Friday, February 28, 2014

The Brave Archer (1977)



























She diao ying xiong chuan
 
Uloge: Alexander Fu Sheng, Tien Nui, Ku Feng, Dick Wei
Koreografija: Robert Tai
Režija: Chang Cheh


Još jedna Shaw Brothers priča o klanovima, intrigama, zavjerama i svemu ostalom tipičnom za filmove bazirane na wuxia novelama.

Vjerovatno da ne postoji serijal wuxia novela koji je toliko eksploatisan u popularnoj kulturi kao The Legend of the Condor Heroes Jin Yonga, poznatiji kao Condor trilogija. Osim originalne novele koja je najviše adaptirana, postoje i nastavci The Return of the Condor Heroes i The Heaven Sword and Dragon Saber. Na osnovu njih je snimljeno na desetine filmova, serija, crtanih filmova, video igara. Još veći je broj savremenih wuxia novela koje se pozivaju na likove i motive iz Condor Heroes univerzuma. Wong Kar Wai je, po motivima iz novele, adaptirao priču za svoj prvi i jedini wuxia film Ashes of Time (1993), a otprilike u isto vrijeme izašao je film The Eagle Shooting Heroes, koji je parodirao likove iz novele. Jet Li glumi Chang Mo Keia u Kung Fu Cult Masteru (1993), filmu koji prati priču treće novele sa dosta motiva iz prve dvije. Naravno, tokom sedamdesetih za vrijeme kung fu buma, Yuen Chor kao ključni reditelj Shaw Brothers studija zadužen za wuxia, imao je svog udjela u popularizaciji Condor Heoresa snimivši nekoliko nastavka Heaven Sword and Dragon Sabre i The Hidden Power of the Dragon Sabre, koji su se bazirali na trećem nastavku novele. Međutim, vjerovatno najpoznatija adaptacija Condor Heroes legendi je bio serijal filmova The Brave Archer, sa Alexanderom Fu Shengom u glavnoj ulozi i režiji neizbježnog Chang Cheha.


Kuo Tsing (Alexander Fu Sheng) je siroče koje je usvojeno od grupe majstora borilačkih vještina. Oni mu prenose svoja znanja, ali nikako ne mogu da se dogovore čiji stil bi bio najbolji za njega. Vrijeme prolazi, Tsing je u međuvremenu porastao, ali nije naročito napredovao. Ispostavi se da tehnike koje je naučio nisu dovoljno dobre te mladi Tsing odluči da ih napusti i sam krene u svijet. Na putu sreće galeriju likova koji su predstavljeni kroz razne borbene stilove. Jedna od njih je Huang Yung (Tien Niu), koja je na početku maskirana i u koju se Tsing zaljubljuje. Međutim, njen otac, takođe vrhunski borac, nije oduševljen tom činjenicom pošto Tsing dolazi iz rivlskog klana. U međuvremenu, Tsing i Yung zajedno upoznaju učitelja Hunga (Ku Feng), koji mu prenosi vještinu “18 udaraca dlanom” izuzetno moćnu tehniku pomoću koje se jednim udarcem obara drveće. Takođe upoznaje ludog majstora Chaoa (Phillip Kwok) koji mu prenosi svoje vještine. Chao u svom posjedu ima priručnik koji će mu kasnije biti od pomoći. Usput stiče i neprijatelje među kojima je Ouyang Ke (Danny Lee), koji, takođe, želi da oženi Yung, ali kojeg Tsing pobjeđuje u duelu. Da bi osvojio Yong, Tsing će morati da prođe tri testa za koje mu je potrebno da još napreduje u borilačkim vještinama. Ipak, za neke od testova biće neophodno mnogo više od poznavanja borilačkih vještina.

Prvi dio filma, kao i njegov drugi i treći nastavak su bazirani na prvom dijelu The Legend of the Condor Heroes, dok se četvrti nastavak (Brave Archer and His Mate) bavi dešavanjima iz drugog dijela novele. Zanimljivo je da u četvrtom dijelu Kuo Tsinga igra Philipe Kwok, iako se u filmu pojavljuje i Alexander Fu Sheng, doduše, u epizodnoj ulozi. Postoji i peti, neoficijelni nastavak Little Dragon Maiden (1983) sa Leslie Cheungom, snimljen pred samo zatvaranje studija, koji je takođe baziran na drugoj noveli. 

Uporedo su snimane vrlo popularne Condor Heroes serije za kineske TV stanice koje su zbog svoje dužine i sporog tempa pripovijedanja (minimum 40 epizoda po serijalu) dramaturški na mnogo bolji način  obrađivale sve likove i dešavanja iz originalne priče. The Brave Archer 3 izašao je skoro tri i po godine nakon drugog, u njemu ima manje likova, manje komplikovanih zapleta, ali znatno više akcije nego u prethodna dva. Možemo samo nagađati zašto se toliko čekalo; sredina sedamdesetih je bila vrhunac hiperprodukcije Shaw Brothersa i vjerovatno od silnih filmova nisu stizali da sve realizuju. Takođe, Cheh je uveliko radio filmove sa Venomsima, koji su tada bili ubjedljivo najkomercijalniji  prozvod studija i nije bilo potrebe da se vraća na stare projekte.

The Brave Archer je snimljen u prelaznom periodu Chang Chehove karijere. Nakon što je godinu dana ranije završio "Šaolinski krug" i rastao sa svojim dugogodišnjim saradnikom Lau Kar Leungom, ideja je bila da se vrati u wuxia milje i ponovo snima filmove bazirane na novelama. Međutim, sljedeće godine režirao je The Five Deadly Venoms koji je postigao iznenađujući uspjeh na box officu i okreće se radu sa Venomsima. Naravno, i dalje će se baviti različitim temema, npr. u tom periodu snimio je istorijski Boxer Rebellion (1976) o ustanku kineskih patriota protiv stranog okupatora, te ratni film The Naval Commandos (1977), ali do kraja karijere (koji se neumitno bližio) u Shaw Brothersu Venomsi će mu ostati prioritet u odnosu na sve ostalo.

Osim par kadrova, film je sniman u potpunosti u enterijerima Shaw Brothersa i na trenutke podsjeća na atmosferu Yuen Chorovih filmova. Kod Chora kostimi i scenografija su uvijek izgledali bogatije i raskošnije nego u produkcijama drugih reditelja koji su se bavili istom tematikom. Čini se da je Cheh u ovom slučaju pokušao da kopira Yuen Chorov vizuelni stil, u čemu je donekle i uspio, iako se radi se o siromašnijoj produkciji. Naravno, osim identičnih setova, ovdje nema karakterističnih dimnih zavjesa, svjetla u različitim bojama, kao i lasera, niti romantičnih heroja i djeva koje sviraju harfe – koji su samo neki od zaštitnih znakova Chorovih filmova. Chorov wuxia je ipak bio svijet za sebe, dok je Cheh svoju yanggang formulu koristio i u wuxia okruženju – njegovi filmovi su bili manje stilizovani i mnogo nasilniji od Chorovih. Kako je vrijeme prolazilo, Chang Cheh je dobijao sve manje budžete za svoje filmove, što mu nije smetalo da i dalje bude jednako komercijalan. Ako se porede njegovi Venoms filmovi sa Heroic Bloodshead fazom iz ranih sedamdesetih, razlika u produkciji je ogromna. To je vidljivo i u ovom serijalu kad su u pitanju kostimi i scenografija; pomaka od prvog do posljednjeg dijela skoro da nema, čak bih rekao da je posljednji film u serijalu izgledao najsiromašnije. Činjenica da je kartonska scenografija za Shaw Brothers i u osamdesetim bila sasvim normalna te da na vizuelnom planu nisu mnogo odmakli od sredine šezdesetih, vjerovatno ih je na kraju koštala poraza u direktom duelu sa glavnim konkurentom Golden Harvestom, koji su u to vrijeme produkcijski bili bar nekoliko koraka ispred njih. Na primjer, posljednji film iz serijala The Brave Archer, The Brave Archer and His Mate, snimljen je iste godine kada je za Golden Harvest izašao Tsui Harkov Zu Warriors from the Magic Mountain, a izgledaju kao da su napravljeni u različitim epohama.
 

Za razliku od akcije sa početka sedamdesetih, kada su se koreografi oslanjali na Kinesku operu a zvučni efekti stvarali iluziju jačine udaraca koji su se praktično svodili na dodirivanja, stvari su se do sredine sedamdesetih ozbiljno promijenile. Pojavom punch and block stila “realnog kung fua” Bruce Leeja, kasnije tradicionalnih šaolinskih filmova Lau Kar Leunga, te Robert Taieve akrobatike, borbe su postale sa jedne strane brutalnije i realističnije, sa druge mnogo atraktivnije i brže. U The Brave Archeru imamo kombinaciju Kineske opere sa dosta akrobacija  (letenja i raznih vratolomija u vazduhu uz pomoć žice) i realistične akcije na zemlji koja je prilično dobro koreografisana. 

Inače, žice su u to vrijeme bile izuzetno tanke i zakačene sa konopce u rukama statista koji su skakali kako bi podigli glumce i stvorili iluziju letenja. One su prikrivane uglavnom vještačkim svjetlom i uglovima kamere. Tek su osamdesetih ušle u upotrebu velike rampe, koje su koreografima i statistima umnogome olakšale posao. Naravno, pošto je akciju radio Robert Tai, naglasak je na brzini i atraktivnosti što je očigledno od prve borbe. Kvantitativno, akcije možda nema toliko kao kod Lau Kar Leunga, ali je mnogo brža i dinamičnija od koreografija u prethodnim Chang Chehovih filmova. Razlog velikog uspjeha Chehovih filmova iz ove faze u velikoj mjeri su bile akcione koreografije Robert Taia, koji je do kraja iskoristio akrobatski potencijal Venomsa, naravno, uz Chang Chehov nepogrešiv njuh da na vrijeme prepozna kada je trebalo promijeniti saradnike. 

Jin Yongovu novelu je adaptirao čuveni Shaw Brothersov scenarista Ni Kuang. Specifičnost Kuangovih adaptacija je u tome što se kod njega neki elementi priče nikada ne mogu predvidjeti. Za razliku od konvencionalnih filmskih zapleta kod kojih možemo da pretpostavimo šta je sljedeće, kod njega vas stalno čeka neko novo iznenađenje, dok je kraj po pravilu nelogičan. Problem je što ne postoji klasična naracija sa početkom, zapletom i krajem, već sve ide ukrug. Npr. u drugom dijelu filma ključne stvari se razrješavaju oko sredine filma i imamo atiklimaktičan kraj. Onda kreće nova priča koja jeste povezana sa prethodnom, ali sa uvođenjem novih likova i zapleta, gubi se veza sa glavnim tokom priče. Adaptacije wuxia novela podrazumijevaju veliki broj likova koji se, kako priča ide prema kraju, progresivno smanjuju, da bi se na kraju završilo obračunom protagoniste i antagoniste.Tu formulu sa završnim obračunom u ovom slučaju, nažalost, nemamo, ali kako radnja odmiče, broj likova se smanjuje i priču je lakše pratiti. Naravno, svako malo uskaču novi likovi da nam još malo zagorčaju život, ali se do tada već isčistila situacija ko su glavni likovi (ko kosi), a ko su samo sporedni (ko vodu nosi).
 
U The Brave Archeru “vodu nosi” Ti Lung, kojeg ćete teško primjetiti ako se dobro ne koncentrišete. Nameće se logično pitanje zašto je jedna od najvećih zvijezda studija tog perioda pristao da se pojavi u kameo ulozi? Odgovor je da su glumci u SB potpisivali višegodišnje ugovore sa studiom i radili za mjesečne plate, te da su premije dobijali po snimljenom filmu. Činjenicu da jednog Lo Lieha ili, u ovo slučaju, Ti Lunga u nekim filmovima gledamo kako samo prolijeću kroz kadar, možemo objasniti željom za lakom dodatnom zaradom.

The Brave Archer je „ko je ko” kada su u pitanju glumci SB sa kraja dekade. S obzirom na broj likova koji se pojavljuju u filmu, produkcija je vjerovatno morala angažovati skoro sve glumce i statiste koje je imala pod ugovorom. Većina njih su na početku filma najavljeni preko on screen teksta, pa tu vidimo neke poznate likove koji nam kasnije promaknu. Između ostalih, u filmu se pojavljuju: Dick Wei, Wang Lung Wei , Danny Lee, Ku Feng, Li Yi Min, Chan Shen, Fan Mei Sheng, Kara Hui  i već pominjani Ti Lung.

Dick Wei (vjerovatno najgora vesternizacija nekog kineskog imena) spadao je u red standardnih negativaca Shaw Brothers produkcije. Nije bio poznat kao, recimo, Lo Lieh ili Cheng Yi, ali svako ko je pogledao desetak kung fu filmova iz sedamdesetih, sigurno je zapamtio njegovu facu. Bio je u grupi glumaca sa borilačkim pedigreom; prije nego što se počeo pojavljivati u filmovima radio je kao taekwonado instruktor u tajvanskoj vojsci (kao Hwang Jang Lee). Na filmu je debitovao kao statista u jeftinim tajvanskim produkcijama, zatim  prelazi u SB gdje počinje ozbiljnije graditi karijeru. Tek kada je napustio Shaw Brothers i započeo saradnju sa Sammo Hungom (The Prodigal Son), njegov talenat do kraja dolazi do izražaja. Ipak, najpoznatiji je po ulogama negativaca u filmovima Jackie Chana, sa kojim se povezao na Sammovu preporuku. Iz tog perioda je najpoznatiji kao vođa pirata i glavni antagonista u Jackievom Projektu A.

Takođe u filmu igraju skoro svi Venomsi, čak i “prekobrojni “ Wai Pak, osim Sun Chiena koji se pojavljuje u drugom dijelu filma. Phillip Kwok glumi ludaka sa sivom perikom kod koga je priručnik i koji podučava borilačkim vještinama mladog Kuo Tsinga, dok se u sporednim ulogama pojavljuju Lu Feng, Chiang Sheng, Lo Meng i Wai Pak.


Chang Cheh je u četiri filma iz serijala The Brave Archer ubacio većinu zapleta i podzapleta sa galerijom likova iz dvije ogromne novele koji bi teško stali i u seriju. To nije mala stvar, vjerovatno je oborio rekord Chang Peng Yia i sličnih niskobudžetnih wuxia produkcija, i na tome mu se mora odati priznanje. Naravno, o nekom jasnom pričanju priče i razvoju likova nema govora. Ipak, takav pristup nameće furiozan ritam koji uz sjajnu akciju i solidne efekte nudi ljubiteljima ovakvih filmova sasvim dovoljno zabave.

Na tržištu postoji Ground Zero DVD izdanje na kojem je izbačeno bar 15 minuta filma, kao i novije izdanje Media Blasters / Tokyo Shock od 116 minuta sa dodacima. Ako kupujete ili već skidate sa neta (što je vjerovatnije), skinite ovo drugo.

No comments:

Post a Comment