The Leg Fighters (1980)

Nan bei tui wang

Aka: The Invincible Kung Fu Legs

Režija: Lee Tso Nam

Koreografija: Peng Kong

Uloge: Dorian Tan, Ha Kwong Li, Peng Kong

Solidna produkcija uz Lee Tso Namovu rutinsku režiju i sjajnu koreografiju, čini da The Leg Fighters bude iznad prosjeka za standarde nezavisne kung fu filmove sa kraja sedamdesetih.

Priča kombinuje klasične motive ovakvih filmova; odnos učitelj-učenik (u ovom slučaju učenica), naporan trening iz kojeg učenik izrasta u majstora, te motiv osvete za ubijenim članom porodice kao pokretač radnje. Film otvara scena ispred crvenog platna u kojoj glavni akteri DorianTan, Ha Kwong Li, Peng Kang, Chin Lung i Sun Jung Chi demonstriraju svoje nožne tehnike. Tan Hai Chi (Dorian Tan), majstor sjevernog stila, izazvan je na duel od strane majstora južnog stila (Peng Kong), koji, nakon što je poražen, odbija da prizna poraz i Tang ga u samoodbrani ubija. Njegov brat Pan Pak (opet Peng Kong u dvostrukoj ulozi) saznaje za ubistvo te se zaklinje na osvetu.

U međuvremenu, Mo (Sun Jung Chi) podučava borilačkim vještinama razmaženu Phoenix (Ha Kwong Li), kojoj vježbanje nije prioritet i više voli da provodi vrijeme sa svojim slugom (Chin Lung) praveći probleme. Kada otac odluči da joj za novog učitelja postavi Tan Hai Chia (Dorian Tan), Phonix je srećna što se napokon otarasila strogog učitelja, međutim, Tan je još strožiji. Phoenix je uvjerena da je njen kung fu savršen pošto mlati prolaznike koji nemaju nikakvu vještinu, ali novi učitelj ne misli tako. Tek kad se suoči sa lokalnim siledžijama koji sebe zovu Ding Dong i Dong Dong, i od kojih je spašava Tan Hai Chi, shvatiće da je učitelj bio u pravu. Ona pristaje na trening koji je prilično kratak i sastoji od zanimljivih elemenata; npr. pošto se radi o sjevernjačkom stilu, razvlačenje nogu žicama se podrazumijeva. Za sparing je zadužen Chin Lung koji hoda okolo sa jastucima vezanim za tijelo i služi kao vreća za udaranje. Tokom treninga, Tan joj daje lekcije i iz korišćenja motke i mača, mada joj oružje do kraja filma nije neophodno. Za sve to vrijeme, Pan Pak je u potrazi za Tanom u želji da osveti bratovu smrt. Kada ga napokon pronađe, vrijeme je za finalni obračun u kojem ćemo saznati čija je nožna tehnika superiornija.

Stil borbi u The Leg Fightersima je kombinacija sjevernih nožnih tehnika i tehnika specifičnih za jug. Nožne tehnike u borilačkim filmovima, koje potiču iz tradicije sjevernih škola, bazirale su se na skokovima, brzim - fluidnim pokretima i akrobatici. Ove tehnike su vremenom postale dio akrobatskih nastupa Kineske opere. Pošto su izvođači Kineske opere zapravo bili i prvi koreografi borilačkih filmova, oni su tu tradiciju prenijeli na film. Uz sjevernu tradiciju postojala je i tradicija južnih stilova, koju je popularizovao serijal filmova kantonskog heroja Wong Fei Hunga.

                                                              Peng Kong

Najosnovnija razlika između dva stila je što su sjeverni bazirani na nožnim udarcima, dok južni sistem počiva na ručnim tehnikama. Sjeverni stilovi se odlikuju širokim stavovima, akrobatskim skokovima i visokim udarcima. Udarci rukama i blokovi su kružni, borbe se vode na većoj distanci i koriste se razne vrste dugog oružja. Sa druge strane, južni stilovi se odlikuju užim stavovima, brzim radom nogu, a nožni udarci se rijetko zadaju iznad pojasa. Takođe, ručne tehnike, kako blokovi tako i udarci, su pravolinijske, dok su oružja koja se koriste prilagođena bliskoj borbi. Pošto su sjeverni stilovi atraktivniji, više su i korišćeni u filmovima, mada je sve to uslovno, jer su neke južnjačke tehnike kao Choy Li Fut ili Wing Chun u mnogim filmovima (npr. kod Yuen Woo Pinga) prikazivane kao letačke ekstravagance koje su imale malo šta zajedničko sa tradicionalnim stilovima. U to vrijeme, prije svega zahvaljujući Shaw Brothers filmovima koji su popularizovali šaolinske tehnike, kombinacije ovih stilova uz neizbježan operetski pristup je bila vrlo zastupljena.

Lee Tso Nam je kombinovao dva pristupa kod glavnih junaka, mada su u velikom broju sličnih filmova negativci koristili sjeverne tehnike, dok su pozitivci (Wong Tao kao glavni lik u većini Namovih filmova) praktikovali južni stil. U The Leg Fightersima je obrnuto; dobri momci u filmu su eksperti sjevernih stilova, dok glavni negativac Peng Kong koristi neku vrstu hibridnog južnog stila. Tan Tao Liang (Dorian Tan) i ovdje demonstrira svoj zaštitni znak: munjeviti okret i udarac lijevom nogom. Njegova lijeva noga je non-stop podignuta i stiče se utisak da je može držati u vazduhu danima. Kao ispomoć u borbi  ima metalne oštrice na vrhovima čizmi koje koristi kako bi protivnicima prerezao vrat.  

Specijanost Ha Kwong Li je čekić udarac nogom u glavu ili ramena, koji zahvaljujući njenoj visini i gipkosti izvodi sjajno. Nešto slično radio je i John Liu, sa razlikom da je on nogu pridržavao rukom, pa je sve izgledalo još atraktivnije.

Peng Kong kao negativac sa bijelom kosom je vrlo dobro uskočio u lik koji su toliko puta prije njega odigrali Lo Lieh, Hwang Jang Lee i Cheng Yi. On nije imao njihovu harizmu, ali je više nego uspješno kompenzovao sjajnom akcijom. Peng Kong igra Pan Paka, glavnog negativca u filmu, kao i svog starijeg brata koji se bori protiv Doriana Tana u uvodnoj borbi. Iako je Pan majstor južnih stilova, ovo je film u kojem je naglasak na borbe nogama, koje Peng takođe koristi, ali je ograničen na prizemljene udarce. Zanimljivo je gledati u direktnom duelu Tamove visoke udarce nogama i Pengove sjajnu tehniku prizemljenih udaraca. Tang Tao Liang je bio stručnjak  za taekwondo, koji je podrazumijevao fleksibilnost i nožne tehnike, dok svi ostali borci uključujući Peng Konga dolazili iz opere kao trenirane akrobate, i bilo koja vrsta vratolomija im nije predstavljala problem. Upravo suprotno, u njima su se najbolje snalazili.

Pošto je zbog specifične tehnike ograničen na udarce nogama do pojasa, Peng sjajno koristi svoje tijelo u borbi protiv Tana kombinacijom niskih udaraca, valjanja po zemlji i naglih skokova. U jednom trenutku Peng prelazi na neku vrstu ptičje tehnike “nine birds style”, sa čudnim zvučnim efektima i eksplozivnim skokovima. Ovo je tehnika koju je Peng izmislio za potrebe akcije, vjerovatno da bi opravdao naziv filma i ona se zaista odlično uklopila sa sjevernim stilom njegovog suparnika.
Peng Kongova koreografija u posljednjoj borbi je u "petoj brzini" i na trenutke izgleda nekontrolisano. Ovdje je očigledan uticaj eksplozivnih koreografija koje su u to vrijeme dolazile iz Tajvana. Takođe, slapstick je na tragu Jackie Chanovih filmova što ne treba da čudi jer je Peng Kong bio dio Jackieve kaskaderske ekipe u vrijeme dok je ovaj još bio pod ugovorom kod Lo Weia. Počeo je karijeru kao statista u Lo Weievim filmovima, gdje je često sparingovao sa Jackie Chanom koji je primijetio njegov talenat. Zbog svojih fizičkih predispozicija i talenta za orkestriranje akcije, vrlo brzo je napredovao od statiste i Jackievog dublera do prvog asistenta zaduženog za koreografiju (Spiritual Kung Fu, Dragon Fist). U međuvremenu Peng je primjećen od Lee Tso Nama, kojem je radio koreografiju u većini filmova. Radio je koreografije u najboljem stilu njegovog zemljaka sa Tajvana Roberta Taia, mada je izbjegavao žice i trampoline.
                                                                       

Za fizičku komediju bio je zadužen Chin Lung, koji je ličio na mršaviju verziju Sammo Hunga. Zanimljivo je kako Chin na razne načine u filmu pokušava da izbaci Tana iz kuće u kojoj živi Phoenix, te kako mu svaki put planovi propadaju. Slapsticka ima prilično u filmu, mada nije naporan kako zna da bude. Ako vam nije smiješno da gledate Lungove reakcije na udarce u međunožje prilikom rastezanja, skidanje pantalona ili gađanje pitom u lice najmanje pedeset puta, i ovakve filmove gledate samo zbog akcije, moraćete se malo strpiti ili jednostavnije premotati ove dijelove.

Chin Lung iz mlađih dana

Radnja  ispresjecana slapstickom zaista ne pomaže previše filmu, međutim, The Leg Fighters je prilično pravolinijski i nema velikih problema sa tempom kao mnogi slični naslovi. Jedna od zamjerki je i nekonzistentnost na planu akcije; obračun Sun Jung Chi i Peng Konga, a posebno finalna borba, mnogo su brže i intenzivnije od ostalih, tako da utisak o ukupnoj koreografiji je kompletan tek na kraju filma. 

Tan Tao Liang ili Dorian Tan (ponekad Delon Tan, pa i Flesh Legs Tan) je bio jedan od najboljih udarača u zlatno doba kung fu filma, mada mnogo poznatiji po istezanju nogu nego po silini udaraca. Kao i njegov kolega Hwang Jang Lee, rođen je u Koreji gdje je postao ekspert taekwondoa. Nije slučajno da su najbolji udarači u kung fu filmovima svi redom bili majstori taekwondoa (Hwang Yang Lee, Casanova Wong, John Liu…). Tan je učestvovao na mnogim takmičenjima i pošto zbog svoje visine nije bio u stanju da pogodi protivnika dovoljno snažno u glavu da bi dobio poene (svi koji su gledali Milicu Mandić znaju kako se u tom sportu računaju udarci), razvio je specifičnu tehniku skakutanja na vrhovima prstiju jedne noge dok bi drugom podignutom skoro 180 stepeni u visinu gađao protivnika. Noga koja je služila za oslonac je bila stabilnija desna, dok je lijevom zadavao udarce. Upravo ispruženi direktni i polukružni udarac lijevom nogom su kasnije u filmovima postali njegov zaštitni znak. 

Debitovao je 1973. u malo poznatom The Hero Of  Chiu Chow, da bi ubrzo dobio uloge kod tajvanskog reditelja Ulysses Au Yeunga u Young Hero of Shaolin, i kod čuvenog Huan Fenga, u filmu The Himalayan.

Glumio je glavnu ulogu u prvom režiji John Wooa za Golden Harvest The Hand of Death. U filmu je igrao monaha iz Šaolina koji je poslat da pronađe izdajnika koji je u međuvremenu postao vođa odmetničke bande. U finalnoj borbi protiv James Tiena, Tan demonstrira svoju prepoznatljivu ljevicu. U sporednim ulogama su se pojavili, tada nepoznati, Jackie Chan, Sammo Hung i Yuen Biao. Par godina kasnije oni će postati najveće zvijezde akcionog filma, dok će se Dorian Tan vrlo brzo povući i ostati samo fusnota u istoriji kung fu žanra.

Najveći broj filmova u karijeri Tan je napravio sa Lee Tso Namom: The Hot, the Cool and the Vicious (1976), Challenge of Death (1978), The Tattoo Connection (1978), zaključno sa The Leg Fightersima (1980). Osim što je često sarađivao sa Lee Tso Namom, partnerka u filmovima mu je bila Angela Mao, sa kojom je, osim u Himalayan (1976), igrao u Duel with the Devils (1977) i u Scorching Sun, Fierce Winds, and Wild Fire (1979). Početkom osamdesetih za Tana je bilo sve manje posla, ubrzo se penzionisao i preselio u Ameriku gdje je otvorio privatnu taekwondo školu koju drži i danas. Uz John Liua, Tao je taekwondou podučavao Yuen Biaoa kao i kćerku Bruce Leeja, Shannon Lee.

Hsia Kwan Li je prošla obuku u Kineskoj operi  kojoj duguje svoju fleksibilnost i akrobatsko umijeće.  Otkrio je Lee Tso Nam i kastovao zajedno sa Don Wang Taom u Shaolin Invincible Sticks (1979), a odmah zatim i u The Woman Avenger (1980), gdje je dobila glavnu ulogu. Nakon The Leg Fightersa igrala je manje uloge kod Tsui Harka u Zu Warriorsima (jedna od ratnica koje prate Brigitte Lin), kao i u The Butterfly Murders. 

Lee Tso Nam je bio jedan od najaktivnijih kung fu filmadžija sedamdesetih, i sigurno da je zajedno sa Josephom Kuom  i Ng See Yuenom najzaslužniji za razvoj nezavisnih produkcija. Počeo je kao glumac i to kod svog kolege Josepha Kuoa u The Swordsman of All Swordsmen (1968). Nakon kratke glumačke karijere postao je pomoćnik reditelja Thing Shan Sia, kod kojeg je pekao zanat u filmovima kao što su Whiplash i Furious Slaughter. Iz prvog dijela njegove karijere se izdvaja saradnja sa Bruce Leejem na The Big Boss, gdje je bio pomoćnik reditelju Lo Weiu. Prvi samostalni uspjeh postigao sa Fist of Fury 2, jednim od najboljih Bruceploitationa tog vremena u kojem se proslavio Ho Chung Tao, uz sjajnog Lo Lieha u ulozi glavnog negativca. Zanimljivo da Tarantino ovaj film pominje kao jednu od svojih omiljenih kung fu old school akcija. Prethodno je radio na još jednoj Bruceploitaciji sa Ho Chung Taom, Exit the Dragon, Enter the Tiger (1976), gdje je upoznao Chang Yia, koji će glumiti glavnog negativca u velikom broju njegovih filmova. U tom periodu se udružio sa koreografom Lee Ming Manom, u industriji poznatijim kao Tommy Lee.

U najpoznatijem Lee Tso Namovom filmu, The Hot, the Cool and the Vicious (1976), lik južnjačke pesnice je igrao Don Wong Tao, koji je prošao put od Golden Harvesta, preko Seasonal filmsa, do nezavisnih tajvanskih produkcija. Sigurno je ostao najpoznatiji po Ng See Yuenovom filmu Secret Rivals, gdje mu je glavni rival bio Jonh Liu. Uz Wong Taoa, glavni lik u filmu je bio Dorian Tan sa svojim sjevernim stilom.Već sam pominjao da je upravo Tan bio učitelj John Liua.

Tommy Lee je glumio glavnog negativca i u sljedećoj Namovoj produkciji Green Jade Statuette (1978), dok je glavnu ulogu igrao Chi Kuan Chun, kome je to bio prvi nezavisni film nakon što je napustio Shaw Brotherse. U filmu Eagle Claw se kao glavni negativac umjesto Tommy Leeja pojavljuje Chang Yi. Ovaj film je kad je u pitanju priča ali i kompletna produkcija bio ambiciozniji od prosječnog Namovog filma i postao je komercijalno najuspješniji u tom dijelu Namove karijere.

Uslijedila je serija filmova sa Don Wong Taom u glavnoj ulozi: Fatal Needles vs. Fatal Fists (1978), Challenge of Death (1978), Phantom Kung Fu (1978), Shaolin Invincible Sticks (1979). Fatal Needles vs. Fatal Fists i Challenge of Death su bili zamišljeni kao nastavci The Hot, the Cool and the Vicious. Između ovih produkcija Lee Tso Nam je u Hong Kongu snimio moderni akcijaš, The Tattoo Connection (1978) sa svojim starim poznanikom Dorianom Tanom i čuvenim Jim Kellyem (Williams iz Zmajevog Gnijezda). Priča je pratila Kellya koji je angažovan da se obračuna sa švercerima dijamanata na čijem čelu je bio Chan Sing. Zanimljivo je da je na setu došlo do sukoba između Tana i Kellya, kojem se nije svidjela jačina Tanovih udarca.

Nakon što su nastavci The Hot, the Cool and the Viciousa prošli prilično nezapaženo, Nam je krajem sedamdesetih ponovo promijenio ekipu; za glavnog koreografa angažovao je Jackie Chanovog prijatelja, Peng Konga, a Hsia Kwan Li kao glavnu glumicu za svoje naredne filmove: Shaolin Invincible Sticks, Woman Avenger i The Leg Fighters. Woman Avenger je ostao ispod radara, dok je The Leg Figters, iako ni on nije prošao sjajno u bioskopima, vremenom postao svojevrstan kult film među fanovima. 

Sljedeće godine Nam je snimio možda i svoj najbolji film kad je akcija u pitanju, Shaolin vs. Lama sa Alexanderom Lo Reiem u glavnoj ulozi. Film je bio odgovor na trend šaolinskih filmova koji je započet kineskom produkcijom Shaolin Temple (1982), snimanom na autentičnim lokacijama Šaolina sa tada mladim Jet Lijem kao debitantom.

Par godina kasnije, kada su tržište preplavili filmovi o nindžama, Nam je imao odgovor i na njih, snimivši vrlo dobri A Life of Ninja (1983) sa Chen Kuan Taiem i Yasuaki Kuratom, te prilično loši The Challenge of the Lady Ninja (1983), u kojem se kao negativac pojavljuje Robert Tai sa istetoviranim paukom na glavi. Sredinom osamdesetih se okušao i u fantasy žanru, režirajući zapažene Kung Fu Wonder Child i Child of Peach 3, u kojima su glumile tada nove zvijezde Lam Siu Lau i Yukari Oshima.

The Leg Fighters ne spada u komercijalno najuspješnije Lee Tso Namove filmove, ali kada je u pitanju  količina akcije i komedije koje nudi, ukupan utisak je da sigurno spada u najzabavnije.

Tai Seng izdanje filma je fullscreen, slika nije idealna, srećom nije ni kropovana sa strane, pa izgleda sasvim pristojno. Postoji snimak sa utisnutim prevodom, ali po screenovima koje sam vidio izgleda mnogo gore od ove verzije.