Kuan Tai napustio snimanje, pa je na njegovo mjesto uskočio Ti Lung. Sredinom sedamdesetih, bilo je sve manje ženskih uloga u wuxia filmovima, ali je Shih Szu uspjela da se pojavi u još nekim nezavisnim produkcijama do kraja karijere. Njena posljednja velika uloga u Shaw Brothersu je zapravo bio posljednji nuxia film produkcije Lady Of The Law (1975), u kojem je koreografiju radio tada malo poznati Ching Siu Tung. 

Shih Szu

Betty Ting Pei, koja se pridružila Shaw Brothers 1968. prethodno je, kao i mnoge glumice, bila plesačica. Iako je imala relativno uspješnu karijeru u SB, postala je poznata, ne po ulogama, već navodnoj aferi sa Bruce Leejem i po tome što je bila posljednja osoba koja ga je vidjela živog. Prema jednoj od teorija, ona je direktno odgovorna za Bruceovu smrt, pošto mu je dala tablete na koje je bio alergičan i koje su izazvale moždanu edemu i smrt. Producirala je i glumila glavnu ulogu u negledljivom biopicu Bruce Lee & I (Daniel Lee je igrao Brucea) u kojem je ispričala svoju verziju događaja vezanu za Bruceovu smrt.

Akcija u The Shadow Whipu se odvija između Shaw Brothersovih enterijera i predivnih zimskih eksterijera snimanih u Koreji. Planinske lokacije prekrivene snijegom su svakako dobrodošla promjena u odnosu na SB setove. Zaista ponekad čudi, bez obzira na sav raskoš filmskog studija u Clearwather Bayu, zašto češće nisu izlazili na lokacije i snimali prirodne ljepote kojima taj dio svijeta obiluje. Ne postoji mnogo filmova iz SB produkcije u kojima se radnja dešava u snježnim uslovima. Prva asocijacija je, naravno, One-Armed Swordsman, ali on je samo djelimično sniman po snijegu. Vengeance of a Snow Girl (1971), iako naslov upućuje na zimske uslove, nastao je u SB enterijerima. The Black Enforcer (1972) u režiji Ho Meng Hua, koji je takođe sniman u Koreji, jedan je od rijetkih filmova koji je komplet u snježnom setingu.

Cheng Pei Pei sa bijelom krznenom šubarom na glavi koju ne skida svo vrijeme filma, izgleda jako simpatično. Ona je jednostavno rođena za ovakve uloge, a hemija između nje i Yueh Hua je očigledna. To je razumljivo jer, nakon što su upareni u Come Drink With Me, ovo je bio njihov šesti zajednički film. Hua će još dugo ostati jedan od najvažnijih glumaca u Shaw Brothersu, dok će se Pei Pei vrlo brzo povući. Od sporednih likova, tu je glavni antagonista Ku Feng, jedan je od najdugovječnijih glumaca SB produkcije. On nije bio klasični negativac kao npr. Chang Yi, zapravo mnogo češće u karijeri je igrao pozitivne likove, ali ovdje je kao vođa potjere sasvim solidan. Društvo mu pravi još jedan veteran Tien Feng, koji u filmu djeluje nedovoljno iskorišćeno. U akcionim sekvencama je dobar, kao što se to i očekuje od njega, ali generalno je dobio malo prostora da pokaže šta zna. Lo Wei, koji je imao običaj da se u svojim filmovima pojavljuje u  kameo ulogama, ovoga puta je u ulozi Yeninog oca.

Na kraju, uz uvijek zanimljivu Cheng Pei Pei, konzistentnu priču, kvalitetnu akciju i pametno odabrane lokacije, The Shadow Whip je sasvim solidan Lo Weiev film koji zaslužuje pažnju ne samo fanova žanra.

The Magic Blade (1976)

Tien ya ming yue dao

Režija: Yuen Chor

Koreografija: Tong Gai

Uloge: Ti Lung, Lo Lieh, Ching Li

Sredinom sedamdesetih, Shaw Brothers je počeo produkciju serije filmova baziranih na wuxia novelama Ku Longa koje je uglavnom režirao Yuen Chor. Ovi filmovi su publici ponudili svjež i zanimljiv pristup mačevanju i wuxia temama u post Bruce Leejevoj eri kada je u borilačkom filmu dominirala čista kung fu akcija. U periodu između 1976. do 1980. snimljeno je oko šesnaest filmova prema Longovim novelama, uz napomenu da ovaj broj ne uključuje filmove koji su snimani izvan Shaw Brothers studija kao nezavisne produkcije.

Yuen Chor se pridružio Shaw Brothersima 1971., nakon kratke saradnje sa rivalskim Cathay Studiom, gdje je režirao jedan od njihovih komercijalno najuspješnijih produkcija Cold Blade, sa tada najvećom zvijezdom Cathay studija Melindom Chen u glavnoj ulozi. U filmu Melinda Chen glumi tatarsku princezu lojalnu Yuan dinastiji, koja se prerušava u kinesku heroinu kako bi došla do mape koja sadrži vojne tajne druge strane. Mapa je prepolovljena i u posjedu dva mačevaoca sa zadatkom da je sačuvaju (zvuči poznato). Prvi Chorov film za novi studio je bio, ne toliko zapaženi, Duel for Gold (1971), međutim, već svojim sljedećim projektom Intimate Confessions of a Chinese Courtesan (1972), ozbiljno će skrenuti pažnju na sebe. Radilo se o ljubavnom trileru koji govori o djevojci koja, nakon što je oteta i odvedena u bordel, uspijeva da pobjegne i organizuje osvetu protiv svojih otmičara.

Ovaj film je tematski bio daleko od wuxia akcija po kojima će Chor postati poznat, ali stilski i vizuelno postavio je standard za njegove naredne filmove. Takođe, u filmu su postojali elementi detektivskog zapleta koji su postali ključni dio svih Chorovih wuxia filmova. Killer Clans (1976), bio je prvi film sniman prema noveli Ku Longa, nakon kojeg slijedi The Magic Blade, vjerovatno jedna od najboljih saradnji sa Ti Lungom koji će postati zaštitno lice Chorovih filmova. Ti Lung se kao protagonista pojavio u većini njegovih filmova od kojih su se izdvajali: The Jade Tiger, Clans of Intrigue, The Sentimental Swordsman i Swordsman and Enchantress. The Magic Blade je u startu bio zamišljen kao početak filmske trilogije. Ti Lungov lik iz The Magic Bladea Fu Hung Hsueh, kratko se pojavljuje u  filmu Death Duel iz 1977. godine u kojem glavnu ulogu igra Derek Yee, inače mlađi brat Davida Chianga. U Death Duelu glumi i Lo Lieh, doduše, kao ubica Hang Tan, lik kojeg je tumačio i u Killer Clans. Ovo samo dokazuje koliko je Jianghu univerzum iz novela Ku Longa povezan. Iste godine je snimljen, uslovno rečeno, treći nastavak Pursuit of Vengeance, gdje Ti Lung reprizira istu ulogu.

Ti Lung igra Fu Hung Hsueha, mačevaoca plaćenika koji nosi pončo kao u westernima i posebno izrađen mač sa mehanizmom, do tada neviđenim u ovoj vrsti filmova. Na početku filma prihvata izazov i izlazi na duel Yen Nan Feiu (Lo Lieh), ali tokom duela misteriozni Gospodar Yu pokuša da ih ubije, te se oni udružuju kako bi otkrili ko im radi o glavi. Namjera Yua je da se dokopa čuvenog oružja Peacock strelice, preko kojih bi zavladao Jianghuom i da likvidira sve borce koji bi mogli da dođu u njihov posjed. 

 Yen Nan Fei vs. Fu Hung Hsue

Yen uspijeva da ubjedi Fua da zajedno krenu u Peacock Mansion gdje se nalaze strelice, te pokušaju da ih se domognu prije Yua, što neće biti jednostavno jer je oružje jako dobro čuvano. Strelice su toliko moćne da svako ko dođe na 50 koraka od njih može biti ubijen. Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je Yu poslao petoricu ubica na njih, od kojih je svaki sljedeći bolji borac od prethodnog. Ipak, oni stižu u dvorac gdje vlasnik oružja, Fu Chiu (Ching Miao), prije nego što je ubijen od strane Yuovih plaćenika povjerava strelice Fuu na čuvanje, i od tog trenutka za njega počinju problemi. Pošto u Jianghu, svijetu proizašlom iz wuxia novela, postoji pravilo da svako sa kim ukrstite put je potencijalni špijun ili ubica koji iskače kroz prozor, sa drveta ili na neki drugi kreativan način demonstrira svoje prisustvo, Fu Hung Hsueh se odjednom suočava sa gomilom neprijatelja čije namjere nikada nisu onakve kakve prvobitno izgledaju. Jedno od pravila Jianghua da onaj koji je najbliži glavnom junaku po pravilu radi za drugu stranu, i u ovom slučaju nije izuzetak. Nažalost, Yuen Chor se i ne trudi previše da to sakrije, već nam telefonira na samog početku šta nas očekuje izborom Lo Lieha za Ti Lungovog saveznika.

Fu ostaje sam sa Fu Chiuovom kćerkom Yu Cheng (Ching Li), kojoj je obećao zaštitu, i gomilom smrtonosnih strelica koje žele svi. On uspješno izbjegava klopke koje mu postavljaju Yuovi plaćenici, mada, kada je okružen gomilom loših momaka primoran je da koristi strelice. Međutim, Fu je sjajan borac, posebno je snalažljiv sa svojim mačem, pa mu one u većini slučajeva i nisu neophodne. U međuvremenu, Yu Cheng je kidnapovana i Yu traži strelice za otkup. Jedino što preostaje Fu Hung Hsuehu je da krene u potragu u nadi da će spasiti Yu Cheng, što će dovesti do neizbježnog suočavanja sa Yuom.

The Magic Blade je direktna posveta Sergio Leoneu čiji je Fistful of Dollars rimejk Yojimba, baš kao što je dobar dio Yuen Chorovih filmova omaž western i chambara žanru. Fu Hung Hsueh, glavni junak sa pončom je zapravo Eastwoodov Man with No Name, samo što Ti Lung ipak nije toliko harizmatičan kao Clint, a i sa druge strane nije imao tako upečatljivog rivala kao što je to bio pukovnik Mortimer. Za razliku od Leonovog svijeta gdje se sve vrtilo oko novca, ovdje novac ne predstavlja nikakvu vrijednost. Motiv za akciju u Jianghu nisu novac ili materijalna moć, već prestiž kako bi se stekla reputacija najboljeg borca. Jedan od ključnih motiva svakako je i osveta.

Wuxia novele po formi i sadržaju odgovaraju tradicionalnim kineskim pričama gdje se naracija razvijala kroz zhang hui (povezana poglavlja). Poglavlja su sadržavala veliki broj likova koji su pravili saveze i ulazili u sukobe jedni sa drugima. Romantične situacije su se javljale samo nakon sukoba ili kada je heroj dolazio iz drugog klana ili druge provincije. Osvete i borbe za nadmoć između rivalskih klanova su centralne teme ovih novela. Osveta kao pokretač radnje je omogućavala da heroj raste, napreduje (po pravilu nauči neku borilačku vještinu) i dolazi u situaciju suočenja sa protivnicima, gdje bi u duelu ispunio zakletvu i osvetio se (baochou). Jedan od čestih klišea wuxia filmova je i korišćenje raznih oružja, zamki i stupica (kliznih ploča, mreža koje padaju sa drveća, tajnih prolaza…) Zajednički termin za ovu vrstu naprava na kineskom je jiguan, a često su upotrebljivane u kung fu filmovima. Dobra ilustracija za jiguan je Chang Chehov film House of Traps iz 1982.

Majstor za jiguan i stalni saradnik Yuen Chora, Tong Gai, u The Magic Bladeu je nastavio da usavršava svoje gadgete (volio je da se igra oružjem i uvijek je ubacivao nove neobične sprave i oružja u filmove). Njegova akciona koreografija kombinovala je elemente opere i kung fua, sa upotrebom kreativno napravljenog oružja. Ti Lung u filmu nosi posebno izrađeni široki mač sa vrtećim sječivom kao neku vrstu pile, upakovan u specijalno dizajnirane korice. Pod jiguan se mogu podvesti i nadrealni set-pieceovi, uključujući akciju na šahovskoj tabli, ili akciju u šumi u kojoj se Ti Lung bori protiv desetina loših momaka koji formiraju borbenu formaciju piramide. 

Chorovi junaci nisu klasični yanggang borci kao kod Chan Cheha, već romantični mačevaoci koje je sjajno tumačio Ti Lung. Zato su Chorovi filmovi imali mnogo više melodramskih elemenata ili qinga, tj. naglašenih emocija, strasti i tragične ljubavi. Još jedna razlika u odnosu na Cheha je koriščenje ženskih likova. Za razliku od Cheha, koji ih je skoro potpuno izbacio iz svojih filmova, ženski likovi su prisutni u svim Chorovim filmovima, još od Intimate Confessions of a Chinese Courtesan, pa preko cijelog wuxia kruga sa Ku Longom, a u većini slučajeva radilo se o ženama ratnicama, romantičnim interesima glavnih junaka ili zlim zavodnicama. U The Magic Blade imamo Ching Li kao ljubavni interes Ti Lunga, kao i zlu Tien Ni, koja na sve moguće načine pokušava da ga privoli na svoju stranu te tako sruši njegovu reputaciju nepotkupljivog ratnika.

 Mmm...mnogo volem Rh negativnu.

Uz kombinaciju muškog i ženskog principa (yin, yang), Chor se u svojoj estetici igrao i sa gotskim elementima; npr. u Full Moon Scimitaru (1979), pojavljuju se utvare i duhovi. Krajem sedamdesetih, priče o duhovima su bile izuzetno popularne, što je Yuen Chor iskoristio i ugradio ih u svoj wuxia univerzum. Iako je centralna tema većine njegovih filmova intrige među klanovima, u njima postoje i fantastični elementi kao što je to bio slučaj u filmu The Web of Death (1977), gdje osim upotrebe neobičnog oružja, postoje objekti poput magične lampe iz kojih izlaze džinovski pauci koji pletu smrtonosne mreže itd. Međutim, kompletna scenografija iz filma u film se nije mijenjala, uz činjenicu da se Chor nije odricao glavnih glumaca, često ni sporednih, pa se ponekad stiče utisak flešbeka na jedan te isti film.

The Magic Blade je u vizuelnom smislu mješavina uticaja američkih i spaghetti westerna i japanskih chambara filmova. Atmosfera je mračnija u odnosu na ostale Chorove filmove, mnogo je više nasilja i krvi (uticaj chambare), plus detektivski dio priče (obavezan dio wuxia novela) nije previše razvodnjen i radnju mogu pratiti i oni koji nemaju iskustvo sa ovakvom vrstom filmova. Sve borbe se dešavaju na setovima Shaw Brothers studija (osim jedne koja je snimana u šumi), što je bio standard za SB. Pošto se radi o Yuen Chorovom filmu, ne moram da napominjem da su scenografija i kostimi prva liga. 

Direktan uticaj Japana je očigledan i u načinu kako je orkestrirana akcija. Iako borbe u wuxia filmovima traju relativno dugo i ponekad djeluju razvučeno, bar u odnosu na japanske chambare, ovdje to nije tako. Borbe su kratke, krvave i završavaju se u par poteza. Fu Hung Hsueh, uz pomoć svog sječiva, brzo eliminiše protivnike. Čak i završni duel u filmu, koji po pravilu traje duže od ostalih borbi i ima svoju uobičajenu dinamiku, završava se vrlo brzo. Što se tiče uticaja westerna, izgleda kao da je Tong Gai želio borbe mačevima na način kako bi to uradio Leone da je imao priliku da snimi wuxia film. Borbe su snimane iz srednjeg i krupnog plana, sa jako puno rezova i zumiranja. Uglovi iz kojih je snimana akcija, pokreti kamere i brzi rezovi su stvarali iluziju mnogo intenzivnije borbe nego što je bila. Zaista, akcija je izgledala mnogo dinamičnija nego u Chorovim prethodnim filmovima. The Magic Blade je ne samo akcijom već kompletnim vizuelnim utiskom izgledao mnogo modernije od vremena kada je nastao.

Zato nije slučajno što se na The Magic Blade, kao i kompletan Yuen Chorov filmski krug baziran na Ku Longovim novelama, naslonio novi talas mladih hongkonških filmadžija koji su svi redom za svoje debitantske filmove odabrali wuxia teme. Trend je započeo Tsui Hark sa The Butterfly Murders (1979), zatim Johnnie To sa The Enigmatic Case (1980) i na kraju Patrick Tam, u saradnji sa Chin Siu Tungom, sa filmom The Sword (1980).
 

Dakle, ako volite Yuan Chora, ako volite Ti Lunga i ako ste za 90 minuta kvalitetne akcije u stilu kasnog Shaw Brothersa, ovo je film za vas.

IVL izdanje filma je remasterovano (srećom, kao i većina SB izdanja) od strane Celestial Pictures i izgleda sjajno. Iskrena preporuka za sve fanove wuxia akcije.