The Dream Sword (1979)

Meng Zhong Jian
Režija:  Li Chao Yung
Koreografija:  Shu Chen Ping
Uloge: Yueh Hua, Chung Wa, Lung Fei, Nora Miao

Nakon zatvaranja Chang Chehove produkcijske kuće Chang's Film Co, koju je osnovao sa namjerom da završi svoj "Šaolinski filmski krug", glumci i tehničko osoblje su se našli u nezavidnoj situaciji sa perspektivom da završe na ulici. Oni srećniji su i dalje imali ugovore sa Shaw Brothersom, ali želja za slobodom i dodatnim izvorom prihoda ih je vukla na Tajvan koji je postao Meka nezavisne produkcije. Iako su zaposleni u SB bili pod dugogodišnjim ugovorima, mnoge stvari su se krajem sedamdesetih počele mijenjati u industriji. Prije svega žestoka konkurencija od strane Golden Harvesta, kao i mnogo bolji uslovi koji su glumci imali u drugim producentskim kućama doveli su do osipanja Shaw Brothersovog kadra. Prelazak Chehovog asistenta Pao Hsueh Lieha na Tajvan 1977. otvorio je prostor za mnoge koji su ga slijedili, pa je Tajvan uskoro postao pretrpan SB personama svih fela, uključujući glumačke ikone zlatnog doba poput Ti Lunga i Davida Chianga. Tajvanskoj produkciji je upravo trebao "star power" u vrijeme kada se wuxia žanr ponovo sa televizije vratio na film, i naslonivši se na popularnost Shaw Brothers filmova, osjetili su šansu za zaradu. Tajvanska produkcija, mnogo skromnija ali ne manje ambiciozna, po broju izbačenih naslova umnogome je prebacila SB iz najproduktivnijeg doba, a ni komercijalni uspjeh nije izostao. The Dream Sword iz 1979. u režiji  Li Chao Yunga, jedan je od boljih primjera kako je i u tom haosu bilo filmova koji su kvalitetom mogli da stanu uz bok sa SB naslovima.

The Dream Sword iz naslova nije nikakav mač iz snova već tehnika koju glavni protagonista filma Hsia Shang Chou (Chung Wa Hsia ) vidi u vizijama i zapisuje u skriptu, a zatim praktikuje sa Fanom (Lung Fei) i Lia Liom (Yueh Hua) kako bi porazio protivnike. Nakon što ga klan koji sebe naziva “First Manor Under Heaven”, spriječi da zaprosi djevojku svojih snova, jedini izlaz nalazi u osveti. Pošto za to nije kadar sam, u osvetu kreće uz pomoć Fana, koji koristi sjekiru kao oružje, i misterioznog mačevaoca Lija. Li ima svoje razloge zašto im se pridružuje ali do pred sam kraj ne otkriva motive kao ni svoj identitet. Nakon što su porazili par članova klana, vođa “First Manor Under Heaven” Hsiang Chih Chi, okuplja oko sebe lidere ostalih klanova u “Six Powers” sektu, sa vođama svih šest provincija koji na sve načine pokušavaju da se domognu ”The Dream Sword” skripte. Međutim, da bi stigli do konačnog obračuna, kao u svim wuxia filmovima, slijedi velika količina intriga, spletki, pomiješanih identiteta i izdaja.

Centralno mjesto wuxia mitologije zauzima mač ili Jian. Jian, koji spada u kratka oružja (kineska tradicionalna podjela oružja dijeli na kratka i duga) je jednoručni mač sa dvostranom oštricom. Originalno je pravljen od bronze, kasnije od čelika, mada su pojedini primjerci napravljeni i od žada. Jian kao mač Xia heroja u novelama i filmovima, korišćen je kao pokretač radnje,  često sa natprirodnim svojstvima (mač preminulog ratnika, mač koji traži krv, mač preko koga se stiče posebna tehnika itd). Postoji varijanta Jiana pod nazivom Jiaan, kratki nož bez oštrih ivica koji može da se koristi kao skriveno oružje. Takođe se naziva Shuangjiaan, dupli Jiaan, jer se koristi u paru i nosi za pojasom (poznati kao leptiri ili "butterfly mačevi"). Idealan je za blisku borbu na uskom terenu za razliku od Jiana koji zahtjeva mnogo širi prostor. Obično se nosi u paru sa Jianom, nešto slično kao Katana u Japanu sa kraćim mačem Wakizashiem, koji zajedno sačinjavaju Daisho, sa tim da se Katana koristi za borbu, a kratki mač za izvršavanje ritualnog samoubistva (seppuku).

Priča The Dream Sworda kao i u većini sličnih produkcija jeste standardno komplikovana, što je trademark filmova baziranih na wuxia novelama. Prosjek trajanja ovakvih filmova je između 80 i 90 minuta, rijetki pređu standardnu dužinu od sat i po, ali zbog narativne strukture, stalnog ubacivanja podzapleta i novih likova, imate osjećaj da neki od njih traju mnogo duže. Problem često predstavlja što neki od podzapleta uopšte ne doprinose narativnom toku filma već služe da bi se popunilo zadato vrijeme trajanja filma. Li Chao Yung, poput njegovog tajvanskog kolege Chang Peng Yia, bio je jedan od reditelja sa neobičnim osjećajem za ritam. Njegovi filmovi ne prate uobičajenu formulu wuxia žanra: upoznavanje sa protagonistom i antagonistom, uvodne borbe, detektivski zaplet, gradnje tenzije između njih za spektakularno finale sa obaveznim twistom na kraju. Kod Chao Yunga izgleda kao da se sekvence ređaju nekako nasumično kao da su dogovarane na setu. U ovom slučaju, takva dramaturgija pomaže filmu i ako zanemarimo jedan nepotreban subplot vezan za Chung Waa, film nema ni jedan suvišan momenat. Ovakvi filmovi su mnogo jasniji na drugo gledanje, a The Dream Sword je dovoljno zabavan da se može pogledati više puta. Neizbježan twist na kraju je uspješno odrađen i dodatno pojačava utisak kako se radi o kvalitetnom filmu za ovu vrstu produkcije. A produkcija, bolje rečeno nedostatak bilo kakve ozbiljne produkcije, posebna je priča. Dovoljno je reći da su kartonske konstrukcije koje trebaju da liče na oblake, drveće, ograde i sl. izgledaju kao da su ih pravila retardirana djeca. Tajvanci su uporno pokušavali da sa svojim rudimentarnom produkcijom imitiraju SB scenografiju, što je bilo apsolutno nemoguće u njihovim uslovima i kao rezultat su uvijek dobijali karikaturu. Jedino su, zapravo, mašine za maglu bile identične onima iz Shaw Brothersa, ali su pretjerano korišćene vjerovatno da bi maskirale užasne setove.

Produkcijom se ipak nisu bavila djeca, već Pearl Cheung (Chang Ling), možda najveća ženska zvijezda tajvanskog fantazi filma sedamdesetih. Većina tajvanskih filmova iz tog perioda koji su zaslužili atribut bizarno ili trash, izašli su iz njene Chang Ling Productions. Pearl je prošla put od solidnih wuxia naslova poput My Blade, My Life i Witty Hand, Witty Sword, kojeg je režirao već gore pominjani Pao Hsieh Li, do suludih Miraculous Flower, Matching Escort i posebno Wolf  Devil Woman, koji spadaju u sam vrh tajvanskog trash fantazi filma. Ono što je tim filmovima nedostajalo u pogledu budžeta, nadoknađivala je kreativnim ludilom. Npr. u Wolf Devil Woman nosila je prepariranog vuka na glavi koji se sjajno uklapalo u priču o usamljenoj djevojci koju je odgojio čopor vukova. Ipak, pošto je The Dream Sword imao ambiciju da vizuelno nalikuje Shaw Brothersu, ovdje smo oslobođeni od svih bizarnih detalja klasičnih Pearl Cheung produkcija.

Reditelj Li Chao Yung je radio The Dream Sword između produkcija još dva wuxia filma: Souls of the Sword (1978) i Hero's Tears (1979), i sigurno da se radilo o njegovom najboljem filmu u saradnji sa scenaristom Hsiang Kin Chuom. Hsiang Kin Chuom je bio Tajvanska varijanta Ni Kuanga, koji je uglavnom crpio inspiraciju iz tradicionalnih novela i pisao špijunske trilere u wuxia setingu. Li Chao Yung već sljedeće godine snimio je Everlasting Chivalry (1980) sa Roc Tienom (tajvanski odgovor na Ti Lunga) na istim setovima i sličnom glumačkom ekipom, ali ni blizu efektan kao The Dream Sword. Posljednji film koji je napravio u prilično kratkoj karijeri bila je kung fu psihodelija Jade Dagger Ninja (1981), u kojem se Roc Tien borio sa nečim što je ličilo na kineskog Hulka sa zelenom perikom.

 Yueh Hua

The Dream Sword zaista podsjeća na Shaw Brothers filmove, naravno, produkcijski mnogo siromašniji i bez velikih zvijezda tog vremena. Doduše Yueh Hua je bio legitimna zvijezda SB studija, ali već krajem sedamdesetih na njegovo mjesto u Shaw Brothersu su došle nove nade u liku Fu Shenga, Gordon Liua i mnogih drugih, pa je svoju sreću morao da pronađe u nezavisnim produkcijama. Yueh Hua je prošao trening u Shaw studiju zajedno sa Lo Liehom prije nego što je počeo da se pojavljuje na filmu. Zahvaljujući prirodnoj harizmi vrlo brzo je postao jedan od glavnih glumaca produkcije. Počeo je kao epizodista u Come Drink With Me (1966), da bi iste godine glumio u Ho Meng Huovoj fantaziji The Monkey Goes West. Njegov zlatni period bio je kraj šezdesetih i početak sedamdesetih u saradnji sa rediteljima Ching Gongom (The Twelve Gold Medallions, Pursuit) Ho Meng Huaom (Lady of Steel, The Long Chase), Lo Weiem (Dragon Swamp,The Shadow Whip), mada ga je zakačio i Yuen Chorov wuxia talas u čijim filmovima je uglavnom igrao negativce (Clans of Intrigue, The Sentimental Swordsman).

Akcioni koreograf Su Chen Ping je bio jedan od rijetkih domaćih u produkciji, pošto je svoju karijeru vezao isključivo za Tajvan. Ime je stekao pojavljujući se u kultnim filmovima kao što su One Armed Boxer (1971) i 18 Bronzemen (1976). Koreografi tajvanskih wuxia filmova su većinom bili Shaw Brothers veterani koji su, kao preporuku, iza sebe imali iskustvo saradnje sa najvećim imenima studija (Lau Kar Leungom, Tong Gaiem). U Pingovom slučaju bilo je obrnuto – on je učio od hongkonških autora koji su svoje filmove radili na Tajvanu. Pingova koreografija u The Dream Sword urađena je prilično kompetentno i uopšte ne zaostaje za SB uzorima. Naglasak je na borbe mačevima i kao kod svakog koreografa koji je prošao kroz trening Pekinške opere, akrobacije se podrazumijevaju. Doduše, upotreba trampolina nije previše naglašena i prisutna je tačno onoliko koliko je neophodno za atraktivnu akciju.

Zumiranje kao pomoć u orkestriranju akcije je standardno mjesto u ovakvim filmovima, mada se čini da ga ovdje ima i previše. Ping koristi zumiranje u klasičnom spaghetti western stilu – krupni kadrovi očiju se smjenjuju sa totalima kao setap za akciju, što ne bi bio problem da snimak nije kropovani pan & scan pa vidimo samo međuprostor između očiju, često čak ni to. To donekle umanjuje ugođaj, ali, ako je za utjehu, 90% snimaka tajvanskih borilačkih filmova su kropovani, tako da se ne radi o izuzetku već pravilu. 

Undercracking (ubrzavanje akcionih scena da bi se dobilo na atraktivnosti) je stara boljka nezavisnih produkcija, ali kada se kvalitetno odradi zaista dobro izgleda. Problem je što se često pretjera pa akcija liči na parodiju. Najbolji primjer je SB film The Supreme Swordsman koji je potpuno upropašćen nestručnim ubrzanjem akcije. U ovom slučaju, na par mjesta undercracking je očigledan, mada generalno ne kvari utisak. Chung Wa Hsia i Yueh Hua su bili zaista sjajne akrobate i njima nikakva ispomoć u akciji nije bila potrebna.

Za popularizaciju Tajvanskog borilačkog filma na zapadu bio je zaslužan, prije svih, Ocean Shores Limited –  kuća koja je prva počela sa prodajom kung fu filmova na VHS-u za zapadno tržište. Na njihovo mjesto došao je Tai Seng, koji su Ocean Shores katalog prebacili na DVD i u periodu obnovljenog interesovanja za azijski borilački film u Americi – pojavom Crouching Tiger, Hidden Dragona i Matrixa – napravili jako dobar posao. Kvalitet njihovih DVD izdanja najblaže rečeno nije bio sjajan, ali u tom vremenu nisu imali konkurenciju. Posljednjih godina, velikih broj tajvanskih wuxia-fantazi filmova, nikad distribuisanih na zapadno tržište, kruži internetom, ali uglavnom se radi o verzijama bez prevoda ili užasnim snimcima sa naljepljenim engleskim ispod mandarinskog. 

  

 Društvo na okupu: Lung Fei, Chung Wa i  Yueh Hua

U The Dream Sword opet imamo pasivnog glavnog junaka Chung Wa Hsia, kojem sjajno komplementira Yueh Hua, ali je ovdje od samoga početka jasno ko krade šou. U ovakvim filmovima često karakterizacija ide kroz borilačku tehniku ili oružje koje posjeduju borci. Npr. Monkey kung fu majstori se zaista ponašaju kao majmuni, Cudgel je rezervisan za velike i ne previše bistre junake i sl. U The Dream Swordu mač je taj koji definiše Yueh Hua.Hua kao misteriozni mačevaoc sa karakteristično melanholičnim pogledom je kao i uvijek harizmatičan, posebno kada izvodi "The Dream Sword" zahvat, koji je nešto sasvim novo u njegovom repertoaru. Lung Fei je pretplaćen da igra negativce i ovaj film je valjda prvi i jedini put da igra pozitivan lik. Njegova rezurekcija u Master Paina ili Beti (Kung Pow) je vjerovatno ono po čemu ga fanovi kung fu filmova najviše pamte. S obzirom na izvor priče i sjekiru kao oružje izbora, zanimljivo je da je Lung Feiev lik blizak rođak Black Whirlwinda, popularnog Iron Oxa iz wuxia novele Water Margin ili All Man Are Brothers. U filmu se pojavljuje i Nora Miao kao vođa Six Powers klana, u karakterističnoj ulozi misteriozne i dvolične gospodarice. Rasprskavajuće cvijeće koje koristi kao oružje je još jedan kreativan doprinos u bogatom arsenalu raznih smrtonosnih naprava koje postoje samo u wuxia univerzumu.

The Dream Sword je sjajan primjer kako ozbiljan ton priče iskombinovan sa vrlo dobro koreografisanom akcijom može da potpuno pokrije generalni nedostatak budžeta i vrlo siromašnu produkciju. Ovo je sigurno jedan od boljih filmova u konfuznoj tajvanskoj wuxia produkciji sedamdesetih i odličan uvod za sve zainteresovane za žanr.

Rarescope (Toby Russelov pokušaj da oživi žanr) izdanje je pan & scan podnošljivog kvaliteta sa titlom koji nije standardni nalijepljeni engleski/tradicionalni mandarinski, već bijele boje i dobro vidljiv, što je napredak u odnosu na većinu sličnih naslova. Takođe, na disku se nalazi još jedan film, A Sword Named Revenge, sa Champ Wongom u glavnoj ulozi. Greenfan DVD izdanje je isti transfer, a jedina razlika je što je dabovan, tako da je moja preporuka da se držite ovog prvog.