Tuesday, January 15, 2013

Duel of the 7 Tigers (1979)



 
Liu he qian shou
Režija: Yueng Kuen
Koreografija: Chan Shiu Peng
Uloge: Cliff Lok, Phillip Ko, Han Ying Chieh


Za razliku od Shaw Brothersa koji je za akcione heroje angažovao profesionalne glumce bez prethodnog poznavanja borilačkih vještina (Jimmy Wang Yu kao najbolji primjer), koji su obuku prolazili u njihovim studijima, nezavisne produkcije nisu imale vremena niti sredstava da od glumaca prave borce, pa su uloge povjeravali pravim majstorima borilačkih vještina bez ikakvog filmskog iskustva. Rezultat toga je da su za kratko vrijeme iz nezavisnih produkcija (Seasonal Films, Goldig i sličnih) izašla imena kao što su Hwang Jang Lee, Casanova Wong, John Liu, Dorian Tan i mnoga druga koja su obilježila zlatno doba kung fu filma. Duel of the 7 Tigers prati tu formulu, uz dodatak da ovdje majstori demonstriraju svoje stilove i do kraja eksploatišu koncept realnog kung fua.



Priča je vrlo jednostavna i djelimično preuzima motive iz Kurosawinih Sedam Samuraja, naravno, ovo je mnogo manje ambiciozan film u svakom pogledu. Na početku filma monasi organizuju duel u Šaolinu kako bi odredili ko će postati novi glavni monah. Monah Wu Kung nakon što je poražen, napušta hram i godinama luta, da bi se napokon skrasio u Japanu, gdje je osnovao školu borilačkih vještina i usavršio poseban stil borbe kojeg je nazvao Tang Sao Do karate. Ovdje nam se sugeriše da su japanske borilačke vještine zapravo nastale iz kung fua, što je na neki način tačno, ali i neobično, s obzirom na to da su Kinezi tretirali istoriju u svojim filmovima dosta površno brkajući je sa mitovima i legendama. Kineske borilačke vještine jesu uticale na kempo, preko Okinave i na karate koji je relativno nova borilačka vještina, takođe i na đuiđicu, koja je preteča današnjeg džudoa.

Mnogo godina kasnije Wu Kungov potomak, majstor Tang Sau Do karatea kojeg igra Phillip Ko, dolazi u pohod u Kinu gdje izaziva razne kung fu majstore usput uništavajući njihove škole. Kada upadne u rejon Pomson Shia, prebije majstore i rasturi sve škole uključujući i njegovu. Majstori nemaju izbora nego da pokušaju da okupe najbolje eksperte kineskih borilačkih vještina kako bi mu se suprostavili. Pomson Shi, kao najmlađi učitelj, izabran je da obavi zadatak. Prvo se obraća za pomoć starom majstoru Han Ying Chiehu (Veliki Gazda) koji mu se pridružuje zajedno sa ćerkom Sharon Yeung. Han Ying Chieh izgleda zna sve o istoriji Tang Sau Do karatea i preporučuje sedam majstora koji bi najbolje parirali tim tehnikama. U uvodnim scenama saznajemo da su svih “sedam tigrova” majstori određenih stilova, te da su birani za uloge upravo na osnovu tehnika u kojima su eksperti. 

Chiu Chi Ling
Međutim, majstori nisu cvjećke i svi imaju neke lične probleme. Prvi koga regrutuju je Chiu Chi Ling, majstor Hung Gar Fista, ali on je konstantno pijan i najveći problem predstavlja kako ga odvojiti od boca sa vinom. U stvarnom životu Chi Ling je zaista majstor Hun Gara, a tradiciju je naslijedio od oca koji je bio učenik čuvenog Butcher Winga. Sljedeći regrut je Charlie Chen, majstor Choy Lee Futa koji ima ozbiljne kockarske probleme. Zatim Chan Sau Chung stručnjak za Monkey Fist i Lam Man Wei, ekspert Wing Chuna, koji im ponudi prevoz, a zatim pokuša da ih opljačka pod izgovorom da je švorc. Sharon Yeung praktikuje vještinu koja se zove Lama Fist. Njena vještina je udaranje nogama. Jedna od boljih akcionih sekvenci u filmu je kada okreće dvije metalne posude u vazduhu, dok nožnim tehnikama mlati loše momke.

Han Ying Chieh
Sve vrijeme ih prati simpatični konobar Lee Kwoon Hung, stalno moleći Han Ying Chieha da ga povede sa njima. On nema potrebnu vještinu da bi bio dio ekipe, ali je vrlo uporan i na kraju ipak pristaju da ga prime u grupu. Na kraju dolaze do Clif Loka koji izgleda kao neharizmatična (i malo mršavija) verzija Sammo Hunga. Njega će biti i najteže nagovoriti da se pridruži ekipi jer je nezainteresovan za njihove probleme i vrijeme provodi učeći klince borilačkim vještinama. Lokov stil se zove Lok Ha Bat Fut i u stanju je da u njega inkorporira sve druge vještine.

Duel ne prolazi onako kako su tigrovi očekivali jer je Ko prilično žilav i vještinom i tehnikom je apsolutno superioran u odnosu na njih. Nakon duela, svi su teško povrijeđeni osim Cliff Loka, koji je jedini u stanju da stoji na nogama. Han Ying Chieh na samrti dolazi na genijalnu ideju – svi majstori treba da nauče Loka svojim tehnikama kako bi se kombinacijom kineskih stilova suprotstavio japanskom majstoru. Na Loku ostaje da temeljno nauči sve stilove, osvjetla obraz kineskih borilačkih vještina i dokaže da su nadmoćnije od japanskog karatea. Demonstracije vještina i trening sekvence su detaljno prikazane, možda malo preduge, ali su očigledno neophodne. Svi stilovi Hun Gar, Wing Chun, Monkey Fist, Choy Lee Fut, Dragon Fist, Lama Fists, Lok Ha Bat Fut, jednako su zastupljeni i vrlo dobro objašnjeni, tako da za nekog ko ne zna ništa o kung fu tehnikama, film je odličan obrazovni program.

 Charlie Chen, Lam Man Wei, Han Ying Chieh, Cliff Lok i Chiu Chi Ling.


Iako su svi borci već majstori svojih stilova, priča se opet vrti oko savladavanja vještina, tj. treninga i usavršavanja određenih tehnika kako bi se pobijedio protivnički stil. To je struktura koja je preuzeta iz Chang Chehovih filmova tkz. "Šaolinskog kruga" i postala standardni narativ u kung fu filmovima sa kraja sedamdesetih. Borbe su prizemljene ali izuzetno eksplozivne i kvalitetne. Akcija je snimana iz širokih kadrova, nema nikakve ispomoći u vidu trampoline, ubrzavanja i slično, tako da na ekranu vidimo isključivo realnu vještinu majstora. Koreografiju je radio Chan Shiu Peng, koji je, za razliku od većine kolega koji su počinjali u Shaw Brothersu a onda prelazili na nezavisne produkcije, karijeru gradio isključivo na Tajvanu. Najviše je radio u periodu hiperprodukcije krajem sedamdesetih, kada su kao pečurke poslije kiše nastajale nezavisne produkcije u kojima je glumio, radio koreografije i režirao. Najpoznatiji filmovi iz tog perioda su mu bili Shaolin Death Squads (1977), The Mysterious Heroes (1977), Rivals of the Silver Fox (1979) i Choi Lee Fat Kung Fu (1979).

Film je sniman u vrijeme najveće popularnosti Yuen Woo Pingovih kung fu komedija Snake in the Eagle's Shadow i Drunken Mastera, pa je slapstick bio neizbježan. Tako da su i borbe u rasponu od slapsticka (doduše, samo dvije) do vrlo ozbiljne akcije. Šlag na torti je kameo fenomenalnog kickera Casanove Wonga i njegov duel sa Cliff Lokom.


 Casanova Wong i Cliff Lok

Casanova Wong je bio sjajan akrobata sa nevjerovatnim fizičkim predispozicijama koji je pred kamerama mogao da izvede sve moguće vratolomije. Duel Cliff Loka sa Casanovom Wongom je, otprilike, na sredini filma i toliko je intenzivan i kvalitetno koreografisan da borbe koje slijede, iako vrlo dobre, zbog njega padaju u drugi plan. Radi se o fleshbacku gdje Lok objašnjava kako je “zamalo” izgubio duel, te da je njegov protivnik u međuvremenu nastradao. Nije neuobičajeno da se u kung fu filmovima ubacuju akcione scene nevezane za priču kao fileri da bi popunili vrijeme. U ovom slučaju izbor Casanove je sjajan, ali je ipak morao biti mnogo više iskorišćen. Npr. možda kao jedan od tigrova ili u uvodnoj borbi, a sigurno da bi kompletan utisak bio još bolji da smo vidjeli obračun između njega i Koa, jer su obojica u tom periodu bili na vrhuncu svojih fizičkih mogućnosti. Najbolja akciona scena ubačena u sredinu ne pomaže ritmu filma i prilično je razočaravajuće kada do kraja postane očigledno da se Wong neće više pojavljivati. Još jedan problem je što su u verziji filma koju ja imam neke borbe očigledno debelo isječene. Pred kraj vidimo Chiu Chi Linga bez očiju, iako u njegovoj borbi sa Koom ne postoji trenutak kada je ostao bez njih. 

Philllip Ko
Pošto se Casanova pojavljuje samo u jednoj borbi, šou preuzima Phillip Ko. Majstor Choy Li Futa, počeo je kao statista u Chang Chehovom The Heroic Ones, da bi se, nakon što je napustio Shaw Brothers, prebacio na Tajvan gdje je radio kao akcioni koreograf i glumac, prije svega kod Godfrey Hoa, ali i mnogih drugih reditelja. Teško je i započeti nabrojati sve filmove u kojima je igrao, jer se radi o brojci od preko 250 naslova. Uglavnom je glumio negativce, pa je uz čuvene Lo Lieha i Chang Yia važio za najpoznatijeg negativca u industriji. Phillip Ko, kao i u većini svojih filmova, u Duel of the 7 Tigers ne priča previše ali zato isporučuje. Bio je poznat kao jedan od najboljih boraca u žanru, međutim, nije dobijao uloge u kojima se mogao iskazati do kraja. Ovdje to nije slučaj. Ne samo što se bori protiv sedam različitih stilova jednako uspješeno već i on sam koristi različite stilove kako bi im se suprotstavio. Očigledno da je njegov karate neka vrsta zbira eklektičnih tehnika gdje je naglasak na atraktivnosti i prilagođavanju protivniku. Naime, kad je u akciji protiv Dragon Fista, on preuzima taj stil, kada se bori protiv Hung Gara koji naglašava ručne tehnike, on koristi ručne tehnike ili nožne u slučaju Lama Fista i slično.



Cliff Lok je jedno od onih skrajnutih imena kung fu hiperprodukcije sedamdesetih. Prošao je, kao i mnogi iz njegove generacije, Pekinšku operu kod čuvenog učitelja Yu Jim Yuena, ali se tu nije zaustavio, već je, uporedo sa filmskom karijerom, trenirao, valjda, sve što je stigao. Uz stil Lok Ha Bat Fut, kojeg je koristio u ovom filmu, usavršio je Hap Kar kung fu, kao i Choi Lee Fut i Wing Chun. Sve ove stilove demonstrirao je u finalnoj borbi protiv Philipa Koa. Iako stasom nije odavao utisak kung fu majstora, često je dobijao uloge upravo zahvaljujući sjajnim atletskim sposobnostima koje je posjedovao, kao i činjenice da je bio izuzetno fizički izdržljiv. Od svih dijelova tijela, stomak je ostao Lokovo najjače oružje. Na jednom od DVD izdanja Rarescopea, postoji njegova pokazna vježba na kojoj u uvodu piše: Can break a man's finger with his stomach! Zbog poznavanja različitih stilova, reditelj Joseph Kuo ga je redovno koristio kao glumca i akcionog koreografa u svojim filmovima. Osim kod Kuoa, glumio je i u filmovima Ho Meng Hua, Ng See Yuena i mnogih drugih.

Reditelj Yueng Kuen u karijeri nije snimio dosta borilačkih filmova i očigledno je uložio priličan trud da ovaj film bude nešto drugačiji od gomile chopsockyja snimanih krajem sedamdesetih. Kuen Duel of the 7 Tigers ne tretira kao obični fabrički proizvod, što ga izdvaja od klasičnih tajvanskih produkcija. Slapstick i fizička komedija inkorporirane su u situacije koje su bitne za glavni tok priče i nisu suvišne. Scenario koji je najčešće najslabija karika ovih filmova ima "glavu i rep", i ne gubi se u nepotrebnim likovima i situacijama. Takođe, reditelj jednaku pažnju pridaje kako akciji tako i priči, koja, iako prilično svedena i sa dosta trapavim dijalozima, ipak postoji. Nakon ovog filma, Yueng Kuena put je odveo u Shaw Brothers gdje nije nastavio da snima kung fu filmove već horore i fantazuje (uglavnom priče o duhovima), od kojih su najpoznatiji Hell Has No Boundary i vrlo popularni Seeding of a Ghost (1983).


Seting za akciju je po običaju prilično skroman; imamo uobičajene gostionice i jednu borbu ispred hrama. Ostale borbe su tradicionalno na otvorenom, a za završni duel je izabrana sjajna lokacije ispod litice sa pogledom na more.
Film je producirala Goldig Production, još jedna nazavisna produkcijska kuća tog vremena koja je pokušala da profitira na popularnosti filmova Seasonal Filmsa Ng See Yuena. Goldig je kopirala Seasonal u temama, čak i u nazivima filmova, ali nije postigla ni blizu komercijalni uspjeh Yuenove kompanije, mada je izbacila neke od poznatijih naslova kao što su: Snake in the Monkey's Shadow (1978), Two on the Road (1980) ili Thundering  Mantis (1980).

Duel of the 7 Tigers uz demonstraciju različitih stilova, brz tempo i zanimljive likove, nudi sasvim dovoljnu količinu zabave i jedan je od onih nezavisnih kung fu filmova koje ljubitelji akcije svakako trebaju pogledati.  

Izdanje Vengeance Videa je prilično loš VHS transfer, što je već standard za ovakva izdanja. Postoji verzija prevedena kao Shadow of the Tigers, koja traje 92 minuta, kao i izdanje Vengeance Videa. Radi se o istom prepakovanom filmu, tako da neke kvalitetnije verzije na tržištu vjerovatno nema.


No comments:

Post a Comment