The Magnificent Bodyguards (1977)

 

Fei du juan yun shan

Režija: Lo Wei

Koreografija: Jackie Chan

Uloge: Jackie Chan, James Tien, Bruce Leung Siu Lung

Obično se smatra da prvi dio Jackieve karijere (period od početka saradnje sa Lo Weiem do iznajmljivanja za Seasonal Films) ne vrijedi mnogo, te da je bitan samo utoliko što je za to vrijeme Jackie Chan izučio koreografski zanat i pronašao sebe u chopsocky komediji. U Jackievom opusu pod Weiem bilo je zaista svega i svačega: od negledljivih Killer Meteors i A New Fist of Fury, prosječnih To Kill With Intrigue i Shaolin Wooden Men, do sasvim solidnih Dragon Fist i Spiritual Kung Fu, u kojem Jackie na sebi svojstven način glumi istjerivača duhova. Svi ti naslovi su ipak dosta ispod nivoa filmova koje će Jackie kasnije raditi. U svemu tome, The Magnificent Bodyguards spada među kvalitetnija ostvarenja, kako na planu akcije tako i produkcije koja je iznad Weievih niskobudžetnih filmova tog perioda.

Brat princeze Lam Nan (Wong Ping) je smrtno bolestan i jedina nada za njegov spas je lijek koji se nalazi sa druge strane Olujnih Planina (Stormy Mountains), koje su krcate kriminalcima raznih fela. Ona odlučuje da organizuje ekspediciju da bi došla do lijeka te angažuje čuvenog borca Ting Chunga (Jackie Chan) kao pratnju. Ting preko kung fu turnira testira razne borce kako bi izabrao najboljeg kojeg će povesti sa sobom na put. Odlučuje se za gluvog kožara Changa (Bruce Leung), koji baš i nije neki borac, ali je vrlo snalažljiv. U međuvremenu im se pridružuje i Tsang (James Tien), majstor za mačeva i razne vrste noževa, čije namjere nisu najjasnije. Na putu, opasnost vreba sa svih strana od raznih razbojnika, lažnih monaha, otpadnika koji izgledaju kao indijansko pleme, a pojavljuje se i lik sa šest prstiju. Kada zanoće u pustom hramu, on se pretvara u ukleto mjesto kao iz Hammerovih filmova sa gomilom zamki i zlokobnih zvukova. Kočija u kojoj se, navodno, nalazi Lam je prekrivena plaštom, ali nikome nije dozvoljeno da pogleda unutra i da se uvjeri ko ili šta se zaista nalazi u njoj. Kako vrijeme prolazi Ting shvata da su stvari mnogo komplikovanije nego što izgledaju i da je pravi razlog putešestvija sasvim druge prirode.

Kombinacija komedije, misterije i detektivskog zapleta, uz vrlo dobru koreografiju Jackie Chana, svakako je trebala da bude garancija za kvalitetan film. Međutim, u rukama Lo Weia, koji je vremenom sa sve manje entuzijazma radio svoje filmove, nije bilo tako. U filmu zaista postoji dosta zanimljivih detalja, ali kada su likovi u pitanju, kao i dio zapleta vezan za misteriju, prilično škripi. Likovi se neobjašnjivo pojavljuju i nestaju, o glavnim protagonistima i njihovim motivima saznajemo vrlo malo, njihovi postupci tokom filma su prilično nejasni i do kraja ostajete pod utiskom da nešto nedostaje. Razlog zašto su Shaw Brothersovi špijunski trileri bili toliko dominantni u odnosu na konkurenciju je što je Ni Kuang pisao kvalitetne detektivske priče, a Chang Cheh znao da održi tenziju do kraja, te nam ponudi neke zaista neočekivane plot twistove. U ovom slučaju pokušaj nečeg sličnog ne funkcioniše, a iznenađenje sa samo jednom nepoznatom na kraju je naivno.

Wei nije bio loš reditelj (sigurno nije slučajno bio pod ugovorom u Shaw Brothersu) ali očigledno da je u drugom dijelu karijere izgubio ambiciju da radi bilo šta ozbiljno. Njegova ideja sa Lo Wei Motion Picture Co. bila je štancanje filmova koji će da kopiraju postojeći trend, a da za tu raboru potroši što manje novaca i vremena. Najveća žrtva takvog načina rada bio je mladi Jackie, koji je tokom rada sa Weiem morao da istrpi svakakve improvizacije. Ipak, treba pohvaliti očigledan trud da u tehničkom smislu ovim filmom ponudi nešto više, naravno u okviru Weievih mogućnosti. Tu, prije svega, mislim na 3D tehniku u kojoj je sniman film. The Magnificent Bodyguards je reklamiran kao prvi 3D kung fu film u istoriji (in you face Tsui Hark), mada je iste godine snimljen još jedan takav Dynasty, sa Dorianom Tanom u glavnoj ulozi. Međutim, ovaj film je snimljen nešto ranije, Lo Wei ga je nakon serije bioskopskih flopova sa Jackiem držao u bunkeru skoro godinu dana, smatrajući kako ga neće moći unovčiti, pa se sa sigurnošću može reći da je The Magnificent Bodyguards zaista bio prvi kung fu film u 3D. Pošto se radilo o pionirskom pokušaju, neki djelovi filma snimani u 3D izgledali su naivno. Wei je previše insistirao na naglim zumovima i krupnim planovima, što je u kombinaciji sa Jackievom akcijom djelovalo prilično konfuzno. Trampoline su neizbježne u ovakvim filmovima, tako je bilo i u ovom slučaju, mada Jackie nije pretjerivao i uglavnom je akciju orkestrirao na zemlji i bez pomoći žica. Jackieu kao glavnom koreografu vjerovatno je bilo neobično da umjesto u statiste udarce non-stop šalje kamermanima. Razlog za to je naravno 3D, koji se svodio na svako malo vitlanje oružja prema kamerama, što je kvarilo, inače, dobru koreografiju prepunu slapstick elemenata. Slapstick segmente je, takođe, koreografisao Jackie i čini se da je zaista uživao u njima. Npr. u situacijama kada se tuče zapaljenim šakama ili žonglira ogromno kamenje sa prepoznatljivim zbunjenim izrazom lica, nazire se njegov komičarski potencijal koji će u sljedećim filmovima samo da nadograđuje. Još jedan problem kada je akcija u pitanju je bio nedostatak dostojnog rivala Jackie Chanu. Jackie se već na sredini filma obračunao sa najopasnijim banditima i do kraja ostaje duel protiv više nego skromnog antagoniste. 

Za tuču sa zapaljenim šakama bio je zadužen Mars (Cheung Wing Fat), Jackiev dugogodišnji dubler i jedan od njegovih najboljih prijatelja još od dana Kineske opere. Iako se smatra da je kompletnu akciju radio sam, Jackie je za manje zahtjevne vratolomije koristio dublere, dok je one najteže inistirao da izvodi sam i obavezno ih prikazivao na odjavnim špicama svojih filmova.

The Magnificent Bodyguards je snimljen u period dok su Jackie Chan i Lo Wei još uvijek bili u podnošljivim odnosima. Između njih dvojice su uvijek sijevale varnice, ali Weiev autoritet (režirao prva dva Bruceova filma) i iskustvo mu je omogućavalo da koliko-toliko drži stvari pod kontrolom. Njihov sukob, osim što je bio kreativne prirode – Jackie je više naginjao komediji dok je Wei u njemu vidio novog Bruce Leeja, bio je i finansijski, jer je Wei preko suludog ugovora držao Jackiea u nekoj vrsti polurobovlasničkog odnosa. Jackie Chan je u roku od dvije godine za Waia snimio čak devet filmova, koji su svi redom prošli prilično nezapaženo. U tom periodu (1976-78.), Lau Kar Leung je bio na kreativnom i komercijalnom vrhuncu sa Challenge of the Masters i The 36th Chamber of Shaolin, Chang Cheh je radio svoj Šaolinski krug, dok je Ng See Yuen snimio vrlo uspješni The Secret Rivals te otvorio prostor gomili nezavisnih filmova, tako da je u hiperprodukciji kung fu naslova bilo vrlo malo prostora za Jackieve filmove.

A New Fist of Fury (1976) je bila prva zajednička saradnja Weia i Jackiea i pokušaj Weia da Jackiea proda kao novog Bruce Leeja, dok je njihov sljedeći film Shaolin Wooden Men (1976), bio zapravo kopija šaolinskih SB filmova. Oba su prošla loše na blagajnama, pa je Wei odlučio da Jackiea isproba kao antagonistu (njegova jedina uloga negativca u karijeri) nasuprot Jimmy Wang Yua u adaptaciji Ku Longove novele The Killer Metteors (1977). Ispostavilo se da to nije bio najsrećniji izbor, jer se Jimmyjeva zvijezda već polako gasila, a Jackie kao negativac nije bio naročito ubjedljiv. Film je prošao nezapaženo, kao i sljedeći Kill with Intrigue (1977), takođe baziran na Ku Longovoj noveli sniman u Južnoj Koreji. Wei se već tada ozbiljno zabrinuo za svoju investiciju. Bio je uvjeren da razlog bioskopskih flopova nisu siromašna produkcija, loša režija ili krađa tuđih ideja, već da nešto nije bilo u redu sa Jackievom facom, te ga poslao na operaciju kapaka i zuba (vjerovatno najbolji potez koju je napravio za Jackievu karijeru) u cilju pravljenja novog i poboljšanog Jackiea. 

                                                    

Prije operacije (Shaolin Wooden Men)

Operacija nije mnogo pomogla jer je i sljedeći film iz korejske faze, Snake-Crane Art of Shaolin (1977), bio prilično razočaravajući, mada prvi u kojem je Jackie pokazao malo svog komičarskog umijeća. Nakon još jednog promašaja, Wei je počeo da gubi nadu da se od Jackiea može bilo šta napravi. Za sljedeći film, Half a Loaf of Kung Fu (1978), pustio je Jackiea da sam radi koreografiju kao i dobar dio scenarija. Film je ispao daleko od sjajnog, zaplet je izgledao kao zbir slučajnih događaja, međutim, u njemu je Jackie po prvi put ubacio neke komične elemente u svoju akciju po kojima će kasnije postati prepoznatljiv (kombinacija kung fua i slapsticka, korišćenje raznih neobičnih predmeta u funkciji akcije i sl.). Sljedeći filmovi koji su snimljeni u tom periodu: The Magnificent Bodyguards, Spiritual Kung Fu i Dragon Fist su pušteni u bioskope tek nakon Jackievog uspjeha sa Seasonal Films Ng See Yuena. Spiritual Kung Fu (1978), rađen je po uzoru na Lau Kar Leungov Spiritual Boxer i spada među bolje Jackieve filmove tog perioda, dok je u Dragon Fist (1978), bez komičnih elemenata sa Jackiem kao osvetnikom svoje porodice, bio zapravo drugi pokušaj Weia da ga proda kao novog Bruce Leeja. Svi ovi filmovi su bili bolji od prethodnih iz prostog razloga jer je Jackie bio zadužen za koreografiju. 

Nakon operacije (The Young Master)

Wei nije više imao ideju kako da iskoristi Jackia, a nije bio ni previše zainteresovan za režiju – vrijeme na setovima je uglavnom provodio prateći konjske trke – tako da je pred sam kraj saradnje Jackieu prepuštao sve veću kontrolu nad filmovima, da bi mu na kraju dozvolio i da režira. To je rezultiralo sa The Fearless Hyena, vjerovatno najboljim Jackievim filmom u Lo Weievoj produkciji.

U međuvremenu je Lo Wei odlučio da povrati bar malo uloženog novca i Jackiea iznajmi rivalskoj kompaniji Seasonal Films Ng See Yuena, u to vrijeme najjačeg nezavisnog producenta kung fu filmova. Seasonals Films su iskoristili Jackiea na najbolji mogući način; za reditelja su angažovali još jednog debitanata koji se odazivao na ime Yuen Woo Ping, iz Koreje su, za ulogu antagoniste, doveli tada malo poznatog Hwanga Jang Leeja i kockice su se potpuno složile. Originalno, glavna uloga u filmu je trebala da pripadne neharizmatičnom debeljuci Cliff Loku, ipak na insistiranje Woo Pinga koji je Jackiea poznavao od ranije, Ng je dao šansu Chanu. Snake In The Eagle’s Shadow i Drunken Master su, ako ne najbolja – kada je koreografija u pitanju sigurno jesu, onda sigurno dva najpoznatija filma iz prve faze Jackieve karijere. Nakon neočekivanog uspjeha Jackevih filmova u režiji Yuen Woo Pinga, njegova popularnost je naglo porasla i Golden Harvest mu je ponudio ugovor. Međutim, nije sve išlo lako, jer je Lo Wei, pošto je nanjušio priliku da još malo zaradi na Jackieu, počeo da kuca na vrata podsjećajući ga da je samo iznajmljen te da je još pod njegovim ugovorom. Pošto je Jackie odbio bilo kakvu saradnju, Wei je pokušao na sve načine da ga zadrži, čak je išao tako daleko da je navodno poslao triade na sirotog Jackiea. Jackie nije imao izbora, morao je da se vrati i ne svojom voljom za Weia počne produkciju nastavka The Fearless Hyene. Nakon izvjesnog vremena iz gungule ga je izvadio Jimmy Wang Yu, koji je opet navodno imao dobre veze sa triadama. Jackie će se par godina kasnije Jimmyju odužiti snimajući za džabe grozomorni Island of Fire, film koji bi vjerovatno želio da zaboravi. S obzirom koliko je udaraca dobio u glavu tokom karijere, vjerovatno i jeste. Uspomena na te dane je, nikad završeni, The Fearless Hyena 2, kojeg je Lo Wei kasnije skrpio u cjelovečernji film.

U The Magnificent Bodyguard se uz Jackiea pojavljuju još dvije zvijezde kung fu filma sa kraja sedamdesetih, Bruce Leung i James Tien.

Bruce Leung, još jedan od izdanaka Ng See Yuena, kung fu je učio od ujaka, čuvenog Leung Siu Chunga. Iako je bio prilično nizak čak i za kineske standarde i sa par kila više poput Sammo Hunga, sve je nadoknađivao izuzetnom brzinom i eksplozivnošću. Pridružio se SB sredinim šezdesetih kao šesnaestogodišnjak postavši najmlađi statista u produkciji. Kasnije je radio i za Golden Harvest na filmovima kao što su bili The Angry River i The Invincible Eight, ali ni tu se nije dugo zadržao. Tek nakon što ga je Ng See Yuen (koji je izgleda uvijek znao da se nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu) primijetio u nekoj uličnoj tuči i ponudio mu ugovor, Bruce počinje da gradi ozbiljnu karijeru kroz nezavisne produkcije. Prvu veću ulogu dobio je u filmu Call Me Dragon (1973), gdje mu je partner bio Japanac na privremenom radu u Hong Kongu Yasuaki Kurata. Film je bio toliko uspješan da je sledeće godine snimljen i nastavak Little Godfather from Hong Kong (1974). NG je u međuvremenu pokušao da ga gurne u Bruceploitatione, promijenio mu je ime u Bruce (do tada je koristio vesternizovano David), ali se na, već prezasićenom, tržištu nije proslavio u toj ulozi. Ipak, ostaće upamćen njegov Bruce Lives Again, ne po naročitom kvalitetu filma već količini bizarnosti koji nadmašuju sve Brucepolitatione tog vremena. Bruce Leung je u nastavku karijere snimio priličan broj kung fu filmova i stekao ugled jednog od boljih udarača u industriji. Međutim, nije se proslavio sve dok ga Stephen Chow nije izvukao iz naftalina i angažovao u hit komediji Kung Fu Hustle.                                               

 

James Tien u 3D 

James Tien je bio redovan u svim Lo Weievim filmovima još od Shaw Brothersa, preko The Big Boos i Fist of Fury ere – svi koji su bar jednom pogledali neki od Bruce Leevih filmova će se sjetiti njegovog lika – sve do Jackievih filmova. Tien nije bio majstor borilačkih vještina, ali mu je urođena harizma i, prije svega, srećna okolnost što je bio u vrlo dobrim odnosima sa Weiem, omogućila da snimi priličan broj filmova sa dvije najveće zvijezde kung fu filma Bruce Leejem i Jackie Chanom. Počeo je u Fu Sheng operi u klasi zajedno sa Robertom Taiem, Angelom Mao i Philipom Kwokom, da bi se kasnih šezdesetih pridružio Shaw Brothersu. Njegov prvi film za produkciju je bio Raw Courage, upravo u režiji  Lo Weia, koji ga je, nakon što je koju godinu kasnije napustio SB, angažovao u filmovima The Big Boss i Fist of Fury. Bruce Lee je namjeravao da mu ponudi značajnu ulogu u nikada završanom projektu The Game of Death, ali nakon Bruceove smrti u dosnimljenoj verziji pojavljuje se svega u par kadrova. U Lo Weievim filmovima sa Jackiem igrao je isključivo negativce, i zapravo uloga u The Magnificent Bodyguards je jedina u kojem ga gledamo u malo drugačijem izdanju. Poznanstvo sa Jackiem mu je kasnije obezbijedilo saradnju i sa Jackievim prijateljem Sammo Hungom, kod koga je igrao u The Prodigal Son (1982), Millionaire's Express (1986) i Eastern Condors (1986).

Oni koji nikada nisu gledali ovakve filmove biće iznenađen kada na početku The Magnificent Bodyguardsa čuju muziku iz Star Warsa. Postoji nekoliko kung fu filmova koji koriste Star Wars muzičku temu, o jednom sam već pisao, drugi je Snake In The Eagle's Shadow, vrlo moguće na prijedlog Jackiea, a skor može da se čuje i u My Life's On The Line, manje poznatom filmu Leung Kar Yana iz 1978. godine.

Eastern Heroes DVD izdanje koje ja imam je dabovano i editovano da bi se izbacila pomenuta muzička tema. Ona ipak postoji u svi drugim legalnim i piratskim izdanjima, pa i u našoj VHS verziji sa kraja osamdesetih prevedenoj kao Veličanstvena Telesna Straža. 

The Magnificent Bodyguards je, svakako, bio jedan od kvalitetnijih Jackievih filmova iz vremena saradnje sa Lo Weiem, ali ostaje utisak da je na kraju mogao ispasti mnogo bolji. Šteta je što ga nije režirao neki nezavisni reditelj poput Joseph Kuoa ili barem Lee Tso Nama, koji bi uz zanimljivu premisu sigurno napravili kvalitetniji film. Nažalost, režije se prihvatio nezainteresovani Lo Wei, i film je uz solidnu akciju i par zanimljivih slapstick detalja ostao samo fusnota Jackie Chanove karijere.