Monday, May 2, 2011

Encounters of the Spooky Kind (1980)


Gui Da Gui
Režija: Sammo Hung Kam Bo 
Koreografija:  Sammo Hung Kam Bo
Uloge: Sammo Hung Kam Bo, Peter Chen Lung, Lam Chin Ling



Sammo Hung je lovac na vampire sa ozbiljnim porodičnim problemima i ovisnosti o kocki u filmu koji je utemeljio jedan od najluđih podžanrova azijske akcije – kyonsie, skakutave vampire.


Nakon što je pristao da za opkladu provede noć u napuštenom zamku, Sammo (igra kukavicu Courageous Cheunga) dolazi u kontakt sa mračnim silama koje su pokrenute od taoističkog sveštenika (Peter Chan) plaćenog da mu dođe glave. Mračne sile su vampiri koji znaju kung fu, a načini kako Cheung ulazi u interakciju sa tim bićima nadmašuje ono što smatramo uobičajenom kung fu zabavom. Cheung provodi dvije noći zaključan u napuštenom hramu okružen kovčezima u kojima se nalaze leševi koje sveštenik oživljava i pretvara u vampire. Da bi se zaštitio, sa sobom nosi pedeset kokošjih jaja i krv crnog psa. Svaki put kad se kovčeg otvori Cheung u njega ubacuje jaja. Na njegovu nesreću prodavac mu je umjesto kokošjih podvalio pačja jaja koja nemaju nikakav efekat na vampire, ali Cheung nekako uspijeva da im umakne i domogne se kuće. U međuvremenu se situacija komplikuje jer ga policija traži za navodno ubistvo žene, a i vampiri su mu za petama, tako da rastrzan između zemaljskih i onostranih sila jedinu šansu za izlaz vidi u taoističkom ritualu istjerivanja vampira. Za tu priliku u pomoć priskače prijatelj Tsui (Chung Faat), koji se takođe razumije u magiju, ali je čak vise goofy od njega i ne toliko moćan kao njegov taoistički rival. Na kraju, Cheung će morati učestvovati u taostičkom duelu istjerivanja vampira ali i dokazati svoju nevinost pred organima reda.


Sammo Hung je Encounters of Spooky Kind snimio u svom najkreativnijem i najproduktivnijem periodu kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina. Par godina ranije, režirao je vrlo uspješni Iron-Fisted Monk (1977), zatim Warriors Two (1978) da bi taj “petogodišnji plan” završio sa komercijalno najuspješnijim Encounters of the Spooky Kind (1980) i The Prodigal Son (1982).

Film počinje kao horor/komedija, da bi u drugom dijelu dobili kung fu/fantaziju u najboljoj azijskoj tradiciji mješavine žanrova. Na kraju imamo standardni Spiritual Boxing taoističkih sveštenika, što je u prevodu ritual prizivanja duhova koji zaposjedaju tijelo taoiste kako bi im pomogli u borbi. Duhovi mogu biti prizvani u bilo koji entitet, u ovom slučaju u Samma ulazi kompletan panteon kineskih bogova, uključujući i jednu boginju koja fenomenalno barata motkom i kreće se jako graciozno te pruža Sammi  šansu da pokaže koliko i sa feminiziranim pokretima može da bude ubjedljiv. U jednom trenutku Samma zaposjeda najpoznatiji junak iz kineske folklorne tradicije, Monkey King, a bori se i protiv Na Che, sina Lei Chinga, jednog od četiri legendarna nebeska kralja (obavezno pogledajte Na Cha The Great, sa Fu Shengom u glavnoj ulozi). Njegov izbor oružja je neka vrsta obruča koja podsjećaju na ranu verziju onoga što korist Xena: Princeza ratnica, ako se iko uopšte toga više sjeća. Ovo možda nisu najbolji momenti filma, ali najduhovitiji sigurno jesu.

Vampiri se u zapadnoj tradiciji po mnogo čemu razlikuju od vampira iz kineske tradicije Jiang-shia ili, kako ih mnogo češće nazivaju, kyonsi. Dok se na zapadu pod vampirom podrazumijeva, prije svega, Drakula i mitologija koja je potekla od Bram Stokera, u Kini kyonsi vampiri mnogo više liče na zombije. Kyonsi u bukvalnom prevodu znači smrdljivi leš ; u pitanju su skakutave spodobe koje reanimiraju taoistički sveštenici tako što im pomažu da absorbuju životnu energiju (Qi) direktnim kontaktom sa ljudskim bićem. U nekim slučajevima je dovoljna samo duhovna energija u kontaktu sa lešom (scena u filmu kada Sammo spava pored kovčega), ali u većini slučajeva neophodan je dodir. Osim što su kineski vampiri marionete u rukama taoističkih sveštenika, najočiglednija razlika u odnosu na zapadne je u njihovoj pojavi. Kyonsi ne sisaju krv zubima već se služe dugim noktima obojenim u crno, takođe, ne transformišu se u slijepe miševe ili slične živuljke. Žrtve osjećaju po dahu ili ih namirišu jer su skoro uvijek sljepi, mada i tu ima izuzetaka. Kreću se karakterističnim skakutanjem sa ispruženim rukama naprijed i isplaženim jezicima, pošto nakon dizanja iz mrtvih tijela ne mogu da povrate normalnu agilnost (rigor mortis efekat). U borbi protiv nemrtvih ne pomažu krstovi ni bijeli luk, već jaja i krv pilića te krv crnog psa, koja je u većini slučajeva mnogo korisnija od kung fua. Da ne bude zabune, kung fu tehnikama je nemoguće ubiti vampira. Jedini način na koji možete da ih upokojite je magija – zalijepljeni žuti papirić na čelu na kome je zapis ispisan krvlju pileta. Radi se o taostičkom principu borbe prirodnog protiv natprirodnog tj. pokušaj ispravljanja poremećenog balansa u prirodi. Za tu rabotu taoista obavezno koristi drveni mač i zvono. Uklanjanje zapisa sa čela je kao da izvadite glogov kolac iz srca vampira. Nakon obavljenog rituala obavezno eksplodiraju (motiv koji su Rodriguez i Tarantino iskoristio u From Dask Till Dawn) i to je jedini način da budete sigurni da se neće vratiti.

 Što je više kleveta i laži, Sammo mizogin na nam je miliji i draži.

Shaw Brothersov prvi izlet u natprirodno bio je film Enchanting Shadow (1960) Li Han Hsianga, o mladom porezniku koji provodi noć u zamku zaposjednutom duhovima. Ovaj film, baziran na tradicionalnoj priči Pu Songlinga, bio je direktna inspiracija Spookyju (kasnije rimejkovan i od Ching Siu Tunga u A Chinese Ghost Story). Najpoznatiji horor reditelji u Shaw Brothersu, Kuei Chih Hung i Ho Meng Hua, imali su ozbiljniji pristup pričama o duhovima i crnoj magiji, ali njihove teme se nisu doticale vampira. Prvi pokušaj eksploatacije vampirskih tema (iako mnogi misle da je to upravo Spooky) se desio pet godine prije Spookyja u filmu Spiritual Boxer (1975), debitantskoj režiji Lau Kar Leunga, blendu slepsticka, kung fua i fantazije. Postojali su pokušaji da se kineski vampiri na ekranu suprotstave svojoj zapadnoj varijanti u filmovima Vampire vs.Vampire (One-Eyebrow Priest, 1989) ili Exorcist Master (1993), gdje imamo katoličkog sveštenika koji pomaže taoističkom, kojeg je igrao Lam Ching Ying. Zanimljivo je da u nekim filmovima poput Doctor Vampire (1990), postoji politički kontekst, gdje su se protiv zlih zapadnih vampira, kao ostatka britanske kolonijalne uprave, borili taoisti sa svojim vaskrslim kineskim vampirima.

Sammo se par godina kasnije vratio skakutavim vampirima filmom The Dead and the Deadly u režiji Wu Maa. Film je prošao jako dobro na blagajnama, što je otvorilo prostor za vjerovatno najuspješniji film o vampirima u hongkonškoj kinematografiji Mr Vampire, kojeg je pratio bezbroj nastavaka i imiticija. Taoističkog sveštenika/lovca na vampire je igrao Lam Ching Ying, uloga koju je tumačio i u The Dead and the Deadly i u mnogim drugim produkcijama koje su slijedile, zapravo, uloga koja ga je pratila do kraja karijere.

Podžanr skakutavih vampira je nekako vremenom skrajnut i osim serijala Mr.Vampire teško se po video klubovima moglo naći nešto slično. Ponovnom popularizacijom azijske akcije početkom milenijuma (Crouching Tiger, Hidden Dragon je kriv za sve) nezavisti DVD distributeri su počeli da izbacuju sve do čega su mogli da se dočepaju, pa su razna opskurna izdanja preko noći ugledala svjetlo dana. U pandemonijumu svakakvih bića izašlih iz fantazi-horor produkcije, na prvom mjestu su, ipak, bili vampiri. Place to be za skautave vampire je Tajvan sa početka osamdesetih. Ono što ih je povezivalo (osim pozivanje na Spooky kao uzor) je produkcija za par groša i psihodelična atmosfera na kojoj bi pozavidio i Lucio Fulci. Za sve ove filmove skovan je naziv Fant-Asia, doduše, izmišljen tek pojavom Tsui Harka i njegovog Zu Warriors from the Magic Mountain, ali retroaktivno korišćen za sve tajvanske horor-fantazije sa kraja sedamdesetih i osamdesetih. U ogromnoj produkciji, provuklo se par naslova koje je vrijedilo pogledati (pada mi na pamet Child of Peach ili Magic of Spell), dok je većina ostalog bilo uglavnom negledljivo.

Asian Trash Cinema navodi naslove koje je nemoguće pronaći ni na hkmdb.com niti bilo gdje na netu, ali, ako se služite njihovim datebaseom, u periodu početka osamdesetih do sredine devedesetih snimljeno je preko stotinu filmova samo na temu skakutavih vampira/zombija. Ako tome dodamo magične kornjače, majmune čarobnjake, super heroje davždenjake i sl, čini se da je broj beskonačan, mada priča o tajvanskoj fantazi produkciji zahtijeva jednu posebnu temu.

                                                   Strike a posse. Vogue.

Iako je na zapadu bio poznat samo kao Jackiev debeli sidekick, Sammo Hung Kam Bo je sigurno jedan od najznačajnijih i najhiperaktivniji reditelja, glumaca i koreografa hongkonškog akcionog filma. Nakon završene Pekinške opere, koju je pohađao sa Jackiem i Yuen Biaom, vrlo brzo je počeo da radi u filmskoj industriji. Prvi posao dobio je još kao tinejdžer kod legendarnog King Hua kao koreograf u filmu Come Drink With Me (1966). To ga je preporučilo Raymond Chou šefu Golden Harvesta, gdje je Sammo radio koreografije za skoro sve filmove rane faze studija, još od prve produkcije The Angry River (1971), a pojavljivao se i u sporednim ulogama negativaca. Ne postoji reditelj tog perioda sa kojim nije sarađivao, od Lo Weia pa do njegovog mentora Huan Fenga - sa kojim je razvio poseban odnos.

Za Snake In The Eagles Shadov (1978), smatra se da je pokrenuo lavinu kung fu komedija, ali Sammova debitantska režija kung fu-komedija Iron-Fisted Monk (1977), snimljena je godinu dana ranije, u vrijeme kada je Jackie Chan još uvijek odrađivao ugovor kod Lo Weia. Taj film je bio prva Sammova koprodukcija sa Golden Harvestom njegove, tada novoosnovane, kompanije u kojem je igrao prototip klovna kojeg je Jackie proslavio. Scenario za Iron-Fisted Monk je napisao Huan Feng, kasnije producent i drugog ključnog Sammovog filma The Victim (1980). Sammo se krajem sedamdesetih zainteresovao za Wing Chun stil, posebno njegovog najpoznatijeg praktikanta Leung Changa i snimio dva biopica o njegovom životu: Warriors Two (1978) i The Prodigal Son (1981). U The Prodigal Son mladog Leung Changa glumi Yuen Biao, njihova, možda, najbolja saradnja do danas. Nakon godina slapsticka i kung fu komedija tokom osamdesetih, Sammo se 1993. vratio tradicionalnom borilačkom filmu sa Blades Of Fury.

Sammo Hung je vremenom razvio nevjerovatan osjećaj za orkestriranje akcije iza kamere i postao jedan od ključnih koreografa zlatnog doba kung fu filma. Ne treba zaboraviti da je bio kućni koreograf Golden Harvesta od samih početaka i da je radio akciju za bukvalno sve filmove koje je Raymond Chow producirao tokom sedamdesetih. Takođe, njegove atletske sposobnosti su posebna priča; kada bi se našao ispred kamere kretao se na način koji je bio vizuelno impresivan za njegovu kilažu, a da pritom nije zahtijevao pomoć žica. Malo je glumaca u industriji koji su bili fizički spremniji od njega. Iako je konstatno imao nekoliko kilogram više, to mu nikada nije smetalo da bude manje efektan. Posebno je bio talentovan da u akciju ukomponira komične situacije. Način kako je u Spookyju ukočenog vampira pretvorio u kung fu majstora, vizuelno je, gotovo, napadno upečatljiv. Sammo je u filmu sjajno uklopio komediju sa natprirodnim elementima, čuvajući naturalizam akcije (bez žica i trampolina), te je kombinovao sa sasvim dovoljno slapsticka da sve na kraju profunkcioniše na najbolji mogući način.

Lam Ching Ying u sporednoj ulozi igra policijskog istražioca koji ne uspijeva da uhvati Sammu i kada mu je ispred nosa, a ni pod uticajem taoističke varijante vudua. Scena sa neposlušnom odsječenom rukom je identična kao u Evil Dead 2, filma koji je sniman par godina kasnije, tako da nije isključeno da je reditelj Sam Reimi pokrao Sammu. Kad smo kod pozajmljivanja, film otvara muzika iz The Shininga, što dokazuje da su uticaji svakako bili dvosmjerni. Lam Ching Ying se proslavio par godina kasnije u Mr. Vampire serijalu, igrajući taoističkog monaha, koji je producirao upravo Sammo Hung. Lam Ching Ying je, osim dara za komediju, bio sjajan atleta i kao mnogi u industriji, započeo je karijeru kao statista. Bio je dubler čuvenom Mr. Hanu (Shek Kinu) u legedarnoj sobi sa ogledalima U Zmajevom Gnijezdu.

Chung Faat kao dobri taoistički rival sa čudnim brkovima, svakako je simpatičan i pokazuje da ga Sammo nije slučajno angažovao kao komičnog sidekicka u velikom broju svojih filmova (Prodigal Son, Magnificent Butcher). Peter Chan Lung je sjajan u ulozi taoističkog sveštenika. Njegove čaneling seanse, koje ne podrazumijevaju samo duhovnu energiju, izgledaju kao parodija u najboljoj tradiciji tajvanskih fantazi-komedija.

Mi smo žabe vampiriii

Posljednja scena u filmu sa prebijanjem supruge je vrlo neobična čak i za azijske standarde, a posto je i u sljedećim filmovima nastavio praksu neobičnog načina tretiranja pripadnica ljepšeg pola, Sammo je optužen za mizoginiju. Da stvar bude još gora, ova scena nema mnogo veze sa glavnim tokom priče. Zanimljivo da je došao na udar udruženja za zaštitu žena, a ne, recimo, udruženja za zaštitu životinja, iako u filmu vidimo očiglednu dekapitaciju pileta u svrhu borbe protiv vampira. Ubijanje životinja je u to vrijeme, nažalost, bila sasvim uobičajena praksa u hongkonškoj kinematografiji. Šta god da je istina, moram da priznam da sam uživao u tih par sekundi akcije (ne mislim na pile već na suprugu).

Na kraju, ako očekujete pretjerano nasilne i gore scene, u Spooky ih nećete naći, iako ima sasvim dovoljno napetosti. Ono najbolje u filmu, uz velike količine humora je atmosfera koja kao da je pozajmljena iz najboljih dana engleskog Hammera. Enterijeri su u gotskom fazonu i nije nemoguće da je Sammo inspiraciju crpio iz nekih Hammer filmova, ako nista drugo, sigurno je gledao Shaw Brothers - Hammer koprodukciju Legend Of 7 Golden Vampires (1974).

Na stranu naivan zaplet i klišeizirani dijalozi na koje smo navikli, Spooky je ne samo utemeljio podžanr skakutavih vampira sa uvođenjem elemenata folklora u horor priču već je sjajnim blendom žanrova postavio temelj za horor-komedije koje niko, osim, možda, Mr. Vampire serijala, nije uspio da nadmaši u godinama koje su dolazile.


1 comment:

  1. Pozdrav, da nemas mozda invite za Asia Torrents ili neki drugi private tracker gde mogu da se skinu Sammo Hung filmovi iz osamdesetih? Svuda nalazim samo neke verzije sa one-voice sinhronizacijom na ruski. Hvala unapred!

    ReplyDelete