Odd Couple (1979)

Bo ming chan dao duo ming qiang

Režija: Lau Kar Wing

Koreografija: Sammo Hung

Uloge: Sammo Hung, Lau Kar Wing, Leung Kar Yan

Odd Couple je još jedna u nizu Sammo Hungovih kung fu komedija, ovaj put u saradnji sa Lau Kar Wingom, što se pozitivno odrazilo na kvalitet akcione koreografije.

Kralj sablje (Sammo Hung) i kralj koplja (Lau Kar Wing) su stari rivali koji organizuju duel svakih deset godina kako bi otkrili čija je tehnika bolja. Lau Kar Wing je majstor Cianga (koplja), dok je Sammo majstor Daoa (sablje). Pošto dueli redovno završavaju neriješeno, odlučuju da svoje znanje prenesu na učenike koji bi nastavili njihovu tradiciju.  

 

Stari Lau Kar Wing počinje da trenira vještinama koplja mladog Ah Yoa (Sammo Hung), koji radi kao skeledžija, a stari Sammo zapali kuću mladog Winga (Lau Kar Wing), kako bi ga ubijedio da postane njegov učenik. Promjena uloga im je omogućila da demonstriraju svoje vještine sa oba oružja. Takođe, otvorila je mogućnost za mnoge komične situacije, kao i demonstraciju atletskih sposobnosti kroz scene treninga.Vrlo brzo počinju rigorozni treninzi sa sporadičnim momentima slapstick komedije u Sammovom stilu, ali ona ne kvari ukupan utisak filma. Naravno, za one koji ne vole ovu vrstu komedije ti segmenti su nepotrebni, mada je Sammo jedan od rijetkih kod kojeg za mnoge neduhoviti kineski slapstick i fizička komedija zaista funkcionišu. Najbolji primjer za to je Encounter of the Spooky Kind, koji je sjajno kombinovao komediju, horor i kung fu i praktično otvorio prostor gomili sličnih filmova. 

Nakon dugih i napornih treninga mladi učenici su spremni za duel, ali usred prve borbe bivaju kidnapovani od strane Hsiao Pa Tiena (Leung Kar Yan), koji ima nerasčišćene račune sa obojicom majstora. Hsiao Pa Tiena želi da im se na sve načine osveti, pa preko učenika pokušava da ih namami u zamku. Sticajem novih okolnosti učitelji će morati da stave svoje razlike na stranu i udruže se kako bi spasili učenike i obračunali se sa lošim momcima, ali do duela će ipak doći. 

 Leung Kar Yan

Leung Kar Yan je bio izuzetno talentovan borac, iako je prošao samo bazični trening u Shaw Brothersu i nije imao formalnu obuku iz borilačkih vještina. On u filmu vrlo spretno koristi Gun (motku) i Ji (motku sa sječivom), i uopšte ne izgleda inferiorno u odnosu na Samma i Kar Winga. Lau Kar Wing i Sammo su fenomenalni u akciji sa kopljem i sabljom i obrnuto. U filmu postoji sasvim dovoljno akrobacija, ali većina borbi je vezana za korišćenje oružja, primarno tehnike koplja i sablje. Borbe su vrlo realne, nema žica, trampolina, niti brze montaže kako bi akcija izgledala upečatljivije. Sve što vidite na ekranu je njihova vještina. 

Odd Couple je film koji na najbolji način demonstrira tehnike sablje i koplja, kao i motke, uopšte oružja u borilačkim filmovima. Kvalitetni kung fu filmovi ovoga tipa sa demonstracijom oružja mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Uz Odd Couple, tu sigurno spada Legendary Weapons of China, Lau Kar Wingovog brata Lau Kar Leunga, i nekoliko Shaw Brothers naslova koje je koreografisao Tong Gai – majstor za kreativno korišćenje oružja. Ipak, većina oružja koja je on osmišljavao su pravljena za potrebe tih filmova, u Odd Couple imamo isključivo autentična oružja.

Ciang (koplje) i Dao (sablja), zajedno sa Jianom (mačem)  i Gunom (motkom), spadaju u četiri najvažnija oružja u kineskoj tradiciji, takođe oružja koja su se najčešće koristila u wuxia i kung fu filmovima.

Dao je kineska sablja sa zakrivljenom oštricom koja je jednostrana  i pričvrščena za balčak. Postoji nekoliko vrsta Daoa: klasični Dao je kratki jednostrani mač, Shuangdao, ima dvostranu zakrivljenu oštricu, te Dadao, koji kao i klasični Dao ima jednostranu oštricu ali je veći i spada u duga oružja. Dao, kao i Jian, vrlo je često oružje izbora u wuxia univerzumu.

Ciang je hladno oružje na motki koje se sastoji od metalnog dijela (vrha) i drvene motke dužine od jednog metra. Ciang se razvio iz tradicionalnog kineskog koplja Maoa, koje je dugačko dva metra te teže za korišćenje od ostalih oružja. Postojalo je nekoliko različitih formi Cianga: Ciciang  za konjicu, Changciang za pješadiju i Baiganciang za Imperialnu gardu. Ciang je bilo omiljeno oružje čuvenog kineskog heroja iz perioda Tri Kraljevstva Cao Caoa, koji prema legendi koristeći ga nikada nije bio poražen. 

Gun, tradicionalni kineski štap, najčešće korišćeno dugo oružje poznato je i kao “praotac svih oružja”. Baza Guna je nešto deblja od vrha, a veličina nije prelazila visinu borca. Osim standardnog Guna, postoje two section i three section staff varijante povezane lancima. Pravili su se od drveta koje je moralo biti izdržljivo a u isto vrijeme fleksibilno i lagano (bambus), kao i od metalnih dijelova.

Ji je još jedno tradicionalno hladno oružje na motki koga u filmu koristi Laung Kar Yan. Osnova Jia je sječivo različitog oblika koje se nalazilo na vrhu, pričvršćeno na koplje dužine do 2 metra. Zbog veličine Ji je bio rezervisan samo za najjače borce, mada su se proizvodile manje varijente, kao i u paru. Ji je teško oružje za izradu pa je pravljeno isključivo za Imperijalnu gardu ili straže u palatama i u ceremonijalnim prilikama. 

Originalni naziv Odd Couplea Shaolin Sabre vs Wu Tang Spare, naglašava podjelu na šaolinski i Wu Tang stil, čija razlika je centralni motiv mnogih kung fu filmova. Prvi hongkonški filmovi koji su prikazivali borbe sjevernjačkim tehnikama koplja, sablje i motke, te drugih borilačkih vještina jedinstvenih na jugu kao što su npr. tehnike Tigra i Čaplje, za koje je bilo potrebno posebno umijeće, bili su serijal filmova Wong Fei Hunga iz pedesetih, koje je koreografisao Lau Kar Wingov otac, čuveni Lau Tsam.

U Hong Kongu pedesetih i šezdesetih, uz profesionalne filmske glumce, u filmovima su se pojavljivali i glumci iz operskih škola, koji su, u većini slučajeva, služili za simuliranje borbi, akrobatske skokove, te kao statisti za odmjenjivanje glumaca u opasnim scenama. Oni su zapravo bili prvi kaskaderi u industriji. Kasnije će neki od njih postati poznati kung fu glumci, koreografi i reditelji. Opera je tradicionalno postala mjesto iz koga su se regrutovali najtalentovaniji izdanci tamošnje filmske industrije.

Pošto je većina operskih trupa dolazila sa sjevera, oni su izvodili sjevernjačke borilačke vještine sa naglaskom na skokovima i akrobaciji. U tim filmovima, akrobacije su izvodili majstori kao što je bio Yuan Xiaotian, mada, bilo je i predstavnika južnih stilova kao npr., već pomenuti, Lau Tsam. On je koreografisao veliki broj filmova, što je dalo šansu tada mladom Lau Kar Wingu da se pojavi u nekima od njih kao statista. Koreografi su kombinovali operske tehnike sjevernih škola (bei pai) sa kung fu tehnikama južnih škola (nan pai), stvarajući svojevrstan hibrid borilačkih vještina, što je ostala karakteristika borilačkih filmova do dan danas. Lau Tsam je u većini slučajeva radio koreografije tehnikama južnih škola, mada je bilo i sjevernih zbog njihove hibridne prirode. Uz južnjačku koreografiju, naglasak je bio i na posebnoj kantonskoj kulturi (npr. kantonski festivali, igra sa lavovima i sl). Kada je prešao u Shaw Brothers, Lau Kar Wing je imao više nego solidnu osnovu za dalji napredak.

Mnogi od reditelja i koreografa koji su napravili karijeru u Shaw Brothersu su izašli iz šinjela Chang Cheha, kod koga su počinjali kao koreografi i asistenti. Jedan od njih je i Lau Kar Wingu, koji je po dolasku u SB prošao put od statiste, kaskadera, glumca, do koreografa. Nakon što je kod Chang Cheha izučio zanat, radio je na velikom broju ključnih filmova SB studija toga vremena.  

Lau Kar Wing

Lau Kar Wingu je u pravom smislu riječi bio kombinacija istinskog majstora borilačkih vještina i stručnjaka za akcionu koreografiju na filmu. Poznat kao ekspert za tradicionalne šaolinske tehnike, koje je na njegovog oca Lau Tsama prenio Butcher Wing –  učenik legendarnog Wong Fei Hunga, vremenom je postao jedno od najpoznatijih imena akcione koreografije u industriji. Njegovi filmovi su bili puni referenci na Šaolin i Wu Tang tradicije, posebno na šaoliske tehnike borbi. Zajedno sa svojim bratom, rediteljem Lau Kar Leungom, koreografisao je seriju filmova zbirnog naziva “Šaolinski krug” u kojim Lau Kar Leung kombinuje istoriju i mitologiju Šaolina, mitske i stvarne heroje, te opisuje načine nastanka brojnih borbenih tehnika. Svi filmovi su bili začinjeni njihovim prepoznatljivim realnim kung fuom, uvijek pažljivo koreografisani u skladu sa tradicionalnim borbenim stilovima. Ovdje treba naglasiti da je filmove “Šaolinskog kruga” režirao Chang Cheh (Men From the Monastery, Heroes Two...), dok je Lau Kar Wing zajedno sa bratom bio akcioni koreograf. Neki od njegovih ključnih filmova tog perioda su bili: The Heroic Ones (1970), Boxer from Shantung (1972), King Boxer (1972), Five Shaolin Masters (1974), All Men Are Brothers (1975). Nakon što je napustio Shaw Brothers, prešao je na Tajvan, gdje je nastavio da radi koreografije i počeo da režira svoje filmove.

U svim ovim filmovima, Lau Kar Wing je ubacivao stvarne borilačke forme, tehnike i pokrete uz elegantne koreografije, koje su postale njegov zaštitni znak. Povezujući tradicionalne borilačke vještine južnog Šaolina sa pažljivo osmišljenim koreografijama, Lau Kar Wing je napravio spoj koji je izgledao više nego autentično. Naravno, to nikada nisu bile “prave” tehnike, ali su svakako bile najbliže onome što su tradicionalne borilačke vještine na velikom platnu. U tome je bila ključna privlačnost njegovih filmova. Osim toga, u drugom dijelu svoje karijere uspješno je kombinovao kung fu i slapstick, uostalom, kao i Sammo Hung, tako da je njihova saradnja na Odd Couple i kasnijie bila sasvim logična. U tom periodu Lau Kar Wing je režirao još nekoliko komedija (He Has Nothing But Kung Fu, Dirty Kung Fu, Fists and Guts), ali Odd Couple je sigurno ostao njegov najupečatljiviji film.

                                                          

Sammo Hung je zahvaljujući svom bekgraundu u Kineskoj operi uspješno koristio akrobatiku sa novim pristupom u akcionim koreografijama kombinujući je sa slapstickom, kao i tradicionalnim elementima iz kineskog folklora u svojim horor-komedijama po kojima je postao prepoznatljiv. To se posebno odnosi na filmove Knockabout (1979), Encounter of the Spooky Kind (1980), The Dead and the Deadly (1982), gdje je njegov komičarski dar došao do izražaja. Sammo se jednako dobro snalazio i na polju realnog kung fua, npr. u filmu The Prodigal Son (1981), koji se i danas smatra jednim od najboljih demonstracija Wing Chun škole kung fua. Za Samma se može reći da je bio jedna od ključnih ličnosti za razvoj akcione kinematografije u svim njenim fazama. Počeo je da radi kao koreograf još krajem šezdesetih, u vrijeme procvata nove škole wuxia, zatim kao glumac i koreograf ključnih filmova King Hua: A Touch of Zen, The Fate of Lee Khan i The Valiant Ones. Nakon osnivanja Golden Harvesta, Raymond Chow ga je imenovao za prvog kućnog koreografa, a pojavom najvećih zvijezda studija u liku Jackie Chana i Yuen Woo Pinga, pridružio im se kao stalni saradnik. Preko Tsui Harka i nešto kasnije, Wong Kar Waia u Ashes of Time, postao je dio novog talasa wuxia filma. Osim što je bio pionir u miješanju žanrova, ne treba zaboraviti da je bio glavni producent serije horor-komedija Mr. Vampire, vjerovatno najpopularnijeg filmskog serijala osamdesetih u Hong Kongu. 

Odd Couple je snimljen u najproduktivnijem periodu Sammove karijere kada je izbacivao jedan za drugim popularne naslove poput Iron-Fisted Monk, The Magnificent Butcher, The Victim, Prodigal Son... Osim kombinacije sjevernih i južnih vještina, Odd Couple je zbir Shaw Brothers i Golden Harvest talenta, jer je Lau Kar Wing najduži period karijere proveo u Shaw Brothersu, dok je Sammo godinama bio zaštitno lice Golden Harvesta. Zajedničku saradnju su započeli nakon što je Lau Kar Wing glumio u Warriors Two i Knockaboutu, jako uspješnim Golden Harvest produkcijama koje je režirao Sammo Hung. Njih dvojica su zajedno sa Karl Makom krajem sedamdesetih osnovali producentsku kuću Gar Bo Productions, iz koje je, uz Odd Couple, izašao i Dirty Tiger, Crazy Frog, još jedna komedija u kojoj se ponovo zajedno pojavljuju. Tokom osamdesetih nastaviće saradnju u mnogim Jackievim i Sammovim filmovima u kojima će se Kar Wing pojavljivati kao koreograf  i u sporednim ulogama. Njihova posljednja saradnja ispred kamera je u filmu Choy Lee Fut (2011) u kojem Sammo igra jednu od glavnih uloga, dok se Lau Kar Wing pojavljuje u kratkoj kameo epizodi.

Uz Odd Couple će uživati ljubitelji borbe oružjem, kao i ljubitelji tradicionalnih kung fu filmova i uopšte kung fu komedija. Ovaj film je za Samma bio početak serijala uloga u fantastičnim komedijama i parodijama koje je obožavao da radi. Ipak, kada je akcija u pitanju, nijedna od njih nije blizu kreativnosti Odd Couplea. Sammo Hung i Lau Kar Wing su u kreativnom i fizičkom smislu bili na vrhuncu svojih karijera i ovakvo izdanje više nikada nisu ponovili.

The Magic Blade (1976)

Tien ya ming yue dao

Režija: Yuen Chor

Koreografija: Tong Gai

Uloge: Ti Lung, Lo Lieh, Ching Li

Sredinom sedamdesetih, Shaw Brothers je počeo produkciju serije filmova baziranih na wuxia novelama Ku Longa koje je uglavnom režirao Yuen Chor. Ovi filmovi su publici ponudili svjež i zanimljiv pristup mačevanju i wuxia temama u post Bruce Leejevoj eri kada je u borilačkom filmu dominirala čista kung fu akcija. U periodu između 1976. do 1980. snimljeno je oko šesnaest filmova prema Longovim novelama, uz napomenu da ovaj broj ne uključuje filmove koji su snimani izvan Shaw Brothers studija kao nezavisne produkcije.

Yuen Chor se pridružio Shaw Brothersima 1971., nakon kratke saradnje sa rivalskim Cathay Studiom, gdje je režirao jedan od njihovih komercijalno najuspješnijih produkcija Cold Blade, sa tada najvećom zvijezdom Cathay studija Melindom Chen u glavnoj ulozi. U filmu Melinda Chen glumi tatarsku princezu lojalnu Yuan dinastiji, koja se prerušava u kinesku heroinu kako bi došla do mape koja sadrži vojne tajne druge strane. Mapa je prepolovljena i u posjedu dva mačevaoca sa zadatkom da je sačuvaju (zvuči poznato). Prvi Chorov film za novi studio je bio, ne toliko zapaženi, Duel for Gold (1971), međutim, već svojim sljedećim projektom Intimate Confessions of a Chinese Courtesan (1972), ozbiljno će skrenuti pažnju na sebe. Radilo se o ljubavnom trileru koji govori o djevojci koja, nakon što je oteta i odvedena u bordel, uspijeva da pobjegne i organizuje osvetu protiv svojih otmičara.

Ovaj film je tematski bio daleko od wuxia akcija po kojima će Chor postati poznat, ali stilski i vizuelno postavio je standard za njegove naredne filmove. Takođe, u filmu su postojali elementi detektivskog zapleta koji su postali ključni dio svih Chorovih wuxia filmova. Killer Clans (1976), bio je prvi film sniman prema noveli Ku Longa, nakon kojeg slijedi The Magic Blade, vjerovatno jedna od najboljih saradnji sa Ti Lungom koji će postati zaštitno lice Chorovih filmova. Ti Lung se kao protagonista pojavio u većini njegovih filmova od kojih su se izdvajali: The Jade Tiger, Clans of Intrigue, The Sentimental Swordsman i Swordsman and Enchantress. The Magic Blade je u startu bio zamišljen kao početak filmske trilogije. Ti Lungov lik iz The Magic Bladea Fu Hung Hsueh, kratko se pojavljuje u  filmu Death Duel iz 1977. godine u kojem glavnu ulogu igra Derek Yee, inače mlađi brat Davida Chianga. U Death Duelu glumi i Lo Lieh, doduše, kao ubica Hang Tan, lik kojeg je tumačio i u Killer Clans. Ovo samo dokazuje koliko je Jianghu univerzum iz novela Ku Longa povezan. Iste godine je snimljen, uslovno rečeno, treći nastavak Pursuit of Vengeance, gdje Ti Lung reprizira istu ulogu.

Ti Lung igra Fu Hung Hsueha, mačevaoca plaćenika koji nosi pončo kao u westernima i posebno izrađen mač sa mehanizmom, do tada neviđenim u ovoj vrsti filmova. Na početku filma prihvata izazov i izlazi na duel Yen Nan Feiu (Lo Lieh), ali tokom duela misteriozni Gospodar Yu pokuša da ih ubije, te se oni udružuju kako bi otkrili ko im radi o glavi. Namjera Yua je da se dokopa čuvenog oružja Peacock strelice, preko kojih bi zavladao Jianghuom i da likvidira sve borce koji bi mogli da dođu u njihov posjed. 

 Yen Nan Fei vs. Fu Hung Hsue

Yen uspijeva da ubjedi Fua da zajedno krenu u Peacock Mansion gdje se nalaze strelice, te pokušaju da ih se domognu prije Yua, što neće biti jednostavno jer je oružje jako dobro čuvano. Strelice su toliko moćne da svako ko dođe na 50 koraka od njih može biti ubijen. Situaciju dodatno komplikuje činjenica da je Yu poslao petoricu ubica na njih, od kojih je svaki sljedeći bolji borac od prethodnog. Ipak, oni stižu u dvorac gdje vlasnik oružja, Fu Chiu (Ching Miao), prije nego što je ubijen od strane Yuovih plaćenika povjerava strelice Fuu na čuvanje, i od tog trenutka za njega počinju problemi. Pošto u Jianghu, svijetu proizašlom iz wuxia novela, postoji pravilo da svako sa kim ukrstite put je potencijalni špijun ili ubica koji iskače kroz prozor, sa drveta ili na neki drugi kreativan način demonstrira svoje prisustvo, Fu Hung Hsueh se odjednom suočava sa gomilom neprijatelja čije namjere nikada nisu onakve kakve prvobitno izgledaju. Jedno od pravila Jianghua da onaj koji je najbliži glavnom junaku po pravilu radi za drugu stranu, i u ovom slučaju nije izuzetak. Nažalost, Yuen Chor se i ne trudi previše da to sakrije, već nam telefonira na samog početku šta nas očekuje izborom Lo Lieha za Ti Lungovog saveznika.

Fu ostaje sam sa Fu Chiuovom kćerkom Yu Cheng (Ching Li), kojoj je obećao zaštitu, i gomilom smrtonosnih strelica koje žele svi. On uspješno izbjegava klopke koje mu postavljaju Yuovi plaćenici, mada, kada je okružen gomilom loših momaka primoran je da koristi strelice. Međutim, Fu je sjajan borac, posebno je snalažljiv sa svojim mačem, pa mu one u većini slučajeva i nisu neophodne. U međuvremenu, Yu Cheng je kidnapovana i Yu traži strelice za otkup. Jedino što preostaje Fu Hung Hsuehu je da krene u potragu u nadi da će spasiti Yu Cheng, što će dovesti do neizbježnog suočavanja sa Yuom.

The Magic Blade je direktna posveta Sergio Leoneu čiji je Fistful of Dollars rimejk Yojimba, baš kao što je dobar dio Yuen Chorovih filmova omaž western i chambara žanru. Fu Hung Hsueh, glavni junak sa pončom je zapravo Eastwoodov Man with No Name, samo što Ti Lung ipak nije toliko harizmatičan kao Clint, a i sa druge strane nije imao tako upečatljivog rivala kao što je to bio pukovnik Mortimer. Za razliku od Leonovog svijeta gdje se sve vrtilo oko novca, ovdje novac ne predstavlja nikakvu vrijednost. Motiv za akciju u Jianghu nisu novac ili materijalna moć, već prestiž kako bi se stekla reputacija najboljeg borca. Jedan od ključnih motiva svakako je i osveta.

Wuxia novele po formi i sadržaju odgovaraju tradicionalnim kineskim pričama gdje se naracija razvijala kroz zhang hui (povezana poglavlja). Poglavlja su sadržavala veliki broj likova koji su pravili saveze i ulazili u sukobe jedni sa drugima. Romantične situacije su se javljale samo nakon sukoba ili kada je heroj dolazio iz drugog klana ili druge provincije. Osvete i borbe za nadmoć između rivalskih klanova su centralne teme ovih novela. Osveta kao pokretač radnje je omogućavala da heroj raste, napreduje (po pravilu nauči neku borilačku vještinu) i dolazi u situaciju suočenja sa protivnicima, gdje bi u duelu ispunio zakletvu i osvetio se (baochou). Jedan od čestih klišea wuxia filmova je i korišćenje raznih oružja, zamki i stupica (kliznih ploča, mreža koje padaju sa drveća, tajnih prolaza…) Zajednički termin za ovu vrstu naprava na kineskom je jiguan, a često su upotrebljivane u kung fu filmovima. Dobra ilustracija za jiguan je Chang Chehov film House of Traps iz 1982.

Majstor za jiguan i stalni saradnik Yuen Chora, Tong Gai, u The Magic Bladeu je nastavio da usavršava svoje gadgete (volio je da se igra oružjem i uvijek je ubacivao nove neobične sprave i oružja u filmove). Njegova akciona koreografija kombinovala je elemente opere i kung fua, sa upotrebom kreativno napravljenog oružja. Ti Lung u filmu nosi posebno izrađeni široki mač sa vrtećim sječivom kao neku vrstu pile, upakovan u specijalno dizajnirane korice. Pod jiguan se mogu podvesti i nadrealni set-pieceovi, uključujući akciju na šahovskoj tabli, ili akciju u šumi u kojoj se Ti Lung bori protiv desetina loših momaka koji formiraju borbenu formaciju piramide. 

Chorovi junaci nisu klasični yanggang borci kao kod Chan Cheha, već romantični mačevaoci koje je sjajno tumačio Ti Lung. Zato su Chorovi filmovi imali mnogo više melodramskih elemenata ili qinga, tj. naglašenih emocija, strasti i tragične ljubavi. Još jedna razlika u odnosu na Cheha je koriščenje ženskih likova. Za razliku od Cheha, koji ih je skoro potpuno izbacio iz svojih filmova, ženski likovi su prisutni u svim Chorovim filmovima, još od Intimate Confessions of a Chinese Courtesan, pa preko cijelog wuxia kruga sa Ku Longom, a u većini slučajeva radilo se o ženama ratnicama, romantičnim interesima glavnih junaka ili zlim zavodnicama. U The Magic Blade imamo Ching Li kao ljubavni interes Ti Lunga, kao i zlu Tien Ni, koja na sve moguće načine pokušava da ga privoli na svoju stranu te tako sruši njegovu reputaciju nepotkupljivog ratnika.

 Mmm...mnogo volem Rh negativnu.

Uz kombinaciju muškog i ženskog principa (yin, yang), Chor se u svojoj estetici igrao i sa gotskim elementima; npr. u Full Moon Scimitaru (1979), pojavljuju se utvare i duhovi. Krajem sedamdesetih, priče o duhovima su bile izuzetno popularne, što je Yuen Chor iskoristio i ugradio ih u svoj wuxia univerzum. Iako je centralna tema većine njegovih filmova intrige među klanovima, u njima postoje i fantastični elementi kao što je to bio slučaj u filmu The Web of Death (1977), gdje osim upotrebe neobičnog oružja, postoje objekti poput magične lampe iz kojih izlaze džinovski pauci koji pletu smrtonosne mreže itd. Međutim, kompletna scenografija iz filma u film se nije mijenjala, uz činjenicu da se Chor nije odricao glavnih glumaca, često ni sporednih, pa se ponekad stiče utisak flešbeka na jedan te isti film.

The Magic Blade je u vizuelnom smislu mješavina uticaja američkih i spaghetti westerna i japanskih chambara filmova. Atmosfera je mračnija u odnosu na ostale Chorove filmove, mnogo je više nasilja i krvi (uticaj chambare), plus detektivski dio priče (obavezan dio wuxia novela) nije previše razvodnjen i radnju mogu pratiti i oni koji nemaju iskustvo sa ovakvom vrstom filmova. Sve borbe se dešavaju na setovima Shaw Brothers studija (osim jedne koja je snimana u šumi), što je bio standard za SB. Pošto se radi o Yuen Chorovom filmu, ne moram da napominjem da su scenografija i kostimi prva liga. 

Direktan uticaj Japana je očigledan i u načinu kako je orkestrirana akcija. Iako borbe u wuxia filmovima traju relativno dugo i ponekad djeluju razvučeno, bar u odnosu na japanske chambare, ovdje to nije tako. Borbe su kratke, krvave i završavaju se u par poteza. Fu Hung Hsueh, uz pomoć svog sječiva, brzo eliminiše protivnike. Čak i završni duel u filmu, koji po pravilu traje duže od ostalih borbi i ima svoju uobičajenu dinamiku, završava se vrlo brzo. Što se tiče uticaja westerna, izgleda kao da je Tong Gai želio borbe mačevima na način kako bi to uradio Leone da je imao priliku da snimi wuxia film. Borbe su snimane iz srednjeg i krupnog plana, sa jako puno rezova i zumiranja. Uglovi iz kojih je snimana akcija, pokreti kamere i brzi rezovi su stvarali iluziju mnogo intenzivnije borbe nego što je bila. Zaista, akcija je izgledala mnogo dinamičnija nego u Chorovim prethodnim filmovima. The Magic Blade je ne samo akcijom već kompletnim vizuelnim utiskom izgledao mnogo modernije od vremena kada je nastao.

Zato nije slučajno što se na The Magic Blade, kao i kompletan Yuen Chorov filmski krug baziran na Ku Longovim novelama, naslonio novi talas mladih hongkonških filmadžija koji su svi redom za svoje debitantske filmove odabrali wuxia teme. Trend je započeo Tsui Hark sa The Butterfly Murders (1979), zatim Johnnie To sa The Enigmatic Case (1980) i na kraju Patrick Tam, u saradnji sa Chin Siu Tungom, sa filmom The Sword (1980).
 

Dakle, ako volite Yuan Chora, ako volite Ti Lunga i ako ste za 90 minuta kvalitetne akcije u stilu kasnog Shaw Brothersa, ovo je film za vas.

IVL izdanje filma je remasterovano (srećom, kao i većina SB izdanja) od strane Celestial Pictures i izgleda sjajno. Iskrena preporuka za sve fanove wuxia akcije.