The Five Deadly Venoms (1978)

Wu du

Režija: Chang Cheh

Koreografija: Robert Tai

Uloge: Sun Chien, Philip Kwok, Lu Feng, Lo Meng, Chiang Sheng

 

The Five Deadly Venoms je jedan od najpopularnijih filmova posljednje faze Shaw Brothersa i zvjezdani trenutak za treću generaciju Chang Chehovih štićenika poznatih kao Venomsi.

U prethodnom postu sam se raspisao o Venomsima, kung fu akrobatama koji su obilježili posljednje godine Chang Chehove karijere u SB. Postoje dvije verzije kako je došlo do njihovog okupljanja. Prema prvoj, dok je na lokacijama na Tajvanu snimao Naval Commander (1976), Chang Chehu su zapali za oko talentovani kaskaderi taze pristigli iz tajvanske opere. Po verziji jednog od Venomsa, Phillipa Kwoka, susret se desio nešto ranije, na setu filma Shaolin Avengers, gdje je sa Fu Shengom radio kao statista. Primijetio ga je Robert Tai koji ga je preporučio Chang Chehu, a ovaj mu dao šansu da zaigra sporednu ulogu već u sljedećem filmu Marco Polo (1975). Kako god bilo, svima je ponuđeno da potpišu ugovore sa Shaw Brothersom i  pođu u Hong Kong sa Chehovom ekipom. Šansa da žive u Clearwater Bayu i snimaju za tada najvećeg producenta u Aziji nije se mogla odbiti. Originalnu ekipu su činili: Philip Kwok, Chiang Sheng, Lu Feng i Robert Tai iza kamere. Kasnije su im se pridružili Sun Chien i Lo Meng. 

Prvi projekat na kojem su svi zajedno radili na Tajvanu bio je Shaolin Temple, sa tada mladom zvijezdom u usponu, Fu Shengom u glavnoj ulozi. Slijedili su Chinatown Kid, Life Gamble i Heaven and Hell, gdje su igrali razne sporedne uloge, ali još uvijek nedovoljno profilisane. Chang Cheh je bio impresioniran njihovim akrobatskim sposobnostima te je zatražio od Ni Kunga da razvije scenario isključivo za njih. Da bi sve izgledalo atraktivnije, pobrinuo se Wing Chun majstor Leung Ting, koji je bio savjetnik Chang Cheha za akciju. Predložio je tradicionalnu kung fu priču u kombinaciji sa detektivskim zapletom. Chehu se isprva ideja nije svidjela, ali je na insistiranje Leung Tinga, Roberta Taia i prije svega Ni Kunga, na kraju pristao. Scenario se pretvorio u cjelovečernji film pod nazivom The Five Deadly Venoms. Nakon neočekivanog uspjeha filma, ništa više nije bilo isto za simpatične kaskadere sa Tajvana koji su preko noći od statista i epizodista iz Chehovih filmova postali istinske zvijezde.Venoms fenomen je rođen. 

Lo Meng

Lo Meng- dečko sa zlatnom rukom. Fizički najjači i najdominantniji Venom. Bio je majstor To Chi Gunga. Često glumio priglupe likove. Najpoznatiji po Žapcu iz The Five Deadly Venoms i Golden Arm Kidu iz Kid with the Golden Arm. Nije imao atletske sposobnosti kao ostali iz ekipe, isključivo je koristio ručne tehnike, što je jedan od razloga zašto u filmovima gine prije završnog showdowna. 

Sun Chien

Sun Chien – najbolji udarač u ekipi. Prvi put se pojavio u Chinatown Kidu i ostao dio Venomsa do kraja. Dosta vremena je proveo u Koreji gdje je usavršio taekwando. 

Lu Feng – u filmovima uglavnom glumio negativce. Pohađao tajvansku operu zajedno sa Chiang Shengom i Philipom Kwokom. Zaštitni znak mu je bila bradica. Nakon odlaska Roberta Taia, preuzeo je ulogu glavnog koreografa zajedno sa Philipom Kwokom. 

Lu Feng

Chiang Sheng – glavni komičar i zabavljač te najbolji akrobata u ekipi. U The Five Deadly Venoms glumi učenika u potrazi za ostalim Venomsima ili hibrid Venoma. Dobio je nadimak "Cutie-Pie" kao najvoljeniji član Venomsa. Tragično preminuo 1991. godine. 

Chiang Sheng

Philip Kwok – u većini filmova igrao glavnog junaka. Majstor sjevernih stilova, kombinacije akrobatike i upotrebe raznovrsnog oružja. Zadužen za sve vrste oružja. Kao mali radio kao stolar i nesrećnim slučajem ostao bez par prstiju (u filmovima to jako dobro prikriva). Uz glumu, uglavnom je bio zadužen i za koreografiju.

Philip  Kwok

Wei Pai – šesti (prekobrojni) Venom. Pojavio se samo u par filmova, između ostalih i kao Zmija u The Five Deadly Venoms. Kasnije prešao u Golden Harvest gdje je snimio Last Hurrah for Chivalry u režiji Johna Wooa.

Wei Pai

Sun Chien, Philip Kwok, Lu Feng, Lo Meng i Chiang Sheng, pojavili su se zajedno u ukupno četrnaest filmova (sedam zvaničnih), od The Chinatown Kid i Heaven and Hell, do House of Traps, koji je posljednji zvanični Venoms film. Ovdje ne računam filmove koje su snimani na Tajvanu, niti one u kojima se pojavljuju dvojica,eventualno trojica Venomsa.

Venoms filmovi su predstavljali svojevrsnu treću kanonsku fazu Chang Chehove karijere, ispostaviće se najpopularniju. Prva faza su bili Heroic Bloodshed filmovi sa Jimmy Wang Yuom i, nešto kasnije, Davidom Chiangom i Ti Lungom kao glavnim junacima; druga je Šaolinski krug sa motivima iz šaolinske mitologije koju je obilježio Alexander Fu Sheng; i treća, posljednja Venoms faza, sa grupom tajvanskih akrobata sa kojima će postići ogroman uspjeh.

Prije Venoms fenomena, Chang Cheh je preko svojih filmova svijetu predstavio novu generaciju yanggang heroja. Prevod ovog termina bi bio heroji, ali ne klasični wuxia mačevaoci koji koriste Chi energiju kako bi skakali po bambusima i jednom rukom savladavali kompletnu armiju, već istinski heroji bez natprirodnih moći sa kojima se publika zaista mogla poistovijetiti. Najbolji primjer takvog heroja bio je Jimmy Wang Wu u One-Armed Swordsmanu, koga su naslijedili Ti Lung i David Chieng. Odnos između glavnih junaka je bila centralna tema njegovih filmova u kojima nije bilo mjesta za romantične priče i ljubavne intrige oko kojih su nastajali zapleti wuxia filmova. Ipak, Chang Cheh nije potpuno zanemario likove iz romantičnih wuxia novela, čemu svjedoči Golden Swallow (1968), koji je bio nastavak King Huovog Come Drink With Me i u kome je Cheng Pei Pei reprizirala svoju ulogu. Takođe u Blood Brothers (1973), postoji ljubavni odnos između Ti Lunga i Ching Li i upravo je ženski lik taj koji pokreće radnju. Serija ovih filmova (kasnije nazvanih Heroic Bloodshed) ne samo da je pokrenula trend već potpuno redefinisala žanr borilačkog filma. Kada su drugi reditelji od njega preuzeli wuxia zastavu, zajedno sa svojim dugogodišnjim koreografom Lau Kar Leungom okrenuo se drugim tememama i otpočeo produkciju serije filmova koji su Šaolin i jedan dio kineske tradicije po prvi put približili gledaocima.

Od 1974. godine, Chang Cheh je prebacio svoju bazu na Tajvan i osnovao Chang's Film Company, koja je zapravo bila samo ogranak Shaw Brothers produkcije. Cheh je bio najkomercijalniji reditelj studija i imao je potpunu slobodu u odabiru teme i saradnike za sljedeće projekte. Prve produkcije nove kompanije su bile adaptacije kantonskih šaolinskih legendi Heroes Two (1974) i Five Shaolin Masters (1974), borilački filmovi koji su se fokusirali na stilove južnog Šaolina, prije svega Hung Fist i Wing Chun. Presudnu ulogu u izboru ovih tema je imao njegov tadašnji koreograf i desna ruka, Lau Kar Leung. Cheh, kao rođeni Šangajac, znao je vrlo malo o tradiciji Šaolina, ali je Lau Kar Leung u njoj vidio sjajnu priliku da se popularizuje herojski dio kineske istorije koji do tada uopšte nije ekranizovan. Ovaj period u njegovoj karijeri je ostao poznat kao Šaolinski filmski krug. Cheh je u isto vrijeme obrađivao istorijske teme koje su bile poznate i van granica njegove domovine u filmovima Marco Polo (1975) i Boxer Rebellion (1976). Boxer Rebellion je zbog teme (pobuna kineskih nacionalista protiv stranih zavojevača) a i vremena kada je nastao (kulturna revolucija u Kini), pretrpio ozbiljno cenzurisanje na Tajvanu i u Hong Kongu. Nažalost, posljedica toga je da je originalni snimak nestao i da nikada nismo vidjeli director's cut ovoga filma. Nakon neprijatnosti sa Boxer Rebellion Cheh se okreće lakšim temema, što će se ispostaviti kao vrlo mudar potez, te snima The Five Deadly Venoms. Ipak, iako laka tema u odnosu na Chehove ambicioznije projekte, priča je prilično komplikovana zbog detektivske misterije sa previše nepoznatih.

Učitelj na samrti (Dick Wei) poziva svog posljednjeg učenika Yang Tieh (Chiang Sheng) i naređuje mu da nađe i likvidira njegove bivše učenika koji su osramotili klan. Drugi zadatak mu je da pronađe i zaštiti blago klana na koje su se ostali učenici nameračili. Učenici (Venomsi) su dobili nazive po svojim smrtonosnim kung fu tehnikama:

Zmija (Wei Pai) – majstor borilačkih vještina koji koristi tehniku Zmije (slično kao Jackie Chan u Snake in the Eagle’s Shadow)

Žaba (Lo Meng) – imun i na najsnažnije udarce zbog izuzetno otporne kože. Izuzetno jak, savija metal bez problema. Njegova koža je neprobojna za mačeve, koplja i drugo oružje, ali je isto tako vrlo ranjiv na nepoznatom mjestu.

Gušter (Philip Kwok) – vrlo pokretljiv, prkosi zemljinoj teži, pentra se i odskače od zidova sa lakoćom, što koristi kao svoju prednost u borbama.

Škorpion (Sun Chien) – najsmrtonosnija od svih tehnika, udar nogama imitira udarce škorpionovog repa.

Stonoga (Lu Feng) – toliko brze ručne tehnike da izgleda kao da ima hiljadu ruku. Njegovi udarci lome kosti.

                                      Možda izgledamo glupo, al' se dobro bijemo

Venomsi su podučavani u različitim vremenskim periodima i ne poznaju jedni druge. Neki se poznaju pod maskama, ali većina ne. Njihovi stilovi su ostali tajna, njihovi identiteti takođe, kao i razlog zbog čega se kriju pod maskama. Ono što im je zajedničko je želja da se dokopaju učiteljevog blaga. Skidaju maske tek kada im se otkrije identitet. Jedini koji ne skida masku do kraja filma je Škorpion. Maske i nisu najsrećnije izabrane, posebno se to odnosi na Žabčevu masku, mada se njima niko od ekipe ne može pohvaliti.

Iako ga je učitelj učio svih pet stilova, Yang nijedan nije usavršio do kraja pa nije u stanju sam da im se suprotstavi. Zbog toga, mora da se udruži sa jednim od Venomsa kako bi ostale zaustavio u namjeri da otkriju gdje je skriveno blago. Potragu komplikuje činjenica da nema pojma kako izgledaju, ne zna kako se zovu ni gdje da ih pronađe. On dolazi na ideju da potraži rizničara blaga (Ku Feng), koji bi im privukao pažnju. Ali, prvo mora da nađe način kako da otkrije njihove identitete kako bi mogao da procijeni kome može da vjeruje a kome ne.  

U međuvremenu, Zmija i Stonoga u neuspješnom pokušaju krađe blaga ubijaju rizničara, Škorpion se odjednom pojavljuje i pronalazi mapu koja vodi do blaga. Vremenom saznajemo koji od Venomsa rade zajedno, koji znaju tajni identitet drugih, kao i njihove namjere sa zlatom. Pošto su Zmija (Wai Pak) i Stonoga (Lu Feng) loši momci, a Žabac (Lo Meng) dobar, lako je zaključiti da je Philip Kwok Gušter ili Škorpion, i to vrlo brzo otkrivamo. Ipak, misterija na kraju ostaje da li je Škorpion korumpirani sudija (Wang Lung Wei) ili činovnik (Sun Chien). Svi dokazi upućuju na sudiju. Nakon što Žabac uhvati Stonogu, Zmija podmiti sudiju kako bi podmetnuo Žapcu ubistvo rizničara. Žabac je uhvaćen i biva izložen gnusnom mučenju što ni njegova otporna koža neće moći izdržati. Na kraju, Yang se mora udružiti sa Gušterom u borbi protiv loših momaka Zmije i Stonoge. 

Standardni kung fu filmovi imaju običaj da nabacaju gomilu likova kako bi imali dovoljno filera između akcionih scena, što ovdje nije slučaj. Intriga igra mnogo važniju ulogu u filmu od borbi, ali to ne znači da nedostaje akcije. Ima je sasvim dovoljno, posebno u posljednjoj trećini filma kada Venomsi počnu da otkrivaju identitete. Ipak, fokus je na likovima, njihovim odnosima i spletkama. Zmija i Stonoga se poznaju, ali ne znaju identitete Škorpiona, Guštera i Žabe. Gušter i Žaba se takođe poznaju, ali ne znaju ostale Venomse. Svaki lik ima jedinstvene osobine, karakteristike i slabosti. Likovima pojedinačno je posvećeno dovoljni pažnje, svi imaju svoje motive, ali su takođe vrlo misteriozni. To je za detektivski zaplet dobro, pa skoro do kraja nemamo pojma ko je na čijoj strani. Lik Škorpiona je svima potpuno nepoznat i otkriva svoj identitet tek na kraju filma.

The Five Deadly Venoms je jedan od rijetkih SB kung fu filmova koji se dešava u fantazi setingu u stilu wuxia filmova.To je omogućilo mnogo fantastičnije scene borbe sa upotrebom žica i trapolina i zanimljiv miks fantastičnih elemenata i kung fua. Na primjer, jedan od likova (Gušter) se pentra po zidovima i prkosi zemljinoj teži, što nikada nećete naći u klasičnim kung fu filmovima. Zbog toga, za razliku od kasnijih produkcija u Venoms serijalu, ovaj film se oslanja mnogo više na trampoline i žice. Pošto je prisutna kombinacija jednog i drugog, nikada niste sigurni da li će se borba voditi u vazduhu ili će biti prizemljena. Zapravo, mnogo toga je zavisilo i od kompetentnosti glumaca i njihovih fizičkih sposobnosti. Kako je serijal napredovao, kreativna upotreba oružja i uticaj koreografije iz Pekinške opere (u ovom slučaju Fu Sheng tajvanske) je bio sve očigledniji.

Za koreografiju zaduženi Robert Tai, koji se još uvijek privikavao na saradnju sa Chehom, unosi svoj dobro poznati intenzitet u akciju. Prethodno je kod Cheha radio na filmovima The Brave Archer (1977) i Chinatown Kid (1977) zajedno sa koreografom Lee Ka Tingom, koji ga je uvodio u posao i popunjavao rupu u prelaznom periodu nakon Lau Kar Leungovog odlaska. The Five Deadly Venoms je zapravo bio prvi film na kojem je Tai potpuno samostalno radio koreografiju. Ovaj film je snimljen tri godina nakon Chehovog rastanka sa Leungom, i Robert Tai je donio mnogo više operetskog stila u akciju, uz kombinaciji sa filmskim kung fuom koji se prilično razlikovao od tradicionalnih Leungovih postavki. Uz mnogo intenzivniju akciju te korišćenje trampoline i žica, po kojima je Tai poznat, promjena koreografa se odrazila pozitivno i na način kako je nastajala akcija. Naime, za razliku od Leunga koji je držao sve pod svojom kontrolom i kod koga su improvizacije bilo koje vrste bile nemoguće, kod Taia su Venomsi bili ne samo izvođači ispred kamera već su učestvovali u osmišljavanju akcije te postali sastavni dio koreografske ekipe iza kamera. Phillip Kwok je zbog svojih kreativnih rješenja sa oružjem vrlo brzo potpisan kao Taiev pomoćnik na filmu The Daredevils (1979), takođe Lu Feng i Chiang Sheng su u filmovima Shaolin Rescuers (1979), The Kid with the Golden Arm (1979), kao akrobate imali veliki dio zasluga u orkestriranju akcije. Nakon što su sa Taiem dobro izučili zanat u velikom studiju, Phillip Kwok i Lo Meng su kasnije postali vrlo traženi koreografi u nezavisnim produkcijama. Phillip Kwok je radio koreografiju sa Ching Siu Tungom na A Chinese Ghost Story, kao i na kultnom Hard Boiled, u režiji John Woa, da bi vrhunac karijere doživio kao jedan od koreografa James Bonda u Tommorow Never Dies. Može se reći da je saradnja Roberta Taia i Venomsa, kada je koreografija u pitanju, sasvim sigurno jedan od najkreativnijih perioda u istoriji Shaw Brothers produkcije i prava je šteta što su zajedno radili na samo šest filmova.

Već sam pomenuo da u filmovima Lo Meng često gine ranije kako bi se otvorio prostor za akrobate među Venomsima. Lo Meng i Sun Chien su sjanji borci, ali ni blizu atletske superiornosti Lu Fenga, Chiang Shenga i Philipa Kwoka, koji su prošli rigorozan operski trening. Ovi koji su gledali veliki broj Venoms filmova, sigurno su primijetili da u završnim borbama uglavnom ostaju njih trojica. Wei Pai je očigledno najslabija karika ekipe kada je akrobatika u pitanju. Kada je on u akciji, uglavnom gledamo krupne planove sa dosta rezova, kako bi se što više prikrili njegovi nedostatci. 

Chiang Sheng sa svojim prepoznatljivim humorom uspijeva da balansira nešto mračnije momente u filmu (npr. mućenje Žapca koje je prikazano vrlo eksplicitno). Philip Kwok, zajedno sa Sun Chienom, pokuša sve vrijeme da odgonetne ko je ko. Kwokov lik je vrlo dinamičan za razliku od Chien Suna koji je sve vrijeme prilično rezervisan, ali obojica kao glavni protagonisti nose film. Sa druge strane, Lu Feng sa svojom prepoznatljivom bradicom, koja će mu postati zaštitni znak, idealan je za ulogu negativca. Lo Meng voli da pokazuje torzo i ovdje je često bez majice. Istina je da nije imao mnogo prostora da demonstrira svoje borilačke sposobnosti, ali je scena mučenja svakako najupečatljivija u cijelom filmu. Ulogu Zmije u originalnom scenariju je trebala igrati žena (navodno Lily Li), ali je Chang Cheh ostao dosljedan svom principu da u filmovima glume isključivo muškarci. To je dalo priliku Wei Paiu da se pridruži Venomsima. Wei je i kasnije igrao u par filmova kao Venom sve dok nije prešao u Golden Harvest, ali ni tamo nije ostavio dublji trag.

Scenografija je klasično Shawovski raskošna, doduše, ne toliko kičasta kao u njihovim wuxia filmovima. Ako se ne varam, The Five Deadly Venoms je prvi Chan Chehov film koji je sniman kompletno u Shaw Brothers studiju, što će mu u sljedećim godinama postati praksa. Shaw Brothersovi setovi ostavljaju utisak velikog ali ipak zatvorenog prostora. Kada gledate slike Shaw Brothersovog Movietowna u Clearwather Bayu, oni su uz enterijere imali priličan broj setova na otvorenom, jedan od njih se nalazio i u samom centru filmskog studija, međutim, uglavnom su koristili zatvorene prostore koji su glumili eksterijere. Očigledno je da se Cheh trudio da što više mijenja lokacije, pa nemamo stalno ponavljanje istih enterijera, što je stara boljka Shawsa. Takođe, kostimi su vrlo upadljivi, tako da, iako sve vrijeme pod maskama, svaki glumac izgleda drugačije. Kostimi sa jarkim bojama su još jedan detalj koji je preuzet iz Pekinške opere kako bi se likovi na sceni mogli razlikovi jedni od drugih.

 

Na kraju, iako će mnogima detektivski dio priče biti možda nerazumljiv i na trenutke konfuzan, ne postoji bolji uvod u kung fu akciju Shaw Brothersa od The Five Deadly Venomsa. Obavezno pogledati.