The Iron Monkey (1977)

Tie hou zi

Režija: Chen Kuan Tai

Koreografija: Chan Muk Chuen, Chen Kuan Tai

Uloge: Chen Kuan Tai, Kam Kong, Chi Kuan Chun

Većini fanova azijske akcije na pomen Iron Monkeya prva asocijacija je Yuen Woo Pingov film iz 1993. sa Donnie Yenom u glavnoj ulozi, koji je eksplozivnom koreografijom obilježio taj period hongkonške akcije. Međutim, legenda o čeličnom majmunčetu imala je još ranije priličan broj inkarnacija, kako na filmu tako i u mnogobrojnim serijama. Manje poznati Iron Monkey iz 1977., sa Chen Kuan Taiem u glavnoj ulozi, možda nije toliko spektakularan na planu akcije kao Pingov film, ali u svim drugim elementima može da se nosi sa najboljim kung fu produkcijama svog vremena. 

Kod Pinga, priča je smještena u periodu Wong Fei Hungovog djetinjstva, vjerovatno iz razloga da bi se dobilo na autentičnosti. Poznato je da je mladi Hung učio za travara i dosta vremena provodio sa ocem, putujući po južnoj Kini u sakupljanju raznih plodova. Travar Iron Monkey se sjajno uklapa u priču – danju doktor i travar, noću maskirani osvetnik koji mladog Wong Fei Hunga (kojeg u filmu glumi djevojčica) uči tajnama spremanja bilja, ali i borilačkim vještinama. Taiev film polazi od drugačije premise – Iron Monkey (Chen Kuan Tai) je lutalica i kockar koji vrijeme provodi po kafanama stalno upadajući u nevolje, sve dok mu Mančurianci ne pohvataju i pobiju porodicu zbog njihovog šurovanja sa Ming lojalistima. On pod srećnim okolnostima bježi i utočište pronalazi u Šaolinu, gdje počinje učiti kung fu.

Na početku nije baš najbolje prihvaćen od ostalih učenika, između ostalih i glavnog među njima (Chi Kuan Chun), ali je vrlo uporan  i vremenom zadobija njihovo povjerenje, te dobija šansu da trenira individualno posebnu tajnu tehniku. Tehnika se zove Majmunska Pesnica i prema majstoru koji ga podučava (Chan Muk Chuen) radi se o stilu koji je izuzetno teško savladati, ali onaj ko u tome uspije postaje nepobjediv.

Nakon što je usavršio tehniku, pridružuje se Qing armiji i brzo napreduje kroz činove u nadi da će doći do Generala (Kam Kong) koji je odgovoran za smrt njegove porodice. Da bi se dokazao, mora da se obračunava i sa Ming lojalistima, što on i čini sve do trenutka kada mu narede da uništi Šaolin. On odbija naređenje i kreće u osvetu likvidirajući jednog po jednog oficira, sve do posljednjeg duela sa Generalom.

I bez budžeta i raskošnih kostima i setova Shaw Brothersa, Chen Kuan Tai je pokazao da je u stanju da napravi kvalitetan kung fu film sa gomilom sjajno koreografisane akcije. Na početku filma, uz tipičnu demonstraciju različitih tehnika, gledamo borbu pravog majmuna i orla kao simbola dva stila (Monkey Fist i Eagle’s Claw). Tehnika Orlove Kandže u filmovima je, po pravilu, rezervisana za loše momke, tako je i u ovom slučaju – majstor Orlove Kandže je glavni negativac Kam Kong (inače u stvarnom životu majstor taekwondoa).

 

 Chan Muk Chuen

Zahvaljujući Taivevoj kretivnosti i dobrom poznavanju borilačkih vještina (koreografiju radio zajedno sa Chan Muk Chuenom) dobili smo jednu od najboljih demonstracija Monkey kung fua na filmu.U nekoliko borbi, Chen Kuan Tai koristi three section stuff  i motku, mada najčešće u rukama drži koplje sa kojim se i najbolje snalazi. Kada ne koristi oružje nema goffy pokreta, skakutanja i majmunisanja kao kod Ching Siu Tungovog Monkey Kung Fua ili nekih Godfrey Hoovih filmova (Fist of Golden Monkey), što filmu daje ozbiljan ton i čini ga mnogo zanimljivijim za gledanje. Njegov majmunski stil je zaista elegantna i ozbiljno koreografisana akcija. Još jedna pozitivna stvar je pravolinijska priča skoro bez humora, što je prava rijetkost u ovakvim filmovima gdje majmunski stil uglavnom služi kao pokretač za razne komične situacije. Scene treninga Taia sa Chan Muk Chuenom su sjajne, ali izgleda kao da su neki dijelovi izbačeni iz Xenonove verzije koju ja imam u trajanju od 90 minuta. 

Glumačka ekipa je vrhunska; uz Chen Kuan Taia u glavnoj ulozi i Leung Kar Yana u još jednoj ulozi negativca, tu je Chi Kuan Chun (Taiev kolega iz perioda saradnje sa Chang Chehom), Kam Kong (slijepi monah iz Master of the Flying Guillotine) Wilson Tong (Daggers 8, Snake Deadly Act) i Chan Muk Chuen (Crippled Masters, Monkey Fist, Floating Snake).

Chen Kuan Tai

Chen Kuan Tai je glumio u skoro svim ključnim Chang Chehovim filmovima sedamdesetih i, uz Ti Lunga i Davida Chianga, postao je jedno od zaštitnih lica Shaw Brothers produkcije. Jedini je u svojoj generaciji Shaw Brothers glumaca trenirao borilačke vještine što mu je pomoglo da dobije prvi ugovor sa studijom. Iako je početkom sedamdesetih potpisao za SB i odradio neke manje uloge, npr. u filmu Vengence! (1970), sveprisutni Ng See Yuen ga je nagovorio da zaigra u njegovoj nezavisnoj produkciji The Bloody Fists (1972), gdje je igrao Japanca Okagawa Takeoa, kao antagonistu Chan Singu. Zanimljivo da je Chen Kuan Taia u nekim scenama zamijenjivao glumac pod maskom, koji je angažovan pošto je Tai još bio pod ugovorom u SB, te je morao da snima u isto vrijeme i za njih, a NG-eva produkcija jednostavno nije imala vremena ni novca da ga čeka. The Bloody Fists je u okviru žanra, u pravom smislu riječi, bio revolucionaran film. Važio je za prvi hongkonški borilački film sniman na lokacijama (do tada se snimalo skoro isključivo u studijskim enterijerima) i prvi koji je koristio prave poznavaoce borilačkih vještina – praksa koju će par godina kasnije preuzeti većina reditelja. Takođe,The Bloody Fists je bio prvi film u kojem je za koreografiju bio zadužen, tada anonimni, Yuen klan (Yuen Woo Ping i njegova braća). 

Nakon uspjeha sa Ng See Yuenom, Shaw Brothers mu je odmah ponudio glavne uloge u filmovima koji su pratili formulu The Bloody Fistsa – punch and block akcijaši bez tramplolina i fantastičnih elemenata. Radilo se o vrlo komercijalnim naslovima u režiji Chang Cheha Boxer from Shantung i njegovom nastavku Man of Iron. Bilo je to vrijeme opšte pomame za Bruce Leejem i velike popularnosti filmova koji su se trudili da pobjegnu od wuxia konvencija.
Po uzoru na The Big Bossa, dobili smo moderniji pristup kako vizuelno (borci su izašli iz tradicionalnih kostima, nosili su kratke frizure i moderna odjela) tako i u borbama gdje više nije bilo mačeva i dugog oružja, već su se borci oslanjali isključivo na noge i pesnice.
Chen Kuan Tai je do kraja dekade radio sa većinom SB reditelja – od pomenutog Chang Cheha na njegovom "Šaolinskom krugu" (Heroes Two, Man from the Monastery), Lau Kar Leunga (Challenge of the Masters, Executioner From Shaolin), do reditelja koji nisu isključivo bili vezani za kung fu filmove poput Kuai Chi Hunga (Killer Constable) ili Ho Meng Hua i njegove serije filmova o letećim giljotinama (The Flying Guillotine). Kuan Tai nije, kao mnogi, nakon raskida ugovora sa Shaw Brothersom prekinuo sve veze sa produkcijom i svoju sreću potražio negdje drugdje, već je nastavio povremeno da igra za SB, uporedo radeći na svojim projektima na Tajvanu. Prva režija na Tajvanu mu je upravo bila The Iron Monkey, da bi sledeće godine snimio kung fu komediju ponovo u Monkey kung fu stilu Invincible Monkey Fist (1978).

Chi Kuan Chun

Chi Kuan Chun je od prvog filma u kojem se pojavio, Men from the Monastery (1974), pa do posljednjeg za SB, The Naval Commandos (1977), bio vezan isključivo za reditelja Chang Cheha. Iz tog perioda, najpoznatiji je po ulogama Hung Hsi Kuana (osnivača Hung Gar stila kojeg je i Chun praktikovao) iz "Šaolinskog kruga" (Shaolin Temple, The Shaolin Avengers) u kojima mu je partner bio Alexander Fu Sheng. Taze nakon što je snimio, komercijalno vrlo uspješni, Shaolin Temple, Chi Kuan Chun na poziv upravo Cheha odlazi na Tajvan gdje snima Showdown at the Cotton Mill (1978), nastavak filma The Shaolin Avengers, koji je originalno trebao da bude snimljen za Shaw Brothers. Film je producirala Chang Chahova nezavisna kompanija, Cheung Nin, sa sjedištem na Tajvanu, koja je bila kratkog daha i nakon ovog filma se i ugasila. Par godina kasnije, Cheh je za SB napravio rimejk Showdown at the Cotton Milla, pod nazivom Two Champions of Shaolin. Iako se radilo o Venoms filmu, nezavisna produkcija Cotton Milla sa Chunom je bila mnogo kvalitetnija. Chi Kuan Chunov pristanak da pređe na Tajvan i radi u mnogo siromašnijim uslovima je bitno uticao na dalji nastavak njegove karijere. Za razliku od Chen Kuan Taia ili Ti Lunga, koji su dolazili i vraćali se na Tajvan kako bi tezgarili u pauzama angažmana za SB, on je do kraja zlatnog doba kung fu filma ostao vezan za nazavisne producentske kuće. Zanimljivo da je nakon napuštanja Shaw Brothersa dobio ponudu glavnih rivala iz Golden Harvesta. Naime, Sammo Hung se pripremao za snimanje filma Warriors Two i tražio je glumca sa atletskim predispozicijama, te je u Chunu vidio idealno rješenje za jednu od glavnih uloga. Međutim, Chi Kuan Chun je već bio pod ugovorom na Tajvanu i angažman sa Golden Harvestom je propao. Uloga je na kraju pripala Casanova Wongu. U tom periodu, 1977-1982. Chi Kuan Chun je snimio priličan broj filmova, neke od njih je režirao i producirao (u međuvremenu je osnovao svoju filmsku produkciju Champion Film Company), ali se čini da nikada do kraja nije ispunio svoj puni potencijal.

Majmun Sami -  Majstor Tai Shing Pek Kwara

Nije slučajno što je Chen Kuan Tai toliko insistirao na majmunskim tehnikama u svojim filmovima, pošto je sam bio majstor Tai Shing Pek Kwara ili Monkey kung fua. Zanimljiva je legenda o porijeklu tog stila.Tai Shing je zapravo lik mudrog majmuna Sun Wu Kunga iz najčuvenije kineske epske priče Journey to the West, napisane u 16. vijeku. Tokom vremana termin Tai Shing je postao sinonim za Monkey kung fu, tehniku koju je stvorio izvjesni Kau Sze u vrijeme Qing dinastije. Legenda kaže da je Kau Sze kao vladin oficir poslat da prebaci određenu količinu zlata na jug, međutim, nešto je zabrljao, ušao u sukob sa vojskom i naređeno je njegovo hapšenje.Nakon što je uhapšen, Kau Sze je poslat u zatvor blizu šume prepune majmuna. Pošto je bio stručnjak za Tei Tong (udarački sjeverni stil), stražari mu nisu predstavljali problem u pokušaju bjekstva, ali, prema legendi, majmuni jesu. Morao je pronaći način kako da im se suprotstavi, pa je sve vrijeme zarobljeništva kroz mali otvor u ćeliji posmatrao majmune i proučavao njihovo ponašanje. Otkrio je da majmuni posjeduju određene karakteristike u borbi: brzo kretanje, valjanje po zemlji, nagle pokrete i nepredvidive napade. Uvidio je mnoge sličnosti između Tei Tong tehnike i majmunskih pokreta, te je odlučio da ih kombinuje u nešto što je nazvao Tai Shing kung fu, odnosno Monkey kung fu. Kau Sze je, nakon pažljivog proučavanja, kategorisao Monkey kung fu u pet glavnih stilova: pijani stil, izgubljeni, kameni, drveni i uspravno majmunče.

 Sun Wu Kung

Pek Kwar, vrlo popularan sjeverni stil, svoje korijene je vukao još iz vremena Minga. Dugo je podučavan u vojsci zbog svoje praktičnosti, insistiranje na tjelesnoj koordinaciji sa naglaskom na treningu gornjeg dijela tijela, ramena i pesnica. Pek znači "udarac koji lomi ruku", dok Kwar označava "zamah prvog udarca". Najčuveniji majstor Pek Kwara u Kini bio je Kan Wing Kuai, kojem je ta tehnika bila dio porodične tradicije On je usavršio 128 jedinstvenih formi Pek Kwara, koje su uključivale korišćene raznih vrsta oružja. 

Kada je Kau Sze pušten iz zatvora, otišao je u posjetu Kan Wing Kuaiu. Međutim, Kan je u međuvremenu preminuo i ostavio svom sinu Sigung Kan Tak Hoiu da nastavi tradiciju. Kau Sze je u znak poštovanje prema preminulom majstoru odlučio da Kan Tak Hoia stavi pod svoju zaštitu i nauči ga Tai Shingu. Singung Kan Tak Hoi je kombinujući Tai Shing i Pek Kwar stvorio Tai Shing Pek Kwar, koji se i danas praktikuje.

Izvorište priče o Iron Monkeyu je, upravo, Tai Shing, mada prema jednoj od legendi zaista je postojao maskirani osvetnik (nešto kao kineska verzija Robina Huda) koji je krao od Qing zavojevača i oteto vraćao potlačenom narodu.

Već sam na početku pomenuo da su snimljene razne verzije legende o čeličnom majmunu. Sve je počelo sa filmom Iron-Monkey (1955) i njegova dva nastavka (Story of Iron Monkey) koje je radio Wu Pang, najpoznatiji po seriji filmova o Wong Fei Hungu, najdugovječnijem serijalu u istoriji hongkonške kinematografije. Uslijedio je The Iron Monkey (1977) i njegov nastavak Iron Monkey Strikes Back (Duel at Tiger Village). Sljedeće godine se pojavila ženska verzija priče sa Lady Iron Monkey ili Ape Girl (1978). Chen Kuan Thai se liku čeličnog majmuna vratio filmom The Real Iron Monkey. U međuvremenu je Yuen Woo Ping snimio svoju verziju, a njega je par godina kasnije pratio prilično neuspješan nastavak Iron Monkey 2 (1996), opet sa Donnie Yenom u glavnoj ulozi.

S obzirom da je nakon ovog filma režirao još nekoliko manje zapaženih naslova, te da se ponovo vratio Shaw Brothersu gdje nikada nije ponovio uspjeh kao iz perioda sa Chang Chehom, The Iron Monkey je bio jedan od posljednjih velikih filmova Chen Kuan Taia. Obavezna preporuka svim fanovima žanra.

Izdanje Xenona je prilično loše, sive boje i užasan dubbing su opšta mjesta kad je ovaj distributer u pitanju. Američki DVD pod nazivom School of Shaolin je zapravo prepakovano Xenon izdanje.